‘Primjenom naših tehnologija cijena prikupljanja otpada bi se smanjila, a komunalci i država bi zarađivali na korisnim sirovinama’

Autor: Darko Bičak , 30. rujan 2021. u 14:00
Đuro Horvat/Vjeran Žganec Rogulja/PIXSELL

Za MO-BO-TO ne treba 4-5 kanti nego dvije, za organski i miješani otpad. Robotski ga pogon tad odvaja i prerađuje po zadanim logaritmima.

Međimurska tvrtka Tehnix jedan je od tehnoloških lidera, i to ne samo u hrvatskim ili regionalnim okvirima, u projektiranju i proizvodnji opreme za gospodarenje otpadom te modularnim kontejnerima i sklopovima.

Zašto je potrebna revizija dosadašnjeg modela gospodarenja otpadom u Hrvatskoj, kakve su europske i svjetske najbolje prakse te što hrvatsko gospodarstvo, a i sam Tehnix, mogu po tom pitanju ponuditi, za Poslovni dnevnik govori Đuro Horvat, predsjednik kompanije.

Često ističete da postojeći način gospodarenja otpadom u Hrvatskoj nije dobar. Kao glavne probleme navodite to što se otpad na odvaja kvalitetno u domaćinstvima i što ne postoje postrojenja koja bi taj otpad mogla dobro obraditi. Kako bi se ti problemi mogli riješiti?

Potrebna je tehnološka revizija dosadašnjeg modela gospodarenja otpadom. Koncept regionalnih centara treba revidirati, jer primjeri izgrađenih projekati Marišćina i Kaštijun pokazuju da su oni štetni za okoliš i ljude te da se građani koji žive u blizini bune.

Kompanija Tehnix razvila je tipske tvornice koje su primjenjive gotovo svugdje, od najmanjih gradova ili općina od 5000 stanovnika, do gradova kao Zagreb s milijun stanovnika. To Tehnixu nije nikakav problem, nego veliko zadovoljstvo jer imamo gotova rješenja, projekte kojima možemo na industrijski način gospodariti komunalnim otpadom.

Novim tehnologijama razvijenim u kompaniji Tehnix postupkom industrijske reciklaže komunalnog otpada dobivamo osam vrsta baliranih sirovina, eko kompost i posebno vrijedno RDF gorivo koje ima gotovo 4 MW (megavata) energije po toni, kojom možemo proizvoditi cement, struju, ili grijati gradove. Takve tvornice isplate se za pet godina i dalje stvaraju profit gradovima i građanima.

Na našim postrojenjima mogu se reciklirati stare deponije, a tehnologija je takva da se otpad obrađuje istog dana te ne dolazi do smrada.

300

milijuna kuna koštalo bi uspostavljanje Tehnixova sustava u Zagrebu

Najveći problem s gospodarenjem otpadom je u Zagrebu gdje je aktualan model odvojenog prikupljanja gotovo neprovediv. Imate li neko konkretno rješenje i za metropolu?

Naravno da imamo patentirano i u svijetu već isprobano rješenje s našim robotskim MO-BO-TO pogonima koje predstavlja vrh globalne tehnologije za gospodarenje otpadom, a već smo ga instalirali u nizu zemalja dok u Hrvatskoj još ne postoji sluha za to – nešto po tom pitanju radimo u Rijeci, ali zasad još ne zaokruženi sustav ove tehnologije. Nadam se da će nova garnitura vlasti u Zagrebu prepoznati prednosti ovog modela i tehnologije te se barem detaljnije informirati o njoj.

Mi smo otvoreni za transparentnu prezentaciju prednosti ovog modela svima, ako je potrebno i zastupnicima Skupštine Grada Zagreba gdje će na svojih “100 pitanja dobiti 120 odgovora i objašnjenja”. Činjenica je da za ovu tehnologiju ne treba 4-5 kanti nego samo dvije – organski otpad i miješani otpad. Naš robotski pogon to onda odvaja i prerađuje po unaprijed određenim logaritmima.

Kolika je cijena i trošak takve MO-BO-TO tehnologije za lokalne samouprave, a i same građane?

Dosadašnji način gospodarenja otpadom u Hrvatskoj nije dovoljno dobar, vrlo je skup i građani ne mogu plaćati stalna poskupljenja. Primjenom novih tehnologija cijena prikupljanja otpada bi se smanjila, otvorila bi se nova radna mjesta, a komunalna poduzeća odnosno država mogla bi zarađivati na korisnim sirovinama koje sada završavaju na deponijima i zagađuju okoliš.

