Ovaj tjedan očekuje se početak raščišćavanja situacije oko brodogradnje – u srijedu će u Pazinu skupština vjerovnika Uljanika odlučiti o njegovoj likvidaciji i mogućem nastavku proizvodnje preko tvrtke-kćeri Uljanik Brodogradnja 1856, koja bi posao temeljila na završetku jednog preostalog broda. S druge strane, zakotrljalo se prema Vladi rješenje novog posla za 3. maj, gradnje serije polarnih kruzera po prototipu koji je gradio Uljanik, a koju naručitelj kruzera australski Scenic sada nudi nastaviti u Rijeci, no ne u 3. maju, nego njegovoj tvrtki-kćeri. Riječ je o tvrtki 3. Maj Rijeka 1905, osnovanoj nedugo prije Uljanikove “kćeri”, potkraj 2017., (pod imenom 3. Maj 723 i na određeno vrijeme s rokom do 1. siječnja 2020., što je u međuvremenu izmijenjeno) te s minimalnim kapitalom od 20 tisuća kuna. Tu bi tvrtku otkupio Scenic, te preko nje sam s državom dogovorio realizaciju vrijednog posla. Inače, ugovor za gradnju trupova ovih brodova Scenicov vlasnik Glen Moroney već je zaključio s 3. majem potkraj prošle godine, s objavom da neće biti potrebna jamstva države, no u međuvremenu se predomislio. Želi jamstvo, ali i dio prostora u riječkom škveru, koji bi mu bio dan u potkoncesiju. Stari 3. maj za tvrtku-kćer i njezinog novog vlasnika bio bi, dakle, podizvođač.

Dobili bi reference

Nastavak brodogradnje na sjevernom Jadranu nakon dvije godine zastoja čini se moguć, ali kroz nove tvrtke, ne stare gubitaše. Sam način financiranja gradnje, pak, neće se u načelu promijeniti jer i Scenic koji bi nosio gradnju skupih i kompleksnih brodova spreman je na posao samo uz jamstva države. Ministar financija Zdravko Marić, nakon što je iz proračuna platio milijarde kuna za aktivirana jamstva za otkazane gradnje, zaključio je prije godinu dana da je s tim modelom financiranja gotovo. Međutim, pred Vladu ipak dolaze rješenja u osnovi s istim konceptom, samo formalno ne za iste tvrtke.

Priča o Uljaniku i o 3. maju nakon svega ipak ne ulazi u rasplet, nego u novi zaplet. Kako u odnosima između riječkog i pulskog škvera, koji još nisu riješili pitanje oko gradnje car carriera i međusobnih potraživanja, tako i na političkoj razini, jer Vlada koja je prethodnima zamjerala neograničeno dijeljenje jamstava sada stoji pred sličnim odlukama. Australski poduzetnik vrijednost svojih novogradnji procjenjuje na oko 800 mil. eura, dok je prema prijedlogu za pulski škver potrebno osigurati oko 50 mil. eura za dovršetak broda za prijevoz stoke. Jamstvima država može osigurati do 80% kredita. Pitanje što će odlučiti država o ponudi Scenica, a i stečajne upraviteljice Uljanika Marije Ružić, dijelom je i odluka želi li se zadržati veliku brodogradnju ili ne. Jer izdavanjem jamstava omogućilo bi se gradnju složenih brodova i odmak od niskoprofitabilnih poslova u kojima je kineska konkurencija nedodirljiva. Osiguralo bi se nove reference i posao na lokaciji riječkog škvera za narednih pet-šest godina, s time da bi one bile u mlađem 3. maju. U pulskom škveru navodno osim jedine preostale gradnje na kojoj se temelji početak rada “nasljednika” imaju i interesa za nove poslove, ali za pregovore su im potrebni temelji koje u ovom trenutku može dati država, ujedno i glavni vjerovnik.

S druge strane, briga i vlasništvo zasad ostaje u rukama države. Scenic se prije godinu dana “vrtio” oko Uljanika i nudio partnerstvo, ali samo kao naručitelj novih brodova.

Loša poruka privatnicima

I tada, kao i kasnije u razgovorima s bivšim stečajnim upraviteljem odbijao je mogućnost suradnje kroz strateško partnerstvo ili stečajni plan. I u slučaju Rijeke Scenic ne želi preuzeti poduzeće s teretima i zamršenim odnosima, nego samo njezinu dosad neaktivnu tvrtku, dio pomorskog dobra i ugovoriti kooperaciju s 3. majem. Sam projekt polarnog kruzera, pak, nosit će ne riječki škver, nego Scenic, koji ga je u zadnjoj fazi i kupio od Uljanika. Rasplet koji se nudi, pak, mogao bi otvoriti i novi problem za poslovnu zajednicu, jer neće biti dobra poruka koju će prihvaćanjem predloženog modela pomaganja propalih i problematičnih škverova kroz njihove tvrtke-kćeri država poslati privatnicima, kojima se takva mogućnost ne pruža.