Konstruktoru posao u Omanu, koja će ga banka pratiti?

Autor: Suzana Varošanec , 21. svibanj 2013. u 10:24
Željko Žderić surađivat će tri godine s indijskom tvrtkom na izgradnji autocesta u Omanu/Leonard Ninčević

Banke tvrde da su, ukoliko to bude potrebno, spremne izdati činidbenu garanciju za novi omanski posao.

Konstruktor je u partnerstvu s kompanijom Simplex Infrastructure L.L.C. iz Indije dobio 335 milijuna dolara vrijedan posao u Omanu na izgradnji 46 kilometara autoceste s pripadajućim objektima.

Ministarstvo prometa i veza Sultanat Omana, naručitelj velikoga posla, kao najpovoljniju izabralo je njihovu zajedničku ponudu, a dobra vijest već je doputovala u Split te je poznata i bankarima koji su, neslužbeno doznajemo, spremni, zatreba li, posao pratiti garancijama.Dobivanje posla u vrijednosti poput nekadašnjega projekta Pelješki most u Konstruktoru smatraju osobitim razlogom za slavlje. U paketu sa izglasanom predstečajnom nagodbom u svibnju im je stigla i obavijest da će raditi projekt trgodišnje izgradnje treće faze autoceste Batinah Expressway u Omanu. U tom poslu hrvatska i indijska tvrtka surađuju kroz joint-venture projekt. Splitska tvrtka drži 48 posto udjela, a indijska 52 posto. Potvrdu toga dobili smo iz Konstruktora, a Goran Soko, vodeći tvrtkin ekonomist najavio je: "Konstruktor kreće u otvaranje svoje projektne tvrtke u Omanu koja će nositi pravnu osobnost te neće biti produžena ruka matice." Nakon slične tvrtke osnovane prije više godina u Kataru, u regiji Bliskog istoka bit će to druga projektna tvrtka splitskog građevinara, a kako stoje stvari i za radnike je to dobra vijest. Određeni broj radnika biti će čini se uključen u taj projekt, a točna brojka znat će se nakon pregovora o izvedbi s indijskim partnerom.

Glavno je pitanje tko će izdati granaciju za dobro izvršenje posla, a izgleda da o tome u Konstruktoru nimalo ne dvoje. Njihova je računica sljedeća: ili će je osigurati Indijci, ili hrvatske banke. Cilj je da radovi počnu tri mjeseca od dobijanja papira. Slijede pregovori s indijskim partnerom oko pitanja garancija, što je ekonomski najisplativije. Naime, postoji mogućnost da indijski partner, tj. njegova banka izda garanciju u ime cijele udruge, a ne samo u dijelu 52 posto koliko iznosi njegov udio u udruzi. No, ako se pokaže potrebnim da i Konstruktor sudjeluje u osiguranju garancije, navodno to ne bi trebao biti problem ni Konstruktoru, a niti bankama koje su ga dosad pratile. Razlog? Zbog spašavanja budućega poslovanja svojeg klijeta banke su predvidjele u planu financijskog i operativnog restrukturiranja tvrtke izdavanje garancija. Konstruktor je u postupku predstečajne nagodbe u fazi kad se čeka na objavu Finina rješenja o prihvaćenju plana (izglasan je 9. svibnja), te ga dijeli još neko vrijeme do podnošenja prijedloga Trgovačkom sudu u Splitu radi sklapanja nagodbe. No, gleda li se plan, izdavanje garancija posao je banaka, pa ako iz ekonomskih razloga pretegne da će Konstruktor trebati osigurati garanciju za svoj udio, svi će se navodno pozvati na tekst plana restrukturiranja. U njemu je, pak, navedeno da je nužan preduvjet za ostvarenje plana, među ostalim, i izdavanje novih činidbenih garancija. U konkretnom slučaju to znači da bi hrvatske banke s kojima Konstruktor surađuje, ukoliko to bude potrebno, trebale biti spremne izdati činidbenu garanciju za novi omanski posao.

Usvojeni plan su izradile četiri banke – Zagrebačka banka, Splitska banka, Hypo Alpe -Adria Bank i HPB, no ne zna se čija će garancija pratiti posao u Omanu. Garancije su inače potrebne ne samo za izvođenje novih ugovora, nego i postojećih koji nisu dokraja realizirani. O konkretnim bankama nisu htjeli spekulirati prije početka pregovora u Konstruktoru. U bankarskim krugovima može se čuti da su Splitska banka i Zagrebačka banka upućene u omanski posao, a navodno Zaba još iz 2011. godine kad je tender objavljen. Iako sam natječaj dugo traje, te je prošlo nekoliko kvalifikacijskih krugova prije odluke, banke već znaju da je Konstruktor dobio taj posao, kaže naš izvor. Navodno garancija neće biti problem iako je u planu navedeno da projekcije za petogodišnje razdoblje poslovanja Konstruktora nisu uključivale priljeve i odljeve iz inozemnih projekata. Ključno je, kaže naš izvor, što će iz tog projekta Konstruktor u svojoj bilanci imati dobit. 

