Udruga prerađivačke industrije i djelatnosti u tehnologiji (UPIDuT) najmlađa je na hrvatskoj poslovnoj sceni, a odmah po osnivanju suočena je s ogromnim izazovom. Jer, kao što kaže njezina predsjednica Dajana Mrčela i čelnica Saponije, hrvatska industrija se bori za preživljavanje. Upozorava Vladu da su, cijeneći njezinu brigu za građane i male i srednje poduzetnike, baš velike tvrtke sad na udaru i vjetrometini krize. U fokusu je ovih dana porez na ekstraprofit, no po njezinim riječima veliki proizvođači imaju još i veće probleme.

Ministarstvo financija procijenilo je da će porez na ekstraprofit obuhvatiti oko 200 tvrtki i da će se ‘ubrati oko 2 milijarde kuna. Vrijedi li taj prihod proračuna negativnog efekta koji će porez imati na velike tvrtke i investitore?

Teško je komentirati dok je sve u zraku. Godina još traje, a nama je zaista fokus preživjeti ju. Većina tvrtki unutar udruge ne razmišlja o ekstra profitu, nego o preživljavanju. Slijedom krize mnoge tvrtke prerađivačke industrije nalaze se u teškim poslovnim okolnostima, neprevediva kretanja cijena energenata i sirovine veliki su uteg i to su naše goruće teme. Treba detaljno pročitati prijedlog i očitovati se o svim stavkama kroz javnu raspravu.

Najavljeno je pobijanje zakona na Ustavnom sudu. Hoće li se UPIDuT pridružiti inicijativi?

Ne bih se upuštala u špekulacije po nijednom pitanju, a prijedlog zakona treba dobro pročitati te reagirati kroz dostupne kanale, a sad je to e-savjetovanje.

Hoće li sve vaše članice ‘zakačiti’ ovaj porez?

Svi koji mu budu podlijegali, uključujući i naše članice, znači da su bili u boljem položaju od nas kojima je već na ulaznim troškovima nepredvidivost kretanja cijena energenata, sada i sirovina, diktirala i ograničavala bilo kakvu priliku za ostvarivanjem boljih poslovnih rezultata

Kako će tvrtke na čijem ste čelu pogoditi taj porez?

Dobit nam je ove godine značajno manja. Uložili smo u devet mjeseci 18% više u zaposlenike, rast cijene sirovina samo je u listopadu na godišnjoj razini veći 32%, a energenata oko 30%. No, napravili smo ozbiljnije zalihe naših proizvoda da bismo do kraja godine bili mirniji, jer smo znali da slijede veće cijene.

Radili smo proteklih mjeseci i u tri smjene da bismo mirnije krenuli s proizvodnjom na lako loživo ulje, koji nam je povoljnije, no još je pet puta skuplje nego smo do početka listopada plaćali plin.

I ovim porezom obuhvaćene su zapravo velika poduzeća, koja su i u dosadašnjim mjerama ostale bez pomoći?

Mogu govoriti u ime naših članica, obišli smo tri ministra – Primorca, Filipovića i Tramišak te ukazali na probleme koje imamo. Svi ih razumiju, no u budžetu novca za sve nema.

Naše stajalište je da pomoć velikima znači i neizravnu pomoć malima i srednjima, jer kad rade veliki, rade i mali i srednji koji s njima surađuju.

Što to znači za Saponiju, Kandit i Koestlin?

U listopadu nam je istekao ugovor za plin i čekamo što će biti. Cijene su 10 puta veće nego su bile kad smo ugovarali, sad vidimo da plina ima, ali cijene još nisu na razini da bismo bili sigurni da možemo preživjeti iduću godinu. Potpisujemo ugovor na mjesečnoj razini, neke tvrtke su potpisale, a mi ćemo još pričekati, jer cijene su još takve da što je bio godišnji izdatak sad će biti mjesečni.

Neki gospodarstvenici predlagali su da država pogođenima rastom cijena energije pomogne smanjenjem osnovice poreza na dobit za taj iznos. Ima li šanse?

Ne bih rekla. No, UPIDuT je tražio pomoć oko ekstra lakog lož ulja kojim zamjenjujemo plin u proizvodnji i od ministra Primorca dobili smo naznake da bi se iznos trošarina uskladio s minimumom na europskoj razini, jer kod nas su više. To bi nam malo pomoglo, bilo bi smanjenje za oko 27 lipa po litri. No, opcija koju spominjete nije realna.

Postoji li unutar EU pravila prostora da se našoj industriji pomogne? Tko od članica EU bi nam u tome mogao biti uzor?

Zasigurno je njemački obrambeni kišobran u kojem se izdvaja 200 milijardi eura za pomoć građanstvu i gospodarstvu jedan primjer. Tvrtke prerađivačke industrije u Hrvatskoj udružene su po pitanju cijena energenata i opstanka industrije. Pod krovom UPIDuT-a radile su se konzultacije i analize utjecaja kretanja i struje i plina te projekcija o rastu cijena krajnjih proizvoda te nikome ne bi bilo iznenađenje da se dio takvih povećanja mora uračunati u krajnji proizvod. Posebno zato što je ovo izvanredno neizvjesna situacija u kojoj nema nikakvih naznaka koliko će trajati. Nakon svega, bit će vrlo važno pitanje na kojoj će se razini cijena zaustaviti energenti jednom kad ova situacija završi.

Kako u branši ocjenjujete prijedlog proračuna za 2023.?

