U Ministarstvo zdravlja u protekla je dva tjedna pristiglo više od 300 primjedbi na različitu natječajnu dokumentaciju za objedinjenu javnu nabavu. Luka Vončina, pomoćnik ministra zdravlja, ističe kako je većina primjedbi pametna i kontruktivna te kako će biti upućene bolničkim povjerenstvima koja su pripremala natječajnu dokumentaciju."Bolnička povjerenstva imat će rok od dva tjedna da prihvate ili odbace ponuđene primjedbe od dobavljača nakon čega će izmjenjena dokumentacija proći i međusektorsko povjerenstvo koje će dati konačni sud odnosno odobriti ili ne raspisivanje natječaja. Očekujemo da će prvi natječaji biti raspisani početkom studenog", kaže L. Vončina dodajući kako će bolnička povjerenstva morat obrazložiti svaku odluku, pozitivnu ili negativnu, vezano uz primjedbe dobavljača. No, kako doznajemo, u Ministarstvo je pristiglo i nekoliko pritužbi u kojima pojedini dobavljači sumnjaju da su neki natječaji namješteni za točno određene tvrtke. U Ministarstvu nisu željeli govoriti o detaljima, ali su dodali da su sve takve pritužbe upućene USKOKU-u.

Ušteda do 60 milijuna

Iako se na bolničke lijekove troši gotovo 1,5 milijardi kuna (uključujući i lijekove na listi posebno skupih), svega 15 posto lijekova u vrijednosti od oko 200 milijuna kuna ide u javnu nabavu."To je točno jer za preostale lijekove ne postoje generičke paralele odnosno radi se o lijekovima kojima nije istekla patentna zaštita. Njihove cijene će se, kao i do sada, određivati referenciranjem temljem postojećih pravilnika o lijekovima", objašnjava L. Vončina. Očekujemo da će se cijene smanjiti za 20 do 30 posto, dodaje, odnosno uštedu od 40 do 60 milijuna kuna. Proizvođači lijekova traže od Ministarstva da se ugovori o nabavi lijekova potpisuju na jednu godinu, a ne na dvije kao što je prvotno predloženo. Kao razloge navode da će onaj tko dobije ugovor te godine imati monopol u Hrvatskoj (pri tom ne zanemaruju niti mogući problem s opskrbom tržišta) i da postoji bojazan kako bi ostale tvrtke mogle povući iz Hrvatske registracije tih svojih proizvoda.

Monopol proizvođača

Na pitanje zašto se natječajem ne odredi samo cijena pa da se lijek kupi od svakog tko pristane na tu cijenu, iz Ministarstva odgovaraju da je Zakon o javnoj nabavi jasan i da onaj tko dobije natječaj ima pravo opskrbe. S druge strane, kažu, na taj se način smanjuje i mogućnost nelegalnog dogovaranja cijena prije raspisivanja natječaja."Sljedeće godine ulazimo u Europsku uniju i svi lijekovi koji su registrirani u Europskoj uniji moći će se registrirati i u Hrvatskoj putem centraliziranog postupka", kaže L. Vončina. Ono u čemu su proizvođači potpuno u pravu, dodaje, jest da su apsolutno protiv odredbe iz ugovora kojom se proizvođači odnosno dobavljači lijekova obvezuju isporučiti lijek u roku od četiri sata. Druga strana predlaže razumniji rok od sedam dana, osim u slučajevima kada se radi o lijeku za pacijente koji su životno ugroženi što treba biti ugovoreno u kraćem roku. Proizvođači generalno podržavaju javnu nabavu, no neki od njih ističu da su primjedbe na dokumentaciju i ugovor uglavnom tehničke naravi. Zasmetao ih je posebno ton ugovora koji ne podržava ravnopravni odnos dviju strana odnosno, upozoravaju neki, s jedne strane traže opskrbu u roku od četiri sata, a s druge strane naručitelj govori o okvirnim količinama i mogućnosti da odmah i jednostrano raskinu ugovor. Drugim riječima, od proizvođača i dobavljača se traži obveza dok se druga ugovorna strana ne želi obvezati ni na što.

