Poremećaji na energetskom tržištu i rast cijena nafte i plina, čak i prije ruske invazije na Ukrajinu, obilježili su proteklih godinu dana, a stabilizacija nije na vidiku.

Cijene na burzama porasle su i tisuću posto, a iako se to u punoj mjeri nije još potpuno odrazilo na maloprodajne cijene energenata, građani, a još više tvrtke koje nemaju fiksne ugovore s dobavljačima energije, itekako osjećaju rast cijena benzina, nafte, plina i električne energije.

O tome kako se u ovakvoj situaciji snalaze energetske kompanije koje bilježe rekordne prihode, što možemo očekivati u narednom razdoblju te hoće li biti dosta plina u EU i Hrvatskoj, razgovaramo s Damirom Spudićem, članom Uprave ENNA grupe koja je tijekom 2021. godine upravljala s više od 20 društava u sektorima energetike, logistike i prehrambenom sektoru.

Pandemija korone i najprije kriza, a onda i rat Rusije i Ukrajine većinu su gospodarskih sektora stavile pred ozbiljne izazove. Za razliku od toga, energetski sektor ostvaruje velik rast. Kako to komentirate?
Kada se pogledaju prihodi energetskih kompanija, tako bi se moglo interpretirati. Međutim, stvarnost je da je zbog velikog rasta cijena energenata na tržištu došlo do povećanja volumena poslovanja svih energetskih kompanija, pa tako i naše grupacije.

Generalno, na energetskim tržištima broj kupaca je ostao gotovo isti kao i godinu prije, potrošnja energenata i proizvodnja energenata je više-manje ista, a svi sudionici ostvarili su velik rast prihoda. Možemo reći da sada za istu razinu posla treba odvojiti puno više novca, što svakako nije dobro za korisnike energetskih usluga, ali ni za opskrbljivače.

Energetski sektor je tijekom prošle godine imao velike izazove s novonastalom situacijom rasta cijena, a tekuća godina kao i godine ispred nas, uz pretpostavku zadržavanja ovih razina cijena, bitno će utjecati na krajnje potrošače energenata i njihove ponašanje, a time posljedično i na kompanije u energetskom sektoru.

Naša energetska divizija, hrvatski PPD i tvrtka ENNA Opskrba, tijekom prošle godine imala je rekordne prihode od 21 milijardu kuna, s gotovo identičnom razinom prodaje kao godinu ranije i sličnom razinom profitabilnosti.

Hoće li Hrvatska imati dovoljno plina u narednom razdoblju te kako generalno vidite plinsko tržište u našoj zemlji za koju godinu?
Tržište plina, odnosno krajnja potrošnja plina u Hrvatskoj je u padu posljednjih godina, a koncentrirana je u manjem broju potrošača. Isto tako domaća proizvodnja je u padu, a ne naziru se otvaranja novih proizvodnih polja.

S druge strane otvaranje LNG terminala pružilo je tržištu drugi dobavni pravac te je u trenutnim uvjetima Hrvatska postala vrlo bitan dobavni pravac za CEE regiju, što bi u postojećem stanju neizvjesnosti sigurno moglo uvesti dodatnu tržišnu dinamiku i učiniti nas plinskim hubom za regiju.

Hrvatska ima dovoljno diversificiranu dobavu plina da može u normalnim tržišnim uvjetima osigurati dovoljne količine plina za svoje potrebe, što nas stavlja u vrlo uski krug zemalja koje se mogu time pohvaliti.

Kako tumačite da je potražnja za energentima, prije svega plinom i naftom, stabilna, ponuda isto tako, dobava i naplata uglavnom redovna usprkos ratu i sankcijama, a cijene probijaju povijesne rekorde?
Sve cijene su tržišne ili burzovne. Burzovna kretanja nisu izložena samo naturalnim pokazateljima nego i očekivanjima kao i globalnim kretanjima svjetskih gospodarstava. Danas je cijena energenta za krajnjega potrošača ovisna o globalnim pomacima i odlukama, jer smo svi dio jednog globalnog liberalnog gospodarstva, što prije nekoliko godina nije bio slučaj i krajnji potrošači moraju postati svjesni te činjenice.

Danas, primjerice, odluka Kine da sljedeći mjesec neće trošiti ugljen nego plin, mijenja cijenu plina u cijelom svijetu pa tako i za najmanjeg potrošača plina u Hrvatskoj, koji toga uopće nije svjestan.

Danas se smjer kretanja cijena bilo kojega ‘commoditya’ može promijeniti jednom objavom na Twitteru. Kad tome dodate rat i sankcije, razina nervoze i nepredvidivosti znatno raste. Ono što je sigurno, nitko ne može predvidjeti što će biti u budućnosti.

PPD je u suvlasničkom odnosu u Petrokemiji. Koliko je ovaj skok cijene plina čitavu priču oko Petrokemije učinio problematičnom?
PPD je u listopadu 2018., zajedno s Inom, sudjelovao u dokapitalizaciji Petrokemije, koja danas sigurno ne bi poslovala da svi sudionici dokapitalizacije, prevođeni državom, nisu pronašli model koji je trebao osigurati dugoročnu stabilnost Petrokemije.

U posljednje četiri godine napravljeni su brojni pomaci u poslovanju društva. Često se u prošlosti interpretiralo da je cijena prirodnog plina krivac za loše poslovanje, pa je tako u 2018. Petrokemija mala gubitak od gotovo 500 milijuna kuna.

Cijena plina tada je bila na razini od 28 eura/MWh, a cijena CO2 certifikata oko 20 eura. Danas je cijena plina viša od 100 eura/MWw, cijena CO2 certifikata oko 60 eura, a poslovni rezultat u 2021. i 2022. je pozitivan. Kazavši sve ovo, mislim da napravili velike pomake u poslovanju kompanije.

Da li je još aktualna potraga za strateškim partnerom Petrokemije?
Za sljedeću etapu razvoja kompanije ne bi bilo loše pronaći strateškog partnera iz branše čiji je cilj daljnji razvoj, održavanje zaposlenosti i proizvodnje.

Nama kao opskrbljivačima plinom najvažnije je da kompanija uspješno radi i proizvodi jer će se tada trošiti i plin, stoga je svaka eventualna promjena vlasništva moguća samo ako vidimo da će to značiti daljnji razvoj kompanije.

ENNA grupa zadnjih godina snažno diversificira poslovanje?
Diverzifikacija poslovanja, diverzifikacija tržišta, a tako i diverzifikacija rizika jedna je od naših glavnih vodilja u strateškom planiranju budućnosti grupacije. Sve grane u kojima djelujemo su strateški važne za svako gospodarstvo i dosta su otporne na kratkoročne tržišne promjene u trendovima, što svakako pridonosi dugoročnoj stabilnosti grupacije.

Trudimo se graditi agilnu korporativnu strukturu koja nam omogućuje brzu promjenu smjera. Zadnje dvije godine pandemije i snažnih cjenovnih poremećaja na energetskom tržištu pokazale su kako je to ispravan pristup.

Glavni fokusi grupacije su energetika – opskrba energijom, ali i proizvodnja energije iz obnovljivih izvora gdje imamo oko 100 MW aktualnih ili projekata u razvoju.

Naša najistaknutija tvrtka PPD etablirala se na tržištu kao stabilan opskrbljivač prirodnim plinom. Tržište plina u Hrvatskoj je prilično limitirano brojem korisnika i volumenima, stoga smo iskoračili u inozemstvo.

Iz godine u godinu raste prodaja na inozemnim tržištima, uključili smo se uspješno u trgovinu LNG-jem, kao i u opskrbu strujom, a sve to doprinosi novim iskoracima svake godine. Tu je i logistika te infrastruktura. Razvoju ove grane poslovanja znatno će doprinijeti razvoj kontejnerskog terminal u Rijeci. U konačnici, tu je i sve traženija i skuplja hrana.

Luka u Rijeci, posebno kontejnerski segment, već 30-ak godina jako stagnira u odnosu na svoje realne mogućnosti. Što vaš ulazak znači za našu najveću luku?
Rijeka Gateway, koja je dobila koncesiju na području Lučke Uprave Rijeka, bit će jedan od glavnih nositelja logističkog poslovanja naše grupacije. Uspjeli smo s jednom od najvećih kompanija u kontejnerskom poslovanju MAERSK odnosno, njihovom tvrtkom za infrastrukturu, APMT osigurati partnerstvo i doveli ih u Hrvatsku kako bi investirali i time Rijeku stavili na svjetsku logističku mapu.

Budući terminal u svojoj prvoj fazi imat će kapacitet oko 600 tisuća kontejnera (TEU), zapošljavat će više od 300 zaposlenika osigurati velik protok roba kroz Hrvatsku što će stvoriti potrebe za skladištima, transportom cestom i željeznicom. Očekujemo da bi za desetak godina preko Rijeke, što preko Gatewaya, a što preko Brajdice, ukupno moglo biti pretovareno i 1,5 milijuna TEU godišnje.

Kakvi su vam konkretno planovi u Rijeci po pitanju infrastrukture, investicija…?
Planirana investicija u prvu fazu terminala iznosi cca 115 milijuna eura, a što će zbog rasta cijena vjerojatno u konačnici biti i više. Planirani početak rada trebao bi biti u 2025. godina. Bitno nam je što prije dovršiti investiciju, zaposliti ljude, jer je terminal unaprijed, gotovo u cijelosti iznajmljen MAERSK-u, te će flow roba krenuti odmah po otvaranju terminala. Investicija u drugoj fazi je 127 mil eura.

Osim energije, sve je veća potražnja za hranom kojoj također sve više raste cijena. A ENNA je snažno ušla i u taj segment?
ENNA Fruit se posljednje dvije godine etablirala kao najveći otkupljivač domaćeg voća i povrća u Hrvatskoj, ali se uspješno proširila i na druga tržišta kao što su Srbija, Slovenija, BiH, Makedonija. Lani nam je u tom segmentu prihod porastao 133% na 884 milijuna kuna. Cilj nam je biti kanal kojim roba od proizvođača dolazi do krajnjih kupaca.

Proizvođači imaju više prepreka u poslovanju, jako su segmentirani, pojedinačno nemaju pregovaračku snagu s trgovačkim lancima, nemaju financijske kapacitete za investicije u infrastrukturu, obrtna sredstva itd. Naša uloga je da te prepreke pokušamo prevladati te osiguramo proizvođačima sigurnost da sve što proizvedu uspiju i prodati.

Iako se ne radi o izravnoj investiciji ENNA grupe, njezin vlasnik tvrtke Pavao Vujnovac je uložio znatna iznose u Fortenova grupu u kojoj je drugi dioničar po veličini, a i vi ste tamo osobno zamjenik predsjednika Uprave. Koji su zapravo motivi za ulaganje u Fortenovu?
Fortenova grupa je najveća regionalna kompanija i grupacija koja zapošljava najveći broj zaposlenika, a koliko je bitna za gospodarstva regije vidjeli smo 2017. kroz implementaciju posebnog zakona. Posljedica toga procesa i zakona je bila promjena vlasništva. Novi vlasnici nisu željeli biti vlasnici kompanije, nego su se u tome našli zbog nemogućnosti naplate potraživanja, a takva situacija sigurno nije dugoročno rješenja za tako važnu kompaniju.

U takvim uvjetima prepoznali smo priliku da se konsolidira određeni vlasnički udio u Fortenovi i tako sudjelujemo u njezinu daljnjem restrukturiranju, rastu i razvoju. Pavao Vujnovac trenutno raspolaže s oko 29% vlasničkih udjela u Fortenovi, što ga čini drugim najvećim vlasnikom.

Hoćemo li uskoro gledati i cjelovito preuzimanje tog koncerna?
To je hipotetsko pitanje i ovoga trenutka nije realno.

Kakva je trenutno situacija u Fortenovi u svjetlu sankcija Rusiji i povlačenja ruskog većinskog vlasnika.
Fortenova je nakon nagodbe napravila ogromne uspjehe u svome radu i na dobrom je putu u restrukturiranju poslovanja, koje još traje, ali trend je zasad dobar. Danas se Fortenova nalazi pred novim izazovom, a to je promjena najvećeg pojedinačnoga vlasnika. Mađarska kompanija Indotek je potpisala ugovor o kupovini poslovnih udjela od Sberbank Rusija.

Vjerujemo da će novi vlasnik, koji dolazi iz biznisa, a ne financijskog svijeta, dodatno doprinijeti strateškom razvoju grupacije i dodatnom pozicioniranju na regionalnom tržištu. Tvrtka je već postigla da joj je omjer dugovanja i EBIDTE 1:4, oko 1,1 milijardu eura dugovanja i oko 300 milijuna eura EBIDTE