Vlasnik kuće na otoku Pagu, koji ima prebivalište u Zagrebu te plaća za cijelu kuću plaća porez na kuću za odmor, prošle godine obratio se Poreznoj upravi s pitanjem vezano za ukupni porezni tretman budući da zajedno sa svojom obitelji ne koristi cijelu kuću, već samo gornju polovicu kuće (kat). Naime, u prizemlju se nalaze 2 apartmana s ukupno 6 ležajeva koja se u ljetnoj sezoni iznajmljuju gostima i za te apartmane odnosno ležajeve ovaj porezni obveznik plaća i paušalni porez na dohodak i paušalnu boravišnu pristojbu za goste.

Tako je porezni obveznik zatražio pojašnjenje podliježe li taj prizemni dio kuće, u kojem su apartmani i koji se uopće ne koristi za vlastiti odmor, nego za iznajmljivanje gostima, pa je prema tome u gospodarskoj funkciji, plaćanju poreza na dohodak te se još oporezivati i porezom na kuće za odmor.

porezna reforma

Iznajmljivači na meti novog poreza: “Ja cijenu iznajmljivanja neću micati”

Udar na iznajmljivače

Porez na najam apartmana u Zagrebu skače sa 40 na 200 eura po krevetu

U odgovoru koji je prije godinu dana dala PU navodi se da porez na kuće za odmor plaćaju vlasnici kuća za odmor, a radi utvrđivanja radi li se o kući za odmor bitno je utvrditi koristi li se povremeno ili sezonski. Odredbama zakona predviđeno je i oslobođenje od plaćanja poreza na kuće za odmor, no to nije taj slučaj jer preciznije kazali su da “zakonom nije predviđeno oslobođenje od plaćanja poreza na kuće za odmor u dijelu koji se iznajmljuje gostima i na koji se plaća porez na dohodak u paušalnom iznosu”.

Dosljedni mišljenju iz 2022.

“Ako isto oslobođenje nije predviđeno ni odlukom jedinice lokalne samouprave, porezni obveznik ne ostvaruje pravo na oslobođenje od plaćanja poreza na kuće za odmor. Ministarstvo financija – Porezna uprava ne može mimo postojećih zakonskih odredaba osloboditi poreznog obveznika od plaćanja poreza na kuće za odmor.

Porez na kuće za odmor i porez na dohodak u paušalnom iznosu od djelatnosti iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova utvrđuju se s dva različita zakona i dvije različite osnove, jer porez na kuće za odmor utvrđuje se s osnove vlasništva kuće za odmor, a porez na dohodak u paušalnom iznosu s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja”, navodi u svom mišljenju PU koje je lani i objavljeno na navedeni upit.

Novim paketom poreznih promjena (9 zakona) obuhvaćene su i izmjene Zakona o lokalnim porezima (ZLP) , koje uključuju povećanje raspona u kojem gradsko ili općinsko vijeće može utvrditi visinu poreza na vikendice. Međutim, aktualnim izmjenama ZLP-a ne uvodi se novi porez, niti se proširuje ili mijenja način njegove primjene, navodi se na stranicama Ministarstva financija u reakciji na netočne medijske tvrdnje, te ističu ponovo da je porez na kuće za odmor opcijski porez, što znači da JLS-ovi svojom odlukom odlučuju uvode li porez na kuće za odmor.

“Ovim izmjenama ZLP, na zahtjev pojedinih jedinica lokalne samouprave, povećava se gornja granica za propisivanje visine ovog poreza te se preciziraju odredbe o utvrđivanju statusa kuće za odmor u slučaju kada se predmetna nekretnina koristi za iznajmljivanje u turizmu”, pojašnjava PU.

Za utvrđivanje obveze poreza na kuće za odmor, kao jednog od oblika poreza na imovinu, navode da je bitno utvrditi radi li se o zgradi ili dijelu zgrade ili stanu koji se koristi povremeno ili sezonski, odnosno bitno je utvrditi da predmetna nekretnina nema namjenu trajnog korištenja (za stanovanje vlasnika ili druge osobe ili u drugu trajnu svrhu korištenja).

