Bez poluvodiča, odnosno čipova, nema digitalnog društva. Ta je elektronička komponenta nužan dio svih elektroničkih uređaja (od računala, automobila do električnih četkica za zube), pa ne čudi da u Europi vlada prava borba u privlačenju investitora koji će uložiti u visokotehnološku industriju budućnosti. Hrvatska, pak, hvata korak. No dobro je da i to činimo. Na tom putu hvatanja vlaka Hrvatsku predvode akademske institucije, na čelu s FER-om. Važan korak u tom smislu jučerašnje je potpisivanje Memoranduma o suradnji između zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva i imeca, jednog od najvećih europskih instituta za istraživanje, razvoj i inovacije u nanoelektronici i digitalnim tehnologijama čije je sjedište u Belgiji. S imecom, objašnjava Vedran Bilas, dekan FER-a, “surađuju već desetljeće, a ovim potpisivanjem idu korak dalje – osiguravaju suradnju u Centru kompetencija za poluvodiče, a koji bi tek trebao biti osnovan”.

Centar će, kaže Bilas, ujediniti akademska i industrijska znanja s ciljem razvoja industrije poluvodiča u Hrvatskoj. Činit će ga konzorcij od šest akademskih partnera, predvođenih FER-om te dva industrijska (pregovara se s Končarom i Rimcem). Formalno osnivanje, pak, trebalo bi se dogoditi nakon što Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja raspiše javni poziv za financiranje njegova funkcioniranja. Iznos poziva još nije poznat no očekuje se da će biti vrijedna nekoliko milijuna eura, a raspisan bi trebao biti u drugom kvartalu 2024.

Sitnica zapravo za iznos koji se planira sliti u industriju. Europskim aktom o čipovima, koji je stupio na snagu u rujnu 2023. i koji je podloga za razvoj industrije poluvodiča u Europi, predviđa da će ukupna ulaganja (privatna i javna) u EU do 2030. u sektor iznositi čak 43 milijarde eura. “Sama EU pak poduprijet će ga s 3,3 milijarde eura”, rekao je Karlo Ressler, HDZ-ov eurozastupnik na potpisivanju ugovora.

Europskoj uniji ta je industrija važna kako bi se riješila ovisnosti o proizvodnji na Dalekom istoku (najveći je proizvođač čipova tajvanski TSMC pa korejski Samsung). Posljedicama te ovisnosti svjedočili smo kroz pandemiju koronavirusa i prekide u lancu opskrbe, kada europske tvornice do sićušne komponente nisu mogle doći pa je proizvodnja u brojnim automobilskim pogodnima bila zaustavljena. Europa, u svjetskoj proizvodnji sudjeluje s tek 10%, a cilj joj je do 2030. dostići 20%. Njemačka i Francuska, države koje razumiju da bez razvoja visokotehnoloških industrija njihovi stanovnici ne mogu biti bogati, snažno privlače investitore.

U Njemačkoj je tako u tijeku gradnja dviju tvornica poluvodiča. U Dresdenu je gradi tajvanski TSMS s partnerima (vrijednost projekta je oko 11 milijardi) te Intel u Magdeburgu koji ulaže oko 30 milijardi eura. Obje investicije, kao i onu u francuskom gradu Crolles, države obilato podupiru. Njemačka je Vlada za dvije tvornice izdvojila oko 15 milijardi eura državnih potpora, a francuska je investiciju američkog GlobalFoundriesa i švicarskog STMicroelectronicsa podržala s tri milijarde.

Nema kapaciteta, ali…

Hrvatska ne može računati na tako velike investicije i pokretanje proizvodnje čipove. Za to nemamo kapaciteta – ni materijalnih ni ljudskih. Ali u europske se lance vrijednosti industrije koja je “prioritetna za napredak Europske unije Hrvatska itekako može i mora uključiti”, poručuje dekan FER-a.

“Hrvatska nema izbora. Da bismo živjeli bolje te bili sigurniji i bogatiji moramo uvesti intenzivne tehnologije u Hrvatsku. A čipovi su jedna od tehnologija koja nam je potrebna i koja je sada tu. To je vlak u koji možemo uskočiti”, ističe Bilas. Važna je i zato da bi zadržali inženjere koje obrazujemo u području poluvodiča. Bilas ističe da samo s njihovog fakulteta godišnje izađe 20 do 30 stručnjaka koji mogu projektirati, proizvoditi i testirati čipove.

Iako se čini malo, Bilas ističe da je to dovoljno za domaće potrebe. A razvoju domaće industrije na ovom području najznačajnija će podrška biti Centar kompetencija.

“Možemo ga zamisliti kao servisni centar iza kojega, s jedne strane, stoje akademske institucije i poduzeća koja posjeduju znanja i tehnologije te mogu projektirati čipove, testirati ih, kreirati nove aplikacije za čipove… S druge će strane biti krajnji korisnici, a to su svi oni koji bi htjeli naučiti kako projektirati čip. Čipovi se, naime, projektiraju vrlo skupim i složenim alatima za koje su potrebne licence, a što će osigurati Centar kompetencija”, objašnjava Bilas. Napominje i da će korisnici putem Centra imati pristup linijama za proizvodnju u belgijskom imecu, a educirat će ih i o izvorima financiranja. Samo imec, institut s kojim FER ima vrlo dobru suradnju, kaže Bilas, raspolaže s fondom od 250 milijuna dolara, a koji je namijenjen startup poduzećima koja razvijaju tehnologije vezane uz poluvodiče. Osnivanje Centra kompetencija i suradnju s imecom, institutom koji zapošljava 6000 ljudi, pozdravlja i industrija. Srđan Kovačević, suosnivač i direktor Orqe, ujedno i predsjednik Zajednice za mikroelektroniku i poluvodiče HGK-a, kaže da je to velik korak za domaći ekosustav.

“Radi se o tehnološki vrlo zahtjevnoj domeni te bez suradnje javnog i privatnog sektora nećemo uspjeti uhvatiti korak sa svijetom”, ističe Kovačević.

Dvije hrvatske tvrtke

U Hrvatskoj je trenutno tek nekoliko tvrtki koje posluju u ovoj niši. Najpoznatija je Applied Ceramics iz Siska koju je pokrenuto američki povratnih Matt Darko Sertić i koja se bavi proizvodnjom keramičkih komponenti koje se koriste u strojevima za izradu mikročipova. Tu je i Eridan koji posluje u domeni dizajna čipova. Postoji i inicijativa proizvodnje novog hrvatskog čipa, iza koje stoji Orqa, no kako kaže Kovačević, barijere ulaska u industriju, u smislu znanja, alata i kapitala, su ogromne. Te bi barijere Centar kompetencija trebao ukloniti jer će kompanije dobiti pristup i znanju i alatima.

Na potezu je Ministarstvo gospodarstva čije je raspisivanje poziva ključno da bi Centar postao operativan.