Nakon deset godina dioničarima Podravke biti će isplaćena prva dividenda, u visini od sedam kuna bruto po dionici, no koprivnička kompanija, kako je pokazala prošlotjedna skupština, ostaje zapetljana u mreži politike.
Skupština dioničara nije prihvatila prijedlog Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom da se umjesto dva člana imenovana u mandatu SDP-ove koalicije, a kojima istječe mandat (Milan Stojanović i Ivana Matovina), te dva člana čiji je opoziv tražen (Mato Crkvenac i Ivo Družić) i imenuju četiri nova nadzornika: Anto Bajo s Instituta za javne financije, te Davor Vašiček s riječkog Ekonomskog fakulteta, te Mirko Volarević i Ivo Grabovac. Odbačeno je i kompromisno rješenje koje su nudili mirovinci da se Stojanoviću i Matovini produlji mandat na još godinu dana. Do daljnjega NO Podravke će tako umjesto devet imati sedam članova.
Odbačen je ujedno i prijedlog izmjena statuta, koji su trebali postrožiti kriterije za menadžere, što se smatralo i uvodom u promjenu predsjednika Uprave Zvonimira Mršića kojemu u idućoj godini istječe petogodišnji mandat. Složnost je postignuta tek oko podjele dobiti, a od gotovo 157 milijuna kuna će 57 milijuna biti upotrijebljeno za pokrivanje gubitaka iz ranijih godina, 5 milijuna biti će raspoređeno u zakonske rezerve, a nakon što se iz neraspoređene dobiti, koja iznosi gotovo 62 milijuna kuna isplati dividenda, preostali će dio biti raspoređen u ostale rezerve.
Dok se daljnje pripetavanje oko Podravke, uključujući i odluku o konačnom povlačenju države iz vlasničke strukture u kojoj zajedno sa svojim mirovinskim fondovima sudjeluje s 25,4 posto, očekuje nakon parlamentarnih izbora, iz Podravke su se pohvalili pozitivnim rezultatima poslovanja u prvoj polovici godine. Prihodi su tako na razini cijele grupacije porasli za 26 posto u odnosu na prvo lanjsko polugodište i dosegli 1,99 milijardi kuna. Povukla je pri tom Prehrana, glavno strateško područje Podravke, čiji su prihodi prešli 1,6 milijardi kuna i za više od 34 posto su bolji nego u prvih šest mjeseci 2015.
Uspjeh Zvonimir Mršić pripisuje u prvom redu konsolidaciji slovenskog Žita, kojeg je Podravka preuzela prije godinu dana. Prihodi drugog strateškog područja Farmaceutike iznosili su 379 milijuna kuna i za 0,4 posto su bili viši nego u lanjskom prvom polugodištu. Na prihode je negativan utjecaj imao utjecaj tečajnih razlika, no unatoč tomu, Uprava i NO zadovoljni su pozitivnim pomacima prihoda, kao i neto dobiti koja je na razini grupe 97,3 milijuna kuna i veća je za 5,8 posto na godišnjoj razini. Mršić kao glavne izazove za poslovne rezultate u narednom razdoblju vidi konsolidaciju i jačanje pozicije u Adria regiji i nastavak započete internacionalizacije izvan nje.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Politika će radije uništiti ovakvu tvrtku nego se maknuti iz nje
Onih 300 – 400 milijuna kuna koji su nestali i isparili i za koje nitko ništa ne zna i za čiji nestanak ama baš nitko nije kriv sada kao mogu potraživati. Od koga točno? Prezadužene države pune nesposobnjakovića i dugoprstaša, poreznih obveznika i stranih kredita?
Politika će radije uništiti ovakvu tvrtku nego se maknuti iz nje
S obzirom na potencijal poduzeća i mogućnosti taj poslovni rezultat je poprilično mršav i skroman. Pored toga podatak od 1,6 mlrd. kuna prihoda s jedne i 97 mil. kn dobiti s druge strane govori o visokim troškovima poslovanja, dakle visokim izdacima. Poduzeće koje je zastupljeno na raznim tržištima, dakle s brojnim kupcima i potencijalnim kupcima, s raznovrsnom i širokom paletom proizvoda može daleko bolje od toga. Ekspandiranje na daljnja tržišta, dobre i isplative akvizicije, širenje poslovanja novim poslovnim aktivnostima i na nova tržišta bi sigurno dali dodatni zamah poslovanju. Osim toga bi u upravi poduzeća trebali razmotriti da li je srednjo- i dugoročno bolje ostati većinski državna tvrtka ili bi za poslovanje tvrtke bilo korisnije da se tvrtka potpuno privatizira. Ovo vjerojatno najpoznatije hrvatsko poduzeće može puno bolje. Proizvodni sektor u Hrvatskoj u svakom slučaju mora preispitati svoju cjenovnu politiku. Ne može biti da su maltene svi domaći proizvodi skuplji od stranih, tako se nesrazmjer između velikog uvoza i slabašnog izvoza nikad neće popraviti. Pored jeftine hrvatske radne snage, kratkih putova i manjih troškova, domaći proizvodi su gotovo uvijek znatno skuplji od uvoznih, a po kvaliteti su često znatno lošiji od onih niskokvalitetnih iz uvoza. To ne može i ne smije biti. Sniženjem domaćih proizvoda na realne cijene, dakle znatno sniženje prema sadašnjim cijenama i tako nešto nižim od uvoznih, pokrenut će se i domaći proizvodni sektor. Prihodi će biti veći, više će se proizvoditi, bit će više potrebe za radnom snagom. Ovo držanje cijena, nerealno visokih cijena za domaće proizvode ne koristi nikome, niti proizvođačima ni kupcima. Kupujmo hrvatsko je dobra ideja, ali ne ako je domaći proizvod skuplji i lošije kakvoće. Kriva je to procjena domaćih proizvođača, takva vrsta “naplaćenog domoljublja” ne može dati željeni rezultat. Ako si domobljub s druge strane, onda svojim domaćim kupcima nudi proizvode po realnim i domaćim cijenama. Ovako imamo paradoks da su pojedini uvozni artikli, oni isti domaći koje možeš kupiti u RH, jeftiniji od onih koje možeš izravno kupiti u RH.
Uključite se u raspravu