Potrebno je primjenjivati najbolje raspoložive tehnike kako to nalažu nove smjernice EU Komisije za otpad jer se samo ostatak već recikliranog otpada, šrediranog i baliranog može koristiti kao kvalitetno gorivo i na taj način postići kružno gospodarstvo i održivost.

Naš sustav je puno jeftiniji. Za grad veličine 50 tisuća stanovnika se ovakav pogon može montirati u roku 3-6 mjeseci, a cijena mu je oko 50 milijuna kuna. Sustav u Zagrebu bi koštao oko 300 milijuna kuna i bio bi podijeljen na tri segmenta vezana uz prostor Agroproteinke na istoku, bivše cementare Podsused na Zapadu te Jakuševac na jugu.

Naš model isključuje energane, spalionice, koje su skupe, javno neprihvatljive, a pitanje je hoće za njih biti dosta goriva – prerađenog otpada. Smatramo da se gorivo koje dobijemo preradom otpada može koristiti u cementarama te gradskim toplanama i to kao ekološko gorivo.

Uvjeren sam da bi se najveći dio ovog iznosa dao sufinancirati iz EU fondova. Uz to, primjenom robotske tehnologije se smanjuje i trošak prerade jer se potreban broj zaposlenih u takvim pogonima s njih 50-ak smanjuje na 10-ak.

600

zaposlenih ima zasad Tehnix u RH (550), te Srbiji, Ukrajini i Luksemburgu

Mnogi kao veliki problem sustava gospodarenja otpadom ističu i čestu promjene regulative s novim političkim garniturama svakih nekoliko godina?

To je veliki problem u čitavoj Europi, a ne samo kod nas jer vidimo da i EU zadnjih 10-ak godina pomalo luta u smjeru i tehnologijama za gospodarenje otpadom i cirkularnu ekonomiju.

No, sada se iskristaliziralo da je cirkularna ekonomija u kojoj se ne odlaže više od jedan posto otpada jedino prihvatljivo rješenje. Političari uvijek osluškuju bilo javnosti i prema tome donose odluke, no činjenica je, kako kod nas tako i svugdje u svijetu, da oni sami uglavnom nisu stručnjaci za gospodarenje otpadom.

Problem je u struci koju su, nažalost, preuzeli znanstvenici i aktivisti koji inzistiraju na, u realnosti, neprovedivim modelima i tehnologijama, umjesto da se više slušaju ljudi iz struke i industrije koji su se dokazali u svojim inženjerskim rješenjima.

Gdje ste sve u inozemstvu prisutni sa svojim rješenjima za gospodarenje otpadom?

Imamo pogone u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Rumunjskoj, Ukrajini, a u još nizu zemalja vodimo pregovore.

U proteklom razdoblju smo bili domaćini mnogim stranim delegacijama i veleposlanicima koji su došli vidjeti što mi radimo i nudimo – nažalost najmanje interesa za to ima u samoj Hrvatskoj. Zbog svega toga smo upravo u projektu pokretanja Akademije za reciklažu koja bi trebala postati središnje mjesto, i daleko izvan hrvatskih granica, za najnovije tehnologije i znanja o gospodarenju otpadom.

Plan nam je okupiti najveće svjetske stručnjake iz znanosti, industrije, ali i svih ostalih vezanih sektora, koji bi onda razvijali nova saznanja te prezentirali postojeća. Već postoji interes nekih zemalja iz Afrike i Azije čiji stručnjaci bi došli ovdje i naučili nešto o trendovima i najboljoj praksi reciklaže.

Kakvi su vam planovi za naredno razdoblje?

U projektu smo izgradnje tri nove tvornice u investiciji od 100-tinjak milijuna kuna u kojima ćemo zaposliti barem 100 novih ljudi. Trenutačno imamo 550 zaposlenih u Hrvatskoj te 50-ak njih u našim ostalim tvrtkama u Srbiji, Ukrajini i Luksemburgu. Plan je da završetkom novih tvornica podignemo svoj sadašnjih prihod sa 600 milijuna kuna godišnje na barem 100 milijuna eura te da se ispod toga ne spuštamo.

Već imamo u knjizi narudžbi potpisane ugovore vrijedne 50 milijuna eura, a očekujem da će se to i dalje razvijati i rasti. Podsjećam da smo mi sami vrh globalne tehnologije te imamo 60-ak vlastitih patenata koje smo primijenili u proizvodnji. Koliko smo po svemu tome globalno prepoznatljivi, govori i niz priznanja i nagrada najvećeg svjetskog nivoa.