Ključan sezonski karakter

“Iznajmljivanje stanova, soba i postelja putnicima i turistima, koje se pruža prema posebnom propisu, je djelatnost koju obavlja fizička osoba te po osnovi djelatnosti za ostvarene prihode od djelatnosti propisana je obveza plaćanja poreza na dohodak prema odredbama Zakona o porezu na dohodak. Ako se djelatnost iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima pruža samo u dijelu kalendarske godine, razvidno je da se takva nekretnina koristi povremeno ili sezonski te bez obzira na obavljanje djelatnosti u predmetnoj nekretnina ista podliježe obvezi plaćanja poreza na kuće za odmor”, stoji u njihovom priopćenju u kojem se na kraju navodi da su porez na kuće za odmor i porez na dohodak koji plaćaju iznajmljivači porezni oblici koji se utvrđuju neovisno jedan od drugoga, jer se radi o “porezima koji se utvrđuju s različitih osnova, tj. porez na kuće za odmor utvrđuje se po osnovi vlasništva i načina korištenja određene nekretnine, dok se porez na dohodak utvrđuje po osnovi obavljanja djelatnosti prema ostvarenim prihodima ili po drugom kriteriju”.

Za ovakvo tumačenje ovih poreznih oblika kažu da proizlazi iz temeljnih postavki oporezivanja utemeljenih na tri stupa (rad, imovina i potrošnja) koje su implementirane u zakonske odredbe o obvezi plaćanja ovih poreza, pa PU naposljetku navodi da na nepromijenjeni način tumači i provodi ove zakonske odredbe od uvođenja ovih poreznih oblika, što je jasno vidljivo i iz gore navedenog mišljenja na upite poreznih obveznika koje je objavljeno na Internet stranici Porezne uprave.

PU stoga ponovo na sve to podsjeća, kao i da je dosljedna svom tumačenju u kontekstu ako se djelatnost iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima pruža samo u dijelu kalendarske godine, jer je kako lani, tako i sad povodom predstojeće reforme, po njima razvidno da se takva nekretnina, kako navode, koristi povremeno ili sezonski, te da bez obzira na obavljanje djelatnosti u predmetnoj nekretnina ista podliježe obvezi plaćanja poreza na kuće za odmor.

No postoje li i druge poslovne i životno realne kombinacije?

Trajni model ‘puno za prazno’

Prema mišljenju više stručnjaka, među kojima i ekonomiste Vlade Brkanića, i dalje ostaje problem zbog slučajeva koji zakonom nisu obuhvaćeni, pa kao takav Brkanić navodi slučaj kad se trajno iznajmljuje nekretnina preko agencije po modelu ‘puno za prazno’, dakle to može biti na rok i od godinu- dvije, jer je primjerice nekretnina koja se nalazi u Dubrovniku i na drugim atraktivnim lokacijama interesantna tijekom cijele godine. Naime, riječ je o slučaju kad netko ima trajni najam prostora u kojem ne živi i plaća porez na iznajmljenu imovinu, ali i porez na kuću za odmor.

“Zakonom bi se trebalo riješiti da se za takve situacije isključi lokalni porez za kuće na odmor. To je tek jedan primjer koji prirodno treba nadograditi u zakon, jer se oni pojavljuju u praksi i sad je zadnja je prilika za korekcije tako da se to predloži amandmanskim putem od strane nekog zastupnika kod usvajanja ovog paketa poreznih propisa”, smatra Brkanić.

U odnosu na prvo čitanje, podsjetimo, najznačajnije promjene u sklopu aktualne porezne reforme odnose na povećanje poreznog opterećenja dohotka od kapitala i imovine. Kako je pojasnio ministar financija Marko Primorac, prirez će od 1. siječnja biti ukinut za sve kategorije dohotka, a JLS-ovima će biti omogućeno da kompenziraju dotadašnji prihod od prireza većim stopama poreza na dohodak i to samo kada je riječ o kategorijama dohotka od nesamostalnog rada i dohotka od samostalne djelatnosti, dok za druge izvore dohodaka, te onog od imovine i imovinskih prava, kao i od kapitala, ta mogućnost nije propisana. Ministar je istaknuo da su upravo dohoci od imovine i kapitala oni koji u velikoj mjeri produbljuju nejednakosti u Hrvatskoj, a da i intencija zakonskih izmjena nije bila porezno rasterećenje dohodaka od imovine i kapitala. Vlada je stoga sama predložila nove stope poreza na dohodak od imovine i kapitala, ocijenivši da “nema smisla davati autonomiju JLS-ovima u njihovom propisivanju, a to bi i dodatno kompliciralo sustav, uz učinke koji bi bili neznatni”.