Fond za skupe lijekove

Ograničen porast potrošnje

Potrošnja bolničkih lijekova rasla je sa 700 milijuna kuna 2005. godine na 900 milijuna kuna s uvođenjem skupih lijekova, a danas se u bolnicama troši 1,7 milijardi kuna od čega 566 milijuna kuna otpada na Listu posebno skupih lijekova. Bolji poznavatelji prilika ističu da se cijene na Listi posebno skupih lijekova za čak 80 posto lijekova nisu mijenjale od 2009. godine, a dodatni je problem što je bivša zdravstvena administracija ukinula i autorizaciju koju je do tada provodio HZZO i na taj način držao troškove pod kontrolom. Neki tvrde kako su to razlozi koji dovode do stalnog povećanja potrošnje bolničkih lijekova. Ukazuju i na još neke nelogičnosti poput one da su neki lijekovi, kojima je u međuvremenu istekao patent te su dobili generičku paralelu, skinuti s liste umjesto da im se samo smanji cijena pa danas imamo apsurdnu situaciju da na listi imamo drugu i treću liniju liječenja zbog kojih potrošnja raste, ali ne i prvu liniju. Luka Vončina ističe da je autoritzacija HZZO-a ukinuta zbog toga što je bolničko povjerenstvo dovoljno stručno da mogu procijeniti treba li pacijent neki lijek dok je uloga HZZO-a da kontrolira poštuju li se smjernice.  "Također, potrošnja skupih lijekova smanjena je za 20-ak posto uvođenjem pay-back ugovora koji su i najučinkovitije ograničili potrošnju. Ovim ugovorima farmaceutske tvrtke vraćaju ili doniraju sav iznos potrošen preko limita", objašnjava L. Vončina.

Ima li rješenja za bolničke dugove

PDV na ljekove

Zdravstvena administracija već bi se u studenom mogla susresti s novim problemima s obzirom da je za dvije sanacije bolničkih dugova provedene u svibnju i srpnju unaprijed potrošen novac za lijekove na recept u iznosu od gotovo 500 milijuna kuna što je gotovo dvomjesečna potrošnja. Dodatno, bolnice su i nakon provedene sanacije napravile nove dugove koji prelaze rok od godine dana u iznosu od 111 milijuna kuna. Ono što se do nedavno nije spominjalo, a zdravstvena je administracija mudro prešutjela, jest da su sanriani dugovi stariji od 365 dana, ali iznad ugovorenih rokova plaćanja od 180 dana. Drugim riječima, nisu plaćeni dugovi stariji od godinu nego od godinu i pol dana. Ono čega se boje dobavljači i proizvođači lijekova jest primjena novog zakona o rokovima plaćanja jer bi zdravstvene ustanove ubuduće svoje obveze trebale izvršavati u roku od 60 dana. S obzirom da nema naznaka da će se stavka za lijekove u idućoj godini povećavati kao ni da će se povećati bolnički proračuni, postavlja se pitanje što će biti s dugovima. Prema nekim informacijama, administracija priprema obveznice, ali i model prema kojem će dug prema dobavljačima plaćati u 20 posto manjem iznosu. Drugim riječima, za dug od npr. 100 milijuna kuna, dobavljači će dobiti 80 milijuna. Također se postavlja pitanje i uvođenja PDV-a na lijekove na listi koji su do sada bili oslobođeni poreza. I dok su nedavno iz HZZO-a poručivali kako se stavka za lijekove neće povećavati zbog PDV-a, ali da se to neće odraziti na smanjenje cijene lijekova ili na smanjenu opskrbu prema pacijentima, iz Ministarstva poručuju kako će se proračunska stavka za lijekove uvećati za iznos PDV-a.