Poduzetnik Borislav Hrlec, rođeni Varaždinec koji je 40 godina radio u multinacionalnim kompanijama diljem svijeta i pokušavao, ali bez puno uspjeha s više projekata u Hrvatskoj, odnedavno se našao u centru pažnje poslovne javnosti. U Koprivničkom Ivancu osnovao je tvrtku E-two-energy, koja ima termoelektranu u projektnoj fazi i dosad je uložio na razne studije o isplativosti projekta oko 4 milijuna eura. Međutim, o njemu se počelo sve više govoriti kad je sklopio ugovor s Hrvatskim šumama o kupnji drvne sječke za TE za koju nema još čak ni zemljište u Koprivničkom Ivancu, inače rodnom mjestu stranačkog kolege Josipa Friščića. Priče su postale zanimljivijima i zato što je Hrlecu pogodovao i direktor HŠ-a Darko Vuletić, također iz iste stranke, koji mu je omogućio sklopiti najvredniji ugovor na 15 godina o nabavi drvne sječke godišnje za 30 milijuna kuna.

Prošle ste godine poslali pismo namjere općini Koprivnički Ivanec za kupnju zemljišta. Do kuda ste došli i tko su investitori?
Prije pisma namjere morali smo napraviti sve analize da vidimo isplati li se graditi termoelektrana. Stručnjaci iz AEE grupacije u inozemstvu dali su prve podatke. Nakon toga dao sam napraviti predstudiju isplativosti koju je radio Raiffeisen Consulting u Zagrebu. Kad sam uvidio koliko Hrvatska ima na raspolaganju šumske biomase, odlučili smo se za TE snage 20 MW električne energije kakvih ima već dvadesetak u Njemačkoj. Nakon studije poslao sam pismo namjere u Koprivnički Ivanec. Riječ je o lokaciji predviđenoj za industrijsku zonu, tamo je dovoljno biomase, a blizu je priključak na visoki napon. Imao sam ideju koju su studije potvrdile i tada sam angažirao Jürgena Bertha Steinkea, svog njemačkog partnera i berlinskog biznismena koji se bavi gradnjom nekretnina, a u Hrvatskoj ima Tulipan grupu koja je vlasnik Kaštelanske rivijere.Sada želimo privući ostale investitore jer Steinke i ja ulažemo između 20 i 25 milijuna eura, a sve ostalo do 70 milijuna eura bili bi privatni ulagači koji pokazuju interes te bankarski krediti. Hrvatska ima dovoljno resursa za termoelektrane između 300 i 350 MW na drvnu sječku što je službeni dokument energetske državne strategije. Nadalje, predali smo pismo namjere za lokaciju koju smo spremni kupiti na javnom natječaju od općine. To je suludo jer trenutačno pripremam gradnju TE i u Turskoj i dobio sam zemljište od države. Imam ponudu od njih za gradnju TE isto u jednoj industrijskoj zoni i ovih dana idem na konačne dogovore. Imamo dakle ponudu od općine da su zainteresirani za takav objekt. Temeljem takvog dokumenta strani investitor može ući u investiciju i riskirati. Planiram da elektranu gradi domaća industrija. Konkretno, kotlovi koji stoje oko 20 milijuna eura proizvodili bi se u tvrtki Đuro Đaković kotlovi koja je u vlasništvu korporacije AEE.

Hrvatske šume su vam pogodovale jer su mijenjale uvjete natječaja i nisu tražile lokacijsku dozvolu za TE.
Hrvatske šume mi nisu pogodovale, ali trebao sam ugovor o drvnoj sječki jer tko će investirati u termoelektranu ako nije osigurana drvna biomasa. Zatražio sam ponudu od Hrvatskih šuma koje su ju dale kao i svim ostalim kupcima. Rekao sam im da moram imati ugovor najmanje na 12 godina plus tri godine gradnje zatim nakon toga još 15 godina jer povrat investicije je 12 godina, a vijek trajanja elektrane 30. Kad su u Hrvatskim šumama rekli da ne mogu dati takav ugovor predložio sam da raspišu javni natječaj. Također sam im predložio da paralelno s rastom cijene električne energije koju ćemo prodavati, rastu i cijene drvne sječke jer su to uvjeti u EU. Hrvatska ne može gubiti i mislim da to drugima nije odgovaralo jer sam ponudio i najveću cijenu sječke. Hrvatske šume su promijenile uvjete jer nitko nije imao lokacijsku dozvolu. Osim toga, drvna sječka godinama ima standardnu cijenu i primjerice može se preprodati u Mađarsku i dobro zaraditi.

Hoćete li odustati od TE i prodavati sječku?
TE ću graditi sigurno, a ako slučajno Hrvatske šume neće poštovati ugovor, sječka se može uvoziti. No, u tom slučaju možemo graditi elektranu drugdje jer imamo upite u BiH, Srbiji, Makedoniji i Bugarskoj koji traže takve investicije. Moramo javno reći kod nas da ne želimo strane investicije.

Znate li da je Podravka od Instituta ‘Hrvoje Požar’ zatražila dodatnu studiju utjecaja na okoliš vaše termoelektrane?
Ministarstvo zaštite okoliša i graditeljstva osnovalo je povjerenstvo u kojem je bio i predstavnik tog instituta koje je pozitivno ocijenilo projekt. Siguran sam da će ocjena biti opet pozitivna.

Drvoprerađivači smatraju da imaju