Koliko vam je pandemija Covida-19 poremetila poslovanje?

Mi smo koronu iskoristili za svojevrsno unutarnje restrukturiranje i fokus na kvalitetu što se odrazilo već prošle godine kada nam je prihod porastao 20 posto u odnosu na 2019. Za prvo polugodište ove godine su rezultati još bolji jer nam je prihod porastao za 40 posto.

Za primjer o čemu govorim, suradnja u proizvodnji komunalnih vozila s Mercedesom nam je otvorila veliki prostor za rast i zaradu jer smo preuzeli kompletnu nadogradnju i servisiranje tih vozila. Mercedesova podvozja koštaju 70-ak tisuća eura, a naša nadogradnja dodatnih 80-90 tisuća u ukupnoj cijeni.

Tehnix je unazad nekoliko godina poznat kao tvrtka koja polaže značajne napore na zadovoljstvo svojih zaposlenika. Kakva je trenutačno situacija i planovi?

Već smo duže poznati po visokim plaćama, ne samo u ovom sektoru i području, nego i na nacionalnoj razini. Kako bismo pomogli svojim radnicima koji su imali financijskih problema, ušli smo i u svojevrsni bankarski biznis kako bismo im pomogli s izvlačenjem iz dubioza.

Dobri rezultati nam omogućuju da već ove godine dignemo plaće za dodatnih pet posto, a cilj nam je da naredne godine prosječna plaća u TehnixNovi projekti Ugovoren posao od 63 mil. kn

u bude 10 tisuća kuna. Neke tvrtke isplaćuju 13. plaću, a Tehnix njih 14. Naš uspjeh nam omogućuje da izađemo radnicima ususret da se radi samo u jednoj smjeni tako da mogu imati više prilike za slobodno vrijeme i obitelj.

Komentari (1)
Pogledajte sve

Dobra je ova prića ali…

U dijelu selekcije otpada praktički se ovdje u primarnoj selekciji izdvaja samo biootpad. Miješani komunalni otpad bez biootpada praktički ide na industrijsku selekciju – modernu sortirnicu sa kompjuterskim upravljanjem i proizvodnim algoritmima podesivim prema trenutnom sastavu materijala u sortiranju i efektima koji se žele postići. Samo dobro, vjerovatno bolje od modela tri posude – primarna selekcija na mjestu nastanka na biootpad i koristan otpad te preostali otpad sa možda nešto manje sofisticiranom sortirnicom korisnog otpada. A zašto ne i ovdje proizvodni algoritmi? I na koncu balirane vrijedne komponente za recikliranje i ostatak sortiranja kao gio (rdf).                                No uvijek je kraj taj koji daje pečat i karakterizira svaki proces. Slavonci bi rekli “nakraj kanđija puca”.  Dok se balirane korisne komponente uglavnom mogu prodati na tržištu reciklabilnih sirovine, uglavnom, jer su poremećaji na ovom tržistu vrlo česti i drastični, prića o kvalitetnom RDF-u ne drži vodu. Naime kad iz korisnog otpada izdvojiš sve što valja onda, ako isti dodatno ne oplemenjuješ gorivim otpadnim materijalima iz drugih područja djelovanja  (glomazni otpad, zeleni odrez i sl.) imaš RDF klase III i IV., a to je materijal za spaliti, a ne gorivo. Konačno tako ga danas i tretiraju i cementare i energane i spaljuju ga uz naknadu. Sviđalo se to nama ili ne, konac priće o učinkovitom gospodarenju otpadom je termička oporaba, prosto rečeno spalionica. Naravno vlastita suvremena, sa najvišim stupnjem čišćenja i kontrole svih ispuha. Spalionica koja će otpadnu toplinu spaljivanja kogenerirati  u električnu i toplinsku energiju za vlastite potrebe i komercijalizaciju, a pepeo obraditi i plasirati u cementnu industriju kao dodatak pri proizvodnji klinkera. Spalionica na koncu daje potrebnu flksibilnost jer u poremećajima tržišta korisnih reciklanata dioistih kroz oplemenjeni RDF, sada klase I i II može transferirati u uvijek traženu energiju. Ovako bi sustav mogao imati svaki veći grad, a manje JLS bi se mogle udružiti i gospodarenje otpadom riešavati zajednički.

New Report

Close