Zbog neprekinute blokade računa duže od 40 dana Viro je službeno zatražio pokretanje predstečajne nagodbe s vjerovnicima. Da ova šećerna industrija prolazi gorke trenutke i muči se s likvidnošću vidljivo je već godinu dana, kada su i počele prve blokade, a za kojima posežu dva vjerovnika, Erste banka i belgijski SESVanderHave od koje Viro nabavlja sjeme šećerne repe. Neplaćeni dugovi u Očevidniku redoslijeda naplata koje je utvrdila Fina netom prije podnošenja zahtjeva za nagodbu iznosili su nešto više od 10 milijuna kuna.

No, Uprava, kako je kratko prokomentirao njezin predsjednik Željko Zadro, nije imala drugog izlaza jer se nije uspjelo postići dogovor s vjerovnicima, te je poduzet ovaj zakonski korak kojim se osigurava deblokadu i nastavak poslovanja, što je, napominje Zadro, i cilj zahtjeva za postupak predstečajne nagodbe.

“Očekujemo da će u nastavku sud dati odobrenje za pokretanje postupka, a daljnji tijek i konačno rješenje ovise o dogovoru vjerovnika”, poručuje Zadro. Uprava je već u startu cijele priče iznijela i svoj prijedlog vjerovnicima, koji podrazumijeva dva scenarija. Prvi je dokapitalizacija pretvaranjem potraživanja u temeljni kapital, a drugi je prijedlog da vjerovnici otpišu 90 posto svojih potraživanja i kamata, te da im preostali iznos Viro isplati u narednom osmogodišnjem razdoblju. Prema podacima iz prijedloga za nagodbu, Viro ima ukupno 150 vjerovnika, čije tražbine “teže” 195,6 milijuna kuna, te 54,9 milijuna eura. Tri su među njima razlučna vjerovnika s potraživanjima osigurana nad proizvodnom imovinom, i to HBOR, Zagrebačka i OPT banka, a vrijednost njihovih potraživanja je ukupno 14,6 milijuna kuna, te 52 milijuna eura.

Ostali vjerovnici, na koje se i odnose prijedlozi o nagodbi, a među kojima su kooperanti i dobavljači, kao i Erste banka, potražuju od Vira gotovo 181 milijun kuna, te 2,6 milijuna eura.

Njima Uprava Vira nudi model kojim bi svakih 180 kuna potraživanja pretvorili u jednu redovnu dionicu, nominalne vrijednosti 180 kuna. Konverzijom potraživanja, prihvati li dovoljno vjerovnika tu opciju, izdalo bi se oko novih milijun dionica. Kako bi to utjecalo na sadašnju vlasničku strukturu?

Izgledno je da bi i u slučaju da potreban broj vjerovnika pristane na prvi predloženi scenarij, glavnu riječ i dalje vodili sadašnji partneri, jer bi EOS-Z u vlasništvu Marinka Zadra, te francuski Cristal Union i Dražen Robić, još uvijek uspjeli održati većinski udjel. Oni sada zajedno drže gotovo 73 posto od 1.386.677 dionica Vira.

No, što će ovaj potres koji prolazi Viro značiti za domaću industriju šećera? Sudeći prema programu koji je sastavila uprava Vira i njihovim argumentima, taj postupak ne bi trebao zaustaviti samu proizvodnju. Viro je prošle godine, naime, realizirao partnerstvo s konkurentskom šećeranom iz Osijeka, formiravši zajedničku tvrtku Hrvatska industrija šećera – HIŠ, koja od početka ove godine zapravo jedina operativno i funkcionira kao šećerana u Hrvatskoj. Viro i Sladorana su, dakle, tvrtke za upravljanje, a HIŠ obavlja proizvodnju. Viro u HIŠ-u drži 60 posto udjela preko Sladorane, koju opet ima u svom 100-postotnom vlasništvu, dok partner Tvornica šećera Osijek Marka Pipunića ima 40 posto udjela. Samo otvaranje predstečajne nagodbe za Viro, a u prijedlogu se navodi i da takav postupak slijedi i za Sladoranu, ne bi se, prema stavu uprave, trebao negativno reflektirati na poslovanje HIŠ-a. Za njegovo poslovanje u ovom je trenutku, kažu sugovornici iz krugova Vira, puno osjetljiviji problem dovršetak kampanje šećerne repe koja je u tijeku. Ona se odvija pod posebnim uvjetima koji obilježavaju 2020. zbog pandemije i straha da će kooperanti zbog moguće zaraze radnika morati obustaviti ili odgoditi poslove. Već je ove godine kampanja ugovoreno osjetno manje repe nego u lanskoj kampanji, i to još u uvjetima kada nema oporavka cijene šećera, koja je i dalje 50 posto ispod razine cijena koje su postizane prije nepune četiri godine. Očekuje se, pak, da proizvodnja šećera u aktualnoj godini bude na razini od 130 tisuća tona šećera, dok je lani, zbirno, u Hrvatskoj proizvedeno oko 200 tisuća tona šećera.

Splet niza okolnosti u kojima se odvijalo poslovanje domaćih šećerana iz Vira sada i navode kao polazište današnje situacije u kojoj se kompanija nastoje odražati iznad vode. Taj negativan slijed startao je za Viro još od kada je virovitička šećerana kupljena u stečaju 2002., nastavlja se činjenicom da je zbog kasnijeg ulaska u EU bio nedostupan povlašten status koji je industrija šećera imala u Uniji, a nakon ulaska Hrvatske u punopravno članstvo Viro se dodatno smatrao oštećenim raspodjelom proizvodne kvote, koja je korigirana netom prije njezinog ukidanja. U međuvremenu, pretrpljene su, tvrde u Viru, štete i gubici tržišta, a čiju nadoknadu još uvijek traže sudskim postupcima, koji su u tijeku. Oslikavajući situaciju kojom je oštećeno u odnosu na europske šećerane Viro uvijek podastire podatak o 5 i pol milijardi eura koje su njihovi europski konkurenti povukli iz Fonda za restrukturiranje od 2006. do 2012., pripremajući se za ukidanje proizvodnih kvota. A samo ukidanje kvota i potpuna liberalizacija tržišta EU potkraj 2017. pokazalo se i nakon svega teškim utegom za najveći broj europskih šećerana zbog drastičnog pada cijena koje su uslijedile. Hrvatske su šećerane stoga i zbile redove, udruživši se u HIŠ.

Na tržištu poljoprivrednih proizvoda, kažu analitičari, ne postoji kultura koja je prošla takav poremećaj kao šećer. Cijene kontinuirano padaju od kraja 2017., kada su još prelazile 600 eura po toni, dok su sada na razini od oko 440 eura po toni. Ta frustrirajuća situacija odražava se i na poslovanje hrvatskih proizvođača.

Za Viro, koje je postalo holding kompanija, slijed svih negativnih procesa rezultirao je potrebom traženja povjeranja finacijera i partnera, a za idući korak, za koji je potrebno partnerstvo vjerovnika, nakon odluke suda o prihvaćanju zahtjeva za pokretanjem predstečajnog postupka slijedi prijavljivanje tražbina i potom usuglašavanje oko prijedloga rješenja. Postupakće se, dakle, rasplitati u prvom dijelu iduće godine.