Vjekoslav Majetić – vlasnik planetarno renomiranog zagrebačkog DOK-ING-a, čovjek je koji razara stereotipe o Hrvatskoj i daleko izvan nje.

Čini to desetljećima, dokazujući da se ovdje može lijepo živjeti, stvarati i doći do uspjeha, čak i u globalnim razmjerima. U proizvodnji vrhunskih strojeva – robotiziranih sustava za najopasnije poslove, prvenstveno razminiranja, ali i vatrogastva i rudarstva, pod sloganom “Don’t send a man to do a machine’s job” Majetićeva tvrtka drži impresivnih 80% svjetskog tržišta.

Njegovi su klijenti brojne države, vojske i policije. Recept mu je, kaže, samo najkvalitetnije. I zato svaki DOK-ING-ov više milijuna eura vrijedan stroj, sadrži ono najbolje – američki motor, njemačku hidrauliku, švedski čelik, švicarski kabel i ono najvažnije – hrvatsku pamet i rad.

Takvog Majetića Hrvatska je izabrala da ju predstavlja na svjetskom natjecanju EY poduzetnik godine. U velikoj konkurenciji, ovaj vječni pozitivac u životu, optimist je da će ući u uži izbor, upravo zbog predanosti humanitarizmu, borbi za zaštitu ljudskih života i principa koji se odražavaju i na njegovu poslovnu politiku, čak i po cijenu udaljavanja od država koje krše načela na kojima počiva suvremena civilizacija.

Počeli ste kao ‘lovac na mine’, a sad ste u igri za ‘Oscara’ svjetske poslovne scene. Što je odredilo vaš životni put?
Odredio ga je trenutak kad sam po završetku Domovinskog rata gledao kako ljudi stradavaju na poslovima razminiranja i povratka stanovništva na opustošena i minski sumnjiva područja. Da bismo to ubrzali, došao sam u priliku primijeniti tehniku koja se pokazala efikasnom, jer u prvo vrijeme sam i sam radio poslove razminiranja u tim minskim poljima.

To nam je donijelo mogućnost da jedan stroj koji je rastao i dokazivao se u realnim uvjetima, postane svjetski hit i bude prihvaćen na međunarodnoj sceni kao najbolji stroj za razminiranje. Imamo dvije varijante – mali i srednji stroj, a strahovite učinke. U Hrvatskoj smo uklonili više od 150.000 ubojitih sredstava. Zamislite da je svaki stoti od njih nekoga ranio ili ubio, koliko je to života spašeno.

Pred Bogom i svima ja sam tu sretan i smatram da je velika stvar što smo zajednici omogućili da što bezbolnije uklonimo posljedice rata s naših okućnica. Moj put bio je pomoći ljudima u nevolji, ako se mehaničkim putem može zaštititi ljude i imovinu. Mislim da sam u tome uspio. Radimo i u rudnicima s robotima, gdje u najtežem uvodnom dijelu pomažemo u iskapanju rude pa umjesto lopate ljudi koriste robote i imaju lakši rad, veću produktivnost i sigurnost.

Kako ste krenuli u posao?
Polako. U suvlasništvo sam pustio američki small invest fond i tim kapitalom smo počeli razvijati strojeve, s 50 tisuća USD, koliko su oni uložili. To mi je bila odskočna daska prije 20-ak godina. Imao sam tu sreću da su me prepoznali i ušli u dio vlasništva kao osiguranje povrata uloženog u razvoj. Isplatilo se i nama i njima.

No, nisu više suvlasnik, DOK-ING je u cijelosti obiteljska tvrtka?
Tako je.

Hoće li tako ostati ili ćete možda na burzu?
Bilo bi glupo ne otvoriti se i dopustiti ulazak novog kapitala, jer bismo mogli znatno povećati aktivnosti, a vrijednost bi nam rasla. Još nemamo zacrtane ozbiljne nakane, ali razmišljamo o tome, možda ne baš kroz izlazak na burzu, no to su stvari oko kojih ćemo razgovarati.

