Glavna skupština kutinske Petrokemije donijela je danas odluku o pokriću 330,2 milijuna kuna gubitka iz prošle godine kroz smanjenje temeljnog kapitala umanjenjem nominale vrijednosti dionica, a potom o povećanju temeljnog kapitala ulozima u novcu.
Skupština Petrokemije tako je prihvatila da se temeljni kapital kutinske tvornice gnojiva, koji sada iznosi 754,2 milijuna kuna, smanji za 621,2 milijun kuna, na 133 milijuna kuna. Iznos koji preostane nakon pokrivanja 330 milijuna kuna gubitka iz prošle godine trebao bi se pak rasporediti u rezerve društva.
Smanjenje temeljnog kapitala provest će se umanjivanjem nominalne vrijednosti dionica Petrokemije sa sadašnjih 170 kuna na 30 kuna.
Ova je odluka, kako se navodi u izvješću sa skupštine, donesena temeljem protuprijedloga Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom (DUUDI), kao predstavnika najvećeg dioničara – države.
Uprava Petrokemije je, naime, predlagala da se temeljni kapital smanji za 354,9 milijuna kuna. U DUUDI-ju su pak smatrali da će iznos koji će se, nakon pokrića gubitka, raspodijeliti u rezerve društva, biti dostatan za pokriće gubitaka ostvarenih nakon 31. prosinca 2013. godine, odnosno da će biti dostatan Petrokemiji da se "premoste budući gubici dok se ne dovrši restrukturiranje društva".
Također, u DUUDI-ju smatraju da će nova nominalna vrijednost dionica Petrokemije od 30 kuna "omogućiti da se po tržišnim uvjetima provede povećanje temeljnog kapitala", odnosno da se upisnicima novih dionica "omogući da odrede cijenu upisa koja će se kretati u rasponu od nominalne cijene do prosječne cijene trgovanja na Zagrebačkoj burzi u proteklih osam mjeseci, tj. u razdoblju koje je uslijedilo nakon imenovanja nove Uprave te započinjanja procesa restrukturiranja, kao i procesa pronalaska strateškog partnera".
Povećanje temeljnog kapitala Petrokemije, prema današnjoj odluci Skupštine, donesenoj također na protuprijedlog DUUDI-ja, provest će se izdavanjem novih dionica uz uplatu uloga u novcu, a radi prikupljanja sredstava za nužne investicije, koje osiguravaju proizvodnju, restrukturiranje i financiranje tekućeg poslovanja.
Temeljni bi se kapital Petrokemije trebao povećati za najviše 499,99 milijuna kuna, odnosno nakon povećanja bi trebao iznositi do najviše 633 milijuna kuna.
Upis novih dionica provest će se u tri kruga, pri čemu će u prvom krugu pravo upisa imati postojeći dioničari, kojima će biti ponuđeno do 100 posto novih dionica. Dionice koje preostanu iz prvog, u drugom će krugu moći upisati također postojeći dioničari koji su ih već upisali u prvom krugu, dok bi se u trećem krugu, ako preostane dionica, mogli uključiti svi ulagatelji.
Dionice će se ponuditi na prodaju u rasponu od 30 do 100 kuna po dionici, pri čemu jedan dioničar ne može upisati dionica u kunskoj protuvrijednosti manjoj od 100 tisuća eura. Izdanje će se smatrati uspješnim ako se u roku upiše i uplati najmanje 50 posto ukupnog izdanja.
Probleme u Petrokemiji država pokušava riješiti pronalaženjem strateškog partnera još od srpnja prošle godine kada je pokrenut postupak odabira strateškog partnera, u kojoj bi država zadržala najmanje 25 posto plus jednu dionicu od trenutnog 43,83 postotnog udjela.
Potencijalni investitori prvo su trebali obvezujuće ponude predati do 7. ožujka, no rok za obvezujuće ponude pomaknut je za 12. ožujka, ali ni do tada nije stigla niti jedna obvezujuća ponuda, već su dva potencijalna investitora poslala pisma u kojima su iskazala ozbiljan interes i spremnost za nastavak razgovora.
Kao potencijalni strateški partneri za kutinsku tvornicu umjetnih gnojiva spominjani su češki Agrofert, austrijski Borealis i mađarski Nitrogenmuvek.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Pljačka svih pljačkiu kriminalnom Apsurdistanu,sindikalnom uhljebu treba odrezati 105 godina Golog otoka,prenošenje kamena iz jedne hrpe na drugu uz teške batine. [emo_bijesan]
Polako ali sigurno Petrokemija gubi bitku. Žilava je to tvornica, tvornica koja je preživjela plejadu novih, kapitalističkih, “uspjesnih” direktora, koji su joju zadnjih petnajstak godina “pojeli” temeljni kapital sa gotovo 2 milijarde na zanemarivih 133 miljuna kuna i koji su ju pripremili za “bjelosvjetske hohštaplere”. A danas “uredno” žive u “lijepoj njihovoj”. I nikom ništa. sve ukazujje da je kraj blizu, možda ga kratkotrajno odgode i “neutraliziraju” moguće Borealisom, kako bi se stvari “slegle”, i zaboravile, kao bi se još nešto “osobno ušičarilo” Jer ovdje nema milosti, ovdje je samo tvrdi interes za tržište, a tržište Petrokemije nije zanemarivo (nešto preko 3 milijarde kuna od čega prosječno oko 2,7 milijardi u izvozu.I za 5 godina “nema je više” samo “železje” i naivni radnici, naivan narod.I što se Čeka? Ajmo radnički deputati, sad pokažite svoje “pravo lice”.
A naši “intelektualci” ako to uopće jesu, a visokoobrazovanih ih se u tvornici piše u trocifrenom broju, jedino što znaju, a gotovo sam siguran da ne znaju ni pravi smisao toga što govore, izgovaraju magičnu riječ “plin”. Jer plin je za sve kriv. A to što društvo već dugi niz godina vodi katastrofalno, što također i tz. “drugi ešalon rukovođenja” dakle prvi ljudi zaduženi za vođenje i upravljanje proizvodnjom rade to gotovo na granici sabotaže i tehnocida. A i ono malo inžinjera i ekonomista, koji znaju, iako su tu jednostavno “nema ih”.
A možda je problem negdje drugdje, možda nam tvornica uopće i ne treba, možda je bolje mirno živiti, ponovo izgraditi “ognjišta i komine” , sječati se “stoljeća sedmog”, gledati ivekovićevu sliku, “imati” djecu u “Zagrebima, Njemačkama i Amerikama”.
I očito moj pokojni Ivo nije imao pravo kad je znao govoriti “tamo di ima friške arije, nema šolada”, jer možda nam novac i nije potreban, možda je moguće živjeti samo udišući zrak. Možda smo mi svi već u 22 ili već u 23 stoljeću, možda su svud oko nas pilule trajnog života, samo mi to ne vidimo. možda mi i ne znamo kao nam je dobro, kao što nas to cijela plejada dosadašnjih, naravno i sadašnjih političara uvjerava.
I na kraju imam neki čudan osjećaj da Hrvati nisu dobili “lijepu svoju”, već je “lijepa njihova” pa ma tko oni bili, dobila nas Hrvate.
A moglo je to i još uvijek može i mora bolje.
Ovo je kratko rečeno katastrofa, mirovinski fondovi se ponašaju gore nego vukovi sa wall streeta [emo_bijesan]
Sa bloga: “Još sam joj objasnio da je uz normalno gospodarenje i privatizaciju na vrijeme, njenih 214 trebalo vrijediti blizu 300000 kuna” – ROFL
Uključite se u raspravu