Petrokemiju prodaje ponajprije zemljopis

Autor: Ante Pavić , 27. siječanj 2014. u 22:00
Tržišna cijena Petrokemije, gleda li se samo cijena dionice, danas je manje od 100 milijuna eura/Ž. Lukunić/PIXSELL

Europskim je tvrtkama najzanimljivija kutinska tvornica jer u Rusiji, SAD-u i Aziji grade tvornice za vlastita rastuća tržišta.

Glavna je poveznica tvrtki koje su ušle u drugi krug kupnje kutinske Petrokemije da sve dolaze iz Europe, čime su otpala prethodna nagađanja o kupcima iz Rusije ili Katara.

Mađarski Bige Holding, austrijski Borealis, češki Agrofert i poljski Azoty čine se kao logičan izbor. "Njihov interes ne iznenađuje jer je upravo europskim tvrtkama u ovom trenutku najzanimljivija kutinska tvornica jer u SAD-u, Rusiji i Aziji grade tvornice za vlastita rastuća tržišta pa ih europski pogoni pretjerano ne zanimaju", kaže Tomislav Čorak iz konzultantske tvrtke A. T. Kearney koja sudjeluje u planu restrukturiranja Petrokemije. I dok izvaneuropska tržišta očekivano rastu, zapadnoeuropsko stagnira. "Rješenje za Europu su srednje i istočno europsko tržište, koje ima niže poljoprivredne prinose organske hrane, kojoj se Europa sve više okreće, pa postoje i veće perspektive za rast industrije gnojiva", objašnjava Čorak.

 

Čorak

Važno je da partner dokapitalizira tvrtku i zadrži proizvodnju

Za razliku od takmaca, Europa uglavnom ovisi o uvozu plina, koji plaća po višim cijenama od konkurenata, a plin je najskuplja i najvažnija stavka za proizvodnju umjetnih gnojiva. "Cijena plina, pa tako i proizvodnje, ovisi o geografskoj poziciji, a još ako ovisite o uvozu, kao što Europa ovisi o ruskom plinu, trošak je takav kakav jest", kaže Čorak. Stoga bi diverzifikacija izvora plina kojoj stremi Europa mogla dovesti i do jeftinijeg plina, a upravo u takvoj strategiji Hrvatska, ističe Čorak, ima snažnu stratešku poziciju, zbog čega i Petrokemija ima perspektivu.  U procesnoj industriji, objašnjava, transport je jedna od najskupljih stavki na troškovnoj strani, pa vrijedi "pravilo 500 km", po kojemu je unutar te udaljenosti isplativo proizvoditi i distribuirati, a izvan tog kruga postaje iznimno skupo, osim ako u blizini ne postoje morske luke, što je uvjet koji Hrvatska ispunjava. Ukratko, proizvođač će najbolje cijene postići kad prodaje proizvode bliže tvornici, a upravo to Petrokemija pruža okolini.

Tržišna cijena Petrokemije, ako bi se gledala isključivo cijena dionice, danas iznosi manje od 100 milijuna eura. Čorak kaže da da izgradnja novog pogona kakav već postoji u Kutini stoji između 500 milijuna i milijardu eura, pa nije iznenađenje da ima zainteresiranih kupaca. "Bitno je, međutim, da partner dokapitalizira tvrtku i zadrži proizvodnju jer ne mijemo dopustiti ponavljanje gorkih iskustava kakvih smo imali s rafinerijama", kaže Čorić. Bez obzira na sve, Petrokemiju čeka snažna globalna utakmica koja će se, kaže Čorić "voditi prsa o prsa", jer ruske, američke i azijske tvornice imaju perspektivnija domaća tržišta i jeftinije energente, a Petrokemija i europski proizvođači moraju pronaći način kako se izboriti za svoje pozicije i povećati prodaju izvan sezone, odnosno nakon sjetvi. 

Komentari (6)
Pogledajte sve

ispravak greške u
iz mog pethodnog komentara. Godišnja dobit i ako je jasno, nije 17 milijuna kuna već 17 milijuna eura.