Prerađivačku industriju većinom čine velike i srednje tvrtke, nerijetko smo visoko izloženi kretanjima cijena na svjetskim burzama, međunarodnoj konkurenciji i geopolitičkoj situaciji. Naša ulaganja su višemilijunske investicije koje imaju za cilj povećanje proizvodnih kapaciteta, ulaganje u zelenu tranziciju. Razumijemo da takvi zahvati iziskuju puno veću potporu od potpore manjim poduzetnicima, kako je sada istaknuto u prijedlogu, pa u dijalogu s predstavnicima Vlade nastojimo ukazati i upozoravati na prepreke s kojima se susreću perjanice prerađivačke industrije, a time i hrvatskog gospodarstva.

Veliki imaju priliku kroz NPOO?

NPOO je prilika za velike tvrtke, ali uz velika ograničenja koja su postavljena u uvjetima natječaja. Nemoguće je svim velikim tvrtkama ispuniti zadane uvjete smanjenje emisija CO2 koje će se provjeravati na osnovu ROO, te ugradnjom reciklata. Nemaju sve industrije takav tip proizvodnje gdje mogu ispuniti ova dva osnovna uvjeta. Dok Saponija uz velike napore može ispuniti uvjete zadane natječajem, Kandit i Koestlin kao industrija s vrlo malim direktnim emisijama CO2 i nemogućnosti ugradnje reciklata u svoje proizvode ne mogu se ni prijaviti na NPOO. Saponija je, iako je isto industrija s relativno malim godišnjim emisijama CO2, uspjela osmisliti projekt koji će zamjenom stare tehnologije, novom, naprednijom, smanjiti emisije. Nadamo se pozitivnom ishodu natječaja što će ubrzati naš put ka ostvarenju cilja klimatske neutralnosti Saponije.

Kako to da se ne razgovara o smanjenju izdataka po tom osnovu kao pomoć zbog izvanrednih okolnosti?

U trenutku kada je Hrvatska ulazila u EU naknada za tonu CO2 je iznosila 5 eura, a narasla je na približno 80 eura. Razumljivo je da to dovodi do ogromnog opterećenja na poslovanje koje nije moguće prebaciti na kupce. Činjenica je da solidarnošću na razini EU novim članicama omogućeno korištenje posebnog fonda za modernizaciju postrojenja upravo s ciljem što bezbolnije tranzicije na energetski i resursno učinkovitije gospodarstvo, s većim udjelima OIE. Međutim, upravo na ovom području Hrvatska zasad zaostaje jer je u gotovo tri godine postojanja Modernizacijskog fonda, kod nas zasad odobren jedan jedini projekt. Iskoristili smo zasad tek dva milijuna eura od više od 200 milijuna eura koji su nam na raspolaganju samo za prve dvije godine ovog programa, a do kraja 2030. čak oko 1,3 milijarde eura. Poruka je da moramo znatno ubrzati naše domaće procedure i raspisivanje natječaja jer interes i kapacitet industrije da koristi navedena sredstva postoji.

Kako se pripremate za iduću godinu, imate više scenarija?

Imamo ih više, ali svaki bi trebao biti pozitivan. Vrlo je teško, jer od naših dobavljača sirovina za prvi kvartal iduće godine ponovno su najave dvoznamenkastog rasta.

Već se osjeća pad prodaje?

U našoj djelatnosti još ne. Nama konkretno izvoz čini oko polovice prihoda i u prvih devet mjeseci rastao je 8%. Trenutno i najave za 2023 nisu loše, iako pratimo košaricu i vidimo da ljudi opreznije kupuju i ne prave zalihe. Bolje se planira budžet i vide se razlike.

Dvije godine kasni industrijska strategija. Što biste ministru Filipoviću preporučili?

Industrija strategija iznimno je važna, međutim u ovim okolnostima Vlada ima niz mjera i dokumenata koji pomažu u premošćivanju ovog izvanrednog perioda. Jedan od njih je NPOO, što je hvalevrijedan paket mjera, koji, pak, s druge strane ukazuje na bitno smanjene mogućnosti prerađivačke industrije u dostupnosti tim sredstvima. Primjerice, za prerađivačku industriju je osigurano kroz NPOO natječaje 1,5 milijardi i od ukupno 50 milijardi. Potpore i natječaji zato su nakon energenata, drugo važno područje u kojem smatramo da je potrebno tražiti veću uključenost prerađivačke industrije, posebno velikih tvrtki koje imaju i najveća ulaganja u energetsku učinkovitost i održivost poslovanja. Velike tvrtke već duže vrijeme značajno ulažu u zelenu tranziciju, kao i u smanjenje negativnih učinaka na klimu i okoliš, implementiraju kriterije održivosti u poslovanju te su generator najvećeg broja radnih mjesta sektora, ali nisu prepoznate ili podržane kroz takve natječaje. Upravo je usklađivanje s prerađivačkom industrijom kod donošenja novih mjera i planova neophodan korak, što je ujedno i jedan od motiva osnivanja UPIDuT-a.

Kakve su ambicije UPIDuT-a?

Prerađivačka industrija, ključna za ukupnu konkurentnost gospodarstva, osigurava gotovo četvrtinu prihoda realnog sektora i jednako toliko radnih mjesta te sudjeluje u ukupnom izvozu s više od 80%. UPIDuT je osnovan je ljetos, a kratak rok u kojem su se učlanile kompanije govori o interesu za takvim udruživanjem. UPIDuT trenutno predstavlja tvrtke koje ostvaruju više od 8,5 milijardi kuna prihoda i zapošljavaju gotovo 12.000 djelatnika.Motivi za osnivanje i rad leže u velikom potencijalu i prilikama koje prerađivačka industrija prepoznaje kao i potrebi da se zajednički, kvalitetnije i efikasnije nosimo s izazovima u poslovanju i poslovnom okruženju, od kojih su trenutno energetska i resursna stabilnost prioriteti.