Pojavi li se neki investitor, zašto se ne bih pustilo nekoga da uđe u DOK-ING, s 5 do 10 posto udjela? Dok sam imao američkog investitora, a DOK-ING bio američko-hrvatska tvrtka, svijet nam je bio potpuno otvoren. Tako je bilo lakše pojaviti se na svjetskoj sceni.

Foto: Igor Šoban/PIXSELL

Volite reći da ste humanist i antiratni raspoloženi, a ipak – uvijek ste na granici vojnog programa. Nećete je prijeći?
U DOK-ING-u sam odlučio da ne može i neće ići u vojne programe tako da je to naoružanje vozila. To jednostavno DOK-ING neće raditi! On je tu da pomogne ljudskom rodu, a nešto ofenzivno nećemo raditi, jer mislimo da to nije u duhu kompanije, a i ja se ne bih dobro osjećao.

No, puno surađujete s vojskama, sudjelujete na sajmovima borbenih sustava?
Da, ali mi radimo obrambene sustave, uklanjamo posljedice rata, pokušavamo štititi granice. Sve je to dio sustava gdje se vežemo uz policiju i vojsku, jer nam je misija učiniti građane što. Uključeni smo u obrambeni sustav Hrvatske, pa i Europe u zadnje vrijeme. A na sajmovima vojne opreme nastupaju i brojni proizvođači čiji proizvodi nisu ništa agresivno, ali ih vojska mora koristiti kako bi osigurala svoje ljude, riječ je o sredstvima dvojne namjene.

I u slučaju razminiranja mi imamo vojno i civilno razminiranje. Uglavnom se smatra da su poslovi humanitarnog razminiranja civilni i njih se financira sredstvima Svjetske banke i ostalim izvorima koji ne financiraju vojnu industriju. U tim aktivnostima koje rade i privatne i državne tvrtke, oni se tretiraju kao civilni poslovi.

Ne možete, dakle, utjecati na to ako netko koristi vaše strojeve i u vojne svrhe, no imate li povratno informacije koliko se strojeva ipak koristi na takav način?
Jako mali broj je prerađen u neka borbena sredstva, jasno bez naše suglasnosti, ali uglavnom se oko 99% naših strojeva koristi u humanitarne svrhe.

Koliko ste ukupno strojeva proizveli?
Oko 500 robotskih sustava, dio za razminiranje, krizni menadžment te za rad u rudnicima. Sad imamo velik intenzitet zbog Ukrajine i S. Arabije, pa je dinamika godišnje proizvodnje veća, no možemo proizvesti 80 robotskih vozila godišnje te dodatno povećati proizvodnju.

Već imate narudžbi iz Ukrajine, koliko očekujete da ćete strojeva za razminiranje tamo plasirati?
U ovom trenutku dio strojeva koje se donira Ukrajini proizvodimo i nalazimo donatore kako bismo im proizveli strojeve za rad u sumnjivim područjima.

Očekujemo da će po završetku rata biti veća potreba za tim strojevima, jer će ta područja biti potrebno vratiti građanima na upotrebu. Nažalost, ne znamo kada će to biti, kada će taj nemilosrdni i bespoštedni rat stati. Mi u Hrvatskoj, nažalost, imamo iskustva i znamo što taj narod proživljava i suosjećamo s njima.

Radili ste i s drugom stranom u ovom ratu – Rusijom. Kakvi su sada odnosi?
Radili smo prije rata, dok je ruska vlada iskazivala potrebu za robotima i podršku na njihovim zagađenim područjima, jasno, kao i svaka komercijalna tvrtka, isporučili smo im robu, koju su platili i koju su u to vrijeme mogli uvesti u Rusiju.

Koliko komada?
Dali smo im dvadesetak strojeva na korištenje. No, kad je prvi embargo bio uveden, prestali smo isporučivati i odustali smo od posla u iznosu od 40 milijuna dolara. To je za nas bio udarac, trebalo nam je tri godine da se oporavimo. No, poštovali smo odredbe i prestali isporučivati, uz našu jasnu osudu ruske agresije na ukrajinski teritorij. Nismo se nikada namirili, a posljedica svega je bila da nikad više od nas Rusija nije ništa naručila.