I opet još jedan tekst forme a ne sadržaja, kao i mnogi do sada objavljivani o Petrokemiji iz Kutine.
A što su fakta:
1. Društvo se nalazi u drugom krugu raspisanog natječaja, gdje će ponuđači
ostali u “igri” nakon due diligence društva dati svoje obvezujuće ponude.
2. U prvom krugu u neobvezujućim ponudama ponuđači su u svojim ponudama
nedopustivo nisko ocijenili vrijednost društva ( cca 62 milijuna eura )
3. Obzirom na ozbiljnu zaduženost društva i posebno ostvareni gubitak u 2013
godini, za očekivati je da ta cijeno bude još niza u obvezujućim ponudama
koje bi ponuđači trebali dati do koca veljače ( špekulativno, sam je iznos
gubitka iz 2013. oko 40 milijuna eura, a što će biti nužno u narednom periodu
pokriti – najvjerojatnije otpisom na teret upisanog kapitala i automatizmom
smanjenjem vrijednosti društva i denominacijom vrijednosti dionica.
4. I što će to država zaraditi, pa da ostane i cijena društva na nivou iz
neobvezujućih ponuda – svega oko 11,7 milijuna eura za raspoloživih oko 19%
dionica ( jer se obvezala zadržati kontrolni paket od 25% + 1 dionicu )
5. A ako u drugom krugu stjecanja izabrani ponuđač , sada već vlasnik sa 19%
portfelja “prisili” sve imaoce vlasničkih udjela, jer se društvo mora
konsolidirati, da se gubitak iz 2013 otpiše na račun upisanog kapitala i tako
smanji njegova vrijednost, te kupovinom dionica po takovoj denominiranoj
cijeni dođe do planiranih 51% vlastničkog udjela i naravno punih upravljačkih
prava.
&. Rezultat je smanjenje vrijednosti je direktno značajno smanjenje vrijednosti,
svih vlasničkih udjela, ako se ne odluče na dokapitalizaciju i realno
smanjenje udjela u ukupnom vlasništvu.
7. Na ovaj način država će praktički biti prisiljena, da bi zadržala kontrolni
paket dionica ući u dokapitalizaciju kupovinom potebnog broja dionica za što
će utrošiti oko 10 milijuna eura.
8. Tako će država izgubivši oko 19% svog vlasništva danas prodajom “strateškom
partneru” da bi u konačnici zadržala koliko toliko nadzorno sidro kroz
kontrolni paket dionica i bez namjere da ostale vlasnike ošteti, ali učinjeno
je, na koncu oprihodovati nevjerojatnih 1,7 milijuna eura.
9. Kad jednom “strateški partner” postane nosilac većinskog vlasničkog paketa, a
koje je stekao kupovinom, time i sa većinskim pravima, pitanje investiranja
dokapitalizacijom iz natječaja postaje bespredmetno.
10. A na ostali način postaju i upitne sve “dobre želje” kojima je “garniran”
natječaj.
A. Samo za informaciju prodajna cijena ovakvog kompleksa u normalnim
okolnostima i u normalno vrijeme, iznosila bi oko 600 milijuna eura. Ako se
špekulativna zaduženost društva iskaže na nivou od 160 milijuna eura, a
gubitak iz 2013. oko 40 milijuna eura POŠTENA cijena ovog kompleksa iznosi
oko 400 milijuna eura – a ponuđači nude 62 miljuna eura!?
B. Srednji prihod društva iz poslovne aktivnosti, na nivou proizvodnja/prodaja
od oko 1,1 milijun tona gnojiva ) iznosi godišnje oko 420 miljuna
eura ( oko 280 milijuna eura je prihod od izvoza ), a dobrim VOĐENJEM društva
moguća je srednja EBITA od oko 30 milijuna eura što bi, uz amortizaciju od
oko 13 milijuna eura trebalo davati godišnju dobit od oko 17 milijuna kuna.
C. Zašto to nije tako, i zašto se bilježi gubitak sigurno nije do tehnike i
tehnologije, pa ni do broja radnika, jer sva davanja prema radnicima ne
prelaze 8% UP, to je neka druga priča i za neki drugi tekst, ali ima veze
sa zaključkom koji slijedi pod ( D ).
D. Treba prekinuti ovu neprocjenjivo štetnu akciju prodaje Petrokemije danas,
jer koristi od nje može u ovoj konstalaciji snaga i odnosa imati samo
“strateški partner” , namjerno pod “”, jer iz ponude to je samo kupac, sa
koji koristi situaciju.
E. U sadašnjem odnosu snaga kroz poslovanje u kriznim uvjetima, sa novom
stručnom Upravom i novim, stručnim i odgovornim NO treba konsolidirati
društvo, dovesti ga u pozitivno poslovanje, a tada odlučivati kako dalje


Ako niste znali Petrokemija ima svoju budućnost,i ne proizvodi za 4 milijuna stanovnika.Petrokemija svake godine izvozi od 60 do 70 posto svoje proizvodnje, da je lider po prodaji mineralnih gnojiva na tržištima regije.

Ima buducnost ako uspiju restruktuirati firmu i promjeniti poslovni model. U suprotnom ta ce buducnost trajati onoliko dugo dok hravatski gradjani svojim mirovinama pokrivaju gubitke.

Ako niste znali Petrokemija ima svoju budućnost,i ne proizvodi za 4 milijuna stanovnika.Petrokemija svake godine izvozi od 60 do 70 posto svoje proizvodnje, da je lider po prodaji mineralnih gnojiva na tržištima regije.

New Report

Close