Komentari (6)
Pogledajte sve

kakva je situacija u ovom biznisu s Omanom? [emo_naivan]

Ajde kuci i rjesavaj domacu zadacu. Nista ne znas, sram te bilo. A razumijes jos i manje.

vi dokazujete ajnštajnovu jednažbu da je znanje recipročna vrijednost od ega, ili pak u vašem slučaju recipročna vrijednost od bahatosti.

tko nešto zna, ne vrijeđa druge, a tko se nabacuje s polusvarenim pojmovima misli da će vrijeđanje ojačati njegove argumente.

dakle:

– što je to “letter of intend”? je li to indijanska verzija letter of intenta ili neki novi oblik poslovnog dokumenta karakterističan za dugobabe i okolicu

– pismom se ne prihvaća namjera “letter of intent”-a, nego samo primitak istog jer je ponuda obvezujuća kao loi, i oni već predstavljaju osnovu pravno obvezujućeg odnosa.

– “kolateral za garanciju” – to je valjda opet dugobabska formulacija koja ne znači ništa, jer i kolateral i garancija predstavljaju instrumente osiguranja sa sličnom funkcijom, i nitko normalan ne bi prihvatio takvo zamuljavanje odgovornosti – uostalom o kakvoj vrsti kolaterala vi pričate, je li možda žderić ponudio sebe kao taoca za garanciju posla? zašto bi netko uopće tražio garanciju ako već ima kolateral? pod uvjetom da uopće znate o čemu govorite

– rečenica koja počinje “obzirom da” (valjda u značenju “s obzirom na to da…”) uopće nema drugi dio, pa bi samo čitač misli mogao dokučiti na što ste mislili. ako tu ima ikakve misli osim pukog nabacivanja termina.
iz tog što ste namrljali mogu samo naslutiti da je investitor prihvatio corporate bond kao ponudbenu garanciju, ali očito traži nešto “jače” za performance bond.
ako je indijska tvrtka stavila svoj korporativni ugled na stol, da bi naknadno ovisila o žderićevom “ugledu” među hrvatskim bankama-vjerovnicima, onda je tu ili netko lud, ili su većinski dioničari indijaca možda rodom ugledni dugobabci.
ako su pak dali ponudu a da blage veze nemaju hoće li ili neće imati trošak garancije (za koji svatko tko se bavi tim poslom znade da predstavlja značajan postotak ukupne cijene posla, makar bila u milijardama), onda je tu opet ili netko lud ili nema pojma o tome poslu.

mislim da morate ovladati bar osnovim pojmovima, iako ni to nije dovoljno za praviti se pametan, no grubijanstvo vam tu neće baš ništa pomoći.

Cuj akademik, ajde da te nesto naucim: U JV-ju ,kolateral za garanciju moze dati svaki clan pojedinacno ili jedan za sve clanove. Postoje ponudbena garancija,cinidbena garancija,avansna,garanija za retenciju,…..U ovom slucaju je Konstruktorov partner dao ponudbenu garanciju u punom iznosu koja je bila prilozena u predanoj ponudi.Nakon sto je investitor poslao pismo namjere za sklapanje ugovora,takozvani ”letter of intend”, JV je pismom prihvatio namjeru. Nakon toga JV treba osigurati tzv.performance bond do odredjenog roka,te potpisati ugovor. Obzirom da kolateral za garanciju moze biti i coorporate guarantee(sto je slucaj s indijskim partnerom trenutno za svoj dio u JV-ju),a on kosta 0 $ u odnosu na counter guarantee, koja iz evropskih banaka u ovom slucaju kosta cijelo bogatstvo(na sto se dodaje poprilican trosak omanske banke,jer evropske banke trenutno lose kotiraju u svijetu) i k tome jos te troskove mora pokriti budget projekta. Prema tome strucnjak evo ti domaci zadatak i dokuci odgovor na slijedece pitanje: Zasto bankari kazu da ce dati garanciju ako bude trebalo? Savjet za ubuduce: uci i obrazuj se ,jer ti je znanje nedostatno i za dogovor oko seoskog puta nedaleko Dugobaba .

New Report

Close