Jasno da u ovom ratu koji je uslijedio u potpunosti poštujemo odluke EU za embargo i ne poslujemo ni na kakav način s Rusijom. Ne znamo što će budućnost donijeti, međutim, nadamo se što skorijem okončanju rata za dobrobit cijele međunarodne zajednice. Opet ću naglasiti da je naš rad usmjeren isključivo na humanitarno razminiranje s ciljem nastavka i poboljšanja društveno ekonomskih aktivnosti država i zaštite civilnog stanovništva.

Zatekli smo vas pred sam odlazak u Kinu, gdje također razvijate poslovanje i proizvodnju. Kako se odvija taj projekt?
Upravo je moj odlazak u Kinu ključan da dogovorimo daljnje korake u poslovanju. Mi se svakako vodimo nacionalnim interesima, a u ovome segmentu naš fokus je razmjena znanja u području humanitarnog razminiranja kao glavne aktivnosti u zaštiti civila.

A proizvodnja?
Uvjet za suradnju s Kinom bio je da proizvod mora jednim segmentom biti dorađen u Kini, pa smo ušli u suradnju s kineskim poslovnim partnerima. Tada nismo znali ovo što danas znamo, mislim geopolitički, a s obzirom na to da se te aktivnosti sada i prirodno privode kraju, plan je dogovoriti naš daljnji angažman u budućnosti.

U kojoj fazi ste bili, do kud ste došli s poslovanjem u Kini?
Pokrenuli smo s našim partnerom proizvodnju novih strojeva u Kini, to su minorne količine, napravili smo dva-tri stroja, jedan prototip. Kineski partner je trenutno u razvoju poslovanja sa svojim krajnjim korisnicima i taj segment je na njima.

Što je s prijenosom tehnologije, hoćete li sada dobiti konkurenciju?
Nećemo. Radi se ekskluzivno o kineskom tržištu u kojem se tražila lokalizacija određenih komponenti zbog razvoja poslovanja i tu smo tehnološki sudjelovali u razmjeni znanja. Jedan dio tehnologije su dobili, no zato ćemo i obustaviti daljnju suradnju na razini kako su oni planirali.

Zabrinjava vas kao poduzetnika ova polarizacija i novi poredak, koji dolazi nakon faze globalizacije?
Ne znam koga to ne bi zabrinjavalo. To je kao da se pripremaju snage za neka buduća događanja, a to nije dobro. Možda smo na pragu nekog trećeg svjetskog rata, a to za nikoga ne bi bilo dobro, pogotovo ako bi on eskalirao u nuklearni rat. Ja sam pacifista i svaka takva bura me zabrinjava, ali uvijek očekujem da će prevladati mudrost.

Koliko imate patenata?
U više od 31 godine poslovanja, imamo dosta patenata i priznanja na novu realizaciju, prepoznati smo po tome što smo svojim inovativnim pristupom promijenili industrijski krajolik, te smo osvojili više od stotinu međunarodnih nagrada u područjima poslovanja, inovativnosti i tehnologije.

To su sve vaše ideje i rješenja?
Imamo razvojni tim, no uglavnom je pokretanje pojedinih segmenata moja ideja. Osnovno vozilo za razminiranje koje je najpopularnije i najprodavanije na svijetu osobno sam ja konstruirao i prvi prototip uvijek ja vodim. I vodim razvojni tim. Za upravljanje tvrtkom imam jedan tim, a ono što mene samog veseli bavljenje je razvojem projekata i mislim da sam u tome nezamjenjiv, da tu potičem naše dečke da gledaju otvorenih očiju na svijet i traže što mogu poboljšati.

Koliko imate zaposlenika, kako ih nalazite?
U ovom trenutku DOK-ING je u ekspanziji i mi bismo se zadržali na 250, da ne prerastemo u veliku tvrtku. Imamo više od 1000 dobavljača iz Hrvatske koji rade kao podizvođači na našim projektima. S obzirom na to da tvrtka raste i da se širimo, imamo otvorene natječaje. Mi smo, s obzirom na dohodak i svjetsku reputaciju, poželjan poslodavac i nemamo velik problem u odabiru ljudi. Moram reći i da imamo dio ljudi koji su otišli izvan Hrvatske, a koji su se vratili u domovinu i javljaju se za posao baš u DOK-ING-u.

Koliko je trenutnim narudžbama DOK-ING-u osigurana popunjenost kapaciteta proizvodnje?
Do polovice iduće godine.

Za 2021. su DOK-ING-ovi rezultati bili rekordni. Kakav je lanjski rezultat?
U 2022. smo imali 264 milijuna kuna prihoda, što je za srednje veliku tvrtku dobar rezultat, jer po zaposlenome, kako je bilo do sada, godišnje ima prihod veći od milijun kuna. Ove godine imat ćemo i veće prihode.

Koliko je za vašu vrstu strojeva realno da bi struja u potpunosti zamijenila fosilna goriva?
Imamo razne sustave pogona, od dizela, električnog i hibridnog, te i u budućnosti razmišljamo o pogonu na vodik, jer se bavimo tim tehnologijama. Proizveli smo postrojenje za preradu otpada ili organskog materijala u sintezni plin, koji se sastav do 50% vodika, a proglašen je energentom budućnosti.

Električna energija iz baterija pokazala se skupom i malih je dometa, a mi trebamo enormnu energiju koju iz baterije ne možemo koristiti. No, postojeće strojeve ćemo prepravljati, oni će biti hibridni ili vodikovi. Umjesto dizel goriva koristit će vodik i u cijelosti zadovoljiti uvjete zaštite okoliša. No, do tada ćemo valjda i razminirati većinu Hrvatske.

Što se poslovanja tvrtke tiče, DOK-ING je na alternativi, postavili smo solare, oko 750 kilovata, brinemo o energiji i okolišu i mislim da u Hrvatskoj rijetko tko proizvodi kao mi da bi naš svijet učinili boljim. Znate da je problem i mulj iz postrojenja za čišćenje otpadnih voda i Jakuševac koji je sve veći, a mi ovdje imamo i prototipno rješenje koje ćemo vrlo brzo postaviti u jednom gradu gdje ga možemo testirati i verificirati.

Držite danas glavninu svjetske proizvodnje strojeva za razminiranje, koliko imate konkurenata?
Imamo ih šest; iz Slovačke, Italije, UK-a i Švicarske. To su mlađe tvrtke od naše i nisu zasad ozbiljna konkurencija, mi smo ‘pokupili’ najbolje ugovore, jer kada prodate jedan stroj u neku zemlju morate još osigurati i servisnu podršku, što je za jedan stroj neekonomično.

Baš nedavno ste predstavili MV-3 Hystrix – stroj za protuterorističke intervencije. Tko su kupci na koje računate?
Specijalne, interventne, protueksplozijske i antiterorističke postrojbe policije i vojske svake države su potencijalni kupci koji su zainteresirani imati takvo vozilo za slučaj nekakvih terorističkih aktivnosti.

Što je s razvojem električnih vozila?
Taj sam projekt zaustavio. Kad sam to razvijao, nije bilo sredstava EU, a puno smo novca trošili na to. Bili smo malo ispred vremena. Napravili smo četiri vozila, dva su bila registrirana u DOK-ING-u, jedan je izvan uporabe i prepravljamo ga jer su baterije nakon 12 godina otišle, jedan je u Tehničkom muzeju kao prvi hrvatski električni auto, a jedan na FER-u. Jako sam ponosan na taj proizvod, bio mi je plan da Hrvatska dobije mali obiteljski gradski e-auto, nažalost nisam ga uspio isfinancirati. Da ne bih ugrozio poslovanje kompanije, morao sam odustati.

Jeste li ostvarili svoje poduzetničke ciljeve?
Moram priznati da nisam nikad sanjao da ćemo biti ovako uspješni i da ćemo ovako narasti. Kad sam počeo, mislio sam da – budem li ikad imao 20 ljudi – ubit ću se, koliki je to teret. A sada ih imam više 200 i još se nisam ubio (smijeh).

Ne stajete, ne razmišljate o odlasku u mirovinu?
Ja zapravo jesam u mirovini, ali još pomažem u stvaranju novih stvari, učim nasljednike kako zadržati rast i stvarati nove vrijednosti. Mislim da to dobro ide. Zadovoljan sam.