Vodeća hrvatska naftna kompanija Ina posljednjih godina medijski je najviše praćena zbog vlasničko-upravljačkih odnosa i pravnih sporova koje vode dva glavna dioničara – hrvatska država i mađarski Mol. U drugi plan je to gurnulo i utjecaj nepovoljnih uvjeta na svjetskom naftnom tržištu i nastojanja u tvrtki da zadrži stabilnost i osigura daljnji razvoj jedne od kompanija koje se u Hrvatskoj ubraja u njezine gospodarske perjanice.

Formalno je Ina osnovana s prvim danom 1964. spajanjem Naftaplina s rafinerijama u Rijeci i Sisku. Najstarija od njih je riječka rafinerija, koja je s radom startala još 1883. kao najveći pogon za preradu nafte na kontinentu i prvi europski koji je manufakturnu preradu nafte zamijenio industrijskim načinom rada. Godišnji kapacitet prerade bio je 60.000 tona "crnog zlata" i pokrivala je trećinu potreba za derivatima tadašnje Austro-Ugarske. Sisačka je rafinerija ustrojena 1927., a razvio ju je Shell iz svog skladišnog prostora na ušću Kupe u Savu. Sam Naftaplin osnovan je 1952., a objedinjavanjem ove tri tvrtke dobiven je sustav koji objedinjuje postojeće i pokreće nove gospodarske subjekte.

Potkraj 1964. dijelom Ine postaje Trgovina, a '66. Rafinerija Lendava. Dvije godine kasnije osniva u Kutini tvornicu mineralnih gnjojiva, današnju Petrokemiju. Izgradila je i rafinerijski pogon na zagrebačkom Žitnjaku, te među ostalim i petrokemijske tvornice OKI Zagreb i DINA Omišalj. Ina je i jedan od glavnih financijera gradnje naftovoda od Omišlja do mađarske granice, sustava današnjeg Janafa, koji je u rad pušten 1979., a u to vrijeme broj benzinskih postaja povećan na više od 500. Do 1990. Ina je bila i najveće poduzeće bivše SFRJ s ukupno zaposlenih 32.000 radnika, a godina koju se pamti kao rekordna po proizvodnji nafte i plina je 1988. S proizvodnjom se u Ini nije prestajalo ni u vrijeme Domovinskog rata, niti su zaustavljani razvojni projekti i suradnja s međunarodnim partnerima. Ina i nakon svih transformacije i izdvajanja pojedinih dijelova iz sustava ostaje vodeća tvrtka po prihodima. 

Proces privatizacije
Prva faza privatizacije provedena je 2003. kada je država Molu prodala kontrolni paket Ininih dionica, kojima se na ZSE burzi trguje od 2006. Mol danas ima 49%o dionica, dok je udjel države gotovo 45%. Značajniju ulogu u naftnom poslovanju Ina danas ima i u susjednim zemljama, a u području istraživanja i proizvodnje nafte i plina, osim u Hrvatskoj posluje još u Angoli i Egiptu. Dosad je po podacima iz Ine grupacija bila uključena u projekte istraživanja i proizvodnje u Hrvatskoj i 20 država u inozemstvu, a u više od 60 godina opremljeno je i pušteno u rad 45 naftnih i 30 plinskih polja, izgrađeno 4500 istražnih i razradnih bušotina ukupne dubine oko sedam milijuna metara, oko 1200 proizvodnih naftnih bušotina s više od 4000 km raznih cjevovoda i više od 200 proizvodnih plinskih bušotina te naftaških objekata i postrojenja. Regionalnu maloprodajnu mrežu danas čini 437 benzinskih postaja u Hrvatskoj i susjedstvu.

Grupacija ima 11.256 zaposlenih, a na kraju 2015. raspolagala je s 213 milijuna boe dokazanih i vjerojatnih rezervi ugljikovodika uz proizvodnju ugljikovodika od 40,9 tisuća boe dnevno. Rafinerije nafte Rijeka i Sisak, ukupnog kapaciteta 6,7 milijuna tona, u 2015. proizvele su 3,1 milijun tona naftnih derivata, a grupa je ostvarila rast CCS EBITDE za 9%. "Od svog osnutka, Ina je pokretač gospodarskog razvoja Hrvatske te jedan od najvećih ulagača i izvoznika, bez obzira na različite društvene i ekonomsko-političke okolnosti u kojima je poslovala. U tradiciji dužoj od pola stoljeća proizvedeno je više od 105 milijuna tona nafte i kondenzata te više od 70 milijardi kubika prirodnog plina, u vrijednosti većoj od 30 milijardi eura. To su impresivni podaci koji svjedoče i u kojoj mjeri je Ina utjecala na industrijski i tehnološki razvoj Hrvatske", ocjenjuje predsjednik Uprave Ine Zoltán Áldott. Zaslugu za rezultate i ulogu Ine pripisuje njezinim stručnjacima, bivšim i sadašnjim, koji su svojim znanjem i iskustvom doprinijeli razvoju ne samo svoje kompanije,nego i energetske struke u Hrvatskoj.

"Posljednjih nekoliko godina poslovanje je bilo opterećeno recesijom i svjetskom financijskom krizom, no napori menadžmenta uspjeli su osigurati da Ina iz recesije izađe kao stabilna kompanija s jakom financijskom bazom, smanjenom zaduženosti i moderniziranim temeljnim djelatnostima te kao vodeći izvoznik i ulagač u Hrvatskoj i jedan od najvećih poslodavca u Hrvatskoj i regiji. Temelje za to smo neumorno postavljali proteklih nekoliko godina unatoč izazovnom okruženju", ističe Áldott. Govoreći o planovima, Áldott naglašava kako su oni trenutačno pod utjecajem povijesno niskih cijena nafte koje opterećuju industriju od ljeta 2014. U ovakvim uvjetima Ina, kao i druge naftne kompanije, će po njegovoj procjeni morati uložiti dodatni napor kako bi osigurala buduću financijsku snagu i održivost poslovanja kroz kombinaciju smanjenja kapitalnih investicija i operativnih troškova te osiguranje veće učinkovitosti radnih procesa. 

Pred velikim izazovima
"Iako smo prisiljeni biti više selektivni pri izboru ulagačkih projekata, u 2016. investicije planiramo zadržati na približno istoj razini kao i u 2015. kada su iznosile 1,7 milijardi kuna", poručuje. Ulaganja Ine u prva tri tromjesečja 2015. dosezala su milijardu kuna. Značajan fokus u ulaganjima posljednjih godina Ina je dala na maloprodajnu mrežu u koju je, zaključno s 2015., uložila gotovo pola milijarde kuna u dvjestotinjak benzinskih postaja. Od ključnih projekata na kojima će se i u ovoj godini zadržati fokus su planirane investicije u tehnologiju obrade teških ostataka u Rafineriji nafte Rijeka, čija je procijenjena vrijednost veća od 400 mil. USD, kao i nastavak radova na EOR projektu u koji je dosad uloženo 700 mil. kuna, a tu je i projekt Međimurje s tri plinska polja spremna za proizvodnju, čija investicija iznosi više od 360 mil. kuna. Na kopnu kreće i 4P projekt, a nastavak slijedi i s daljnjim ulaganjima u polja u Sjevernom Jadranu.