Osmorica studenata sa splitskog Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje (FESB) koji čine startup Alpha Sagittarius osmislili su i kreirali besposadni sustav VECTOR V-3M pod brendom Aero-Navis Systems, čiji je dio besposadna letjelica modularnog dizajna i dualne namjene – za civilne i vojne svrhe.

Modularna konstrukcija
“Društveno korisna svrha je traganje i spašavanje, nadzor prometa na zemlji i na moru, nadzor požara, dostava hitnih medicinskih potrepština poput cjepiva na udaljene lokacije. Komercijalna primjena je u industriji za nadzore i inspekcije građevina, rudnika, energetska postrojenja, plinovodi, dalekovodi, razne emisije plinova itd. To su sve djelatnosti u kojima se besposadni sustavi već koriste”, pojašnjava izvršni direktor i glavni inženjer u tvrtki Đani Vrsalović.

Sustav sadrži i komunikacijsku opremu, upravljačku opremu, opremu za upravljanje misijom, transportnu i servisnu opremu te lanser. Njihova letjelica može letjeti tri sata s fiksnim krilima, dok s multirotor konfiguracijom leti 30-40 minuta, a domet je definiran komunikacijskim sustavima.

HD slika se prenosi do 50 kilometara, a upravljanje i telemetrija do otprilike 100 kilometara. Dok su u dometu 4G mreže koristi se i ona, ovisno o kvaliteti signala. Letjelica je autonomna u obavljanju zadaća, odnosno može se programirati da neke zadatke obavlja samostalno.

“Besposadna letjelica je u oblika letećih krila, no ima mogućnost da se na krila montiraju moduli s rotorima kojima se pretvara u VTOL letjelicu (letjelica koja može polijetati i slijetati vertikalno).

Planiramo još treću verziju kojoj se krila mogu zamijeniti s dva multirotor modula sa svake strane trupa, svaki s četiri rotora. Tako bi letjelica postala klasični multirotor. Moguća je i izmjena tereta, ovisno o tipu misije koju treba obaviti. Tako se dobije modularna konstrukcija sustava koja daje veliku fleksibilnost u korištenju.

Primjerice, jedan za potrebu detaljnog snimanja zgrada ili mosta iziskuje puno lebdenja, vertikalnih letova na malom dometu, dok drugi dan može postojati potreba da se snimi ili odnese nešto na Vis, pritom se koriste fiksna krila koja daju veliki domet, ali trebaju površinu za slijetanje i polijetanje.

Letjelica s fiksnim krilima može letjeti 3 sata, a s multirotor konfiguracijom 30-40 minuta/PD

VTOL bi onda bio u sredini po karakteristikama. Sustav je dostupan na tržištu s letjelicom u osnovnoj verziji s fiksnim krilom. Sada smo pri kraju s razvojem VTOL verzije, multirotor je konceptualno složen, ali on slijedi za finalizaciju. Također smo dosta radili na komunikacijskim sustavima i kontrolnim sustavima. Nismo nikada radili formalno predstavljanje tržištu i lansiranje, već smo je počeli nuditi potencijalnim kupcima”, pojašnjava Vrsalović.

Materijale i opremu nabavljaju iz cijelog svijeta, no osjetili su i na vlastitoj koži poremećaje u lancima dobave i proizvodnje pa do nekih komponenata teže dolaze.

Tehnologija je u potpunosti njihova – sami su je dizajnirali, proizveli, testirali i lete s njima. Osim letjelice sami su radili komunikaciju, upravljačku stanicu, pa čak i CNC strojeve za obradu materijala.

Kompleksna regulativa
Regulativa po pitanju besposadnih letjelica je, kaže Vrsalović, kompleksna u Europskoj uniji, pogotovo za proizvođače i za “nešto što leti”. Pravila se, dodaje Đani, stalno mijenjaju jer se i tržište mijenja, tehnologija brzo napreduje i zakonodavci trebaju držati korak, što znači stalnu dinamiku u regulativi.

“U Hrvatskoj baš i nema puno proizvođača, pa ni agencije nemaju baš jasan put što i kako. Za korisnike je donekle jasno, ali za proizvođače malo teže. Poseban je izazov certifikacije za BVLOS operacije što znači operacije izvan vidnog polja kad pilot ne vidi avion, već upravlja isključivo daljinski, i to na velikim udaljenostima”, pojašnjava.

Od početka rata u Ukrajini interes za ovakve sustave je porastao globalno, svjedočili smo i padu besposadne letjelice u Zagrebu, a Vrsalović kaže da su već imali nekoliko upita o sustavu izvan Hrvatske.

“Na našem tržištu je teško doći do državnih službi, agencija, ministarstava. Tu se dosta oklijeva u pristupanju nekim naprednim tehnologijama i startup tvrtke se teško probijaju do državnih službi. Hrvatska je za vrijeme Domovinskog rata bila jedan od pionira u korištenju besposadnih sustava, međutim tu smo tehnologiju zaboravili i nismo iskoristili stečeno znanje. Sad smo donekle počinjali iz početka u nekom područjima”, kaže direktor.

Razdvajanje tvrtke i djelatnosti
A odakle ime Alpha Sagittarius? Riječ je, pojašnjava Đani, o zvijezdi Prvi strijelac. Tvrtka je osnovana prvenstveno za čarter, no uz to se tim mladih inženjera odlučio početi baviti i s besposadnim sustavima. Žele se širiti i zaposliti još ljudi iz različitih struka.

“Nedavno smo krenuli u razdvajanje i tvrtke i djelatnosti upravo zbog investitora, tako da će se nova tvrtka baviti isključivo besposadnim sustavima i zvat će se Aero-Navis Systems što za sada držimo da je ime brenda”, kaže Đani.

Započeli su kao Aero tehnička udruga Split koja je osvojila su dvije velike nagrade u SAD-u i nekoliko manjih priznanja, a lani i drugo mjesto na GrowIT natječaju Splitsko-dalmatinske županije.

Nova runda investiranja
Dio investicije za sustav povukli su iz EU fondova, a podupire ih i Splitsko-dalmatinska županija. Njihov su rad već primijetili investitori iz Španjolske, iz tvrtke UMILES koja se također na tržištu istaknula besposadnim sustavima, i to proizvodnjom, obavljanjem usluga i školovanjem pilota.

Vrsalović nam otkriva da s njima otvaraju tvrtku UMILES Adria d.o.o. koja će se baviti uslugama i školovanjem pilota. Jedan od glavnih aduta u uslugama bit će Drone light show koji izvodi roj dronova po noći.

“Krećemo u novu rundu investiranja i tražimo sada nove investitore u zemlji i inozemstvu. Razvoj ovog sustava se nastavlja, ali imamo u planu i druge projekte osim ovoga. Naši ciljevi za ovu godinu su otvaranje tvrtke UMILES Adria d.o.o. za usluge i školovanje pilota, te daljnji razvoj i prodaja sustava VECTOR V-3M, zatim prijave na nove natječaje za EU fondove”, zaključuje Đani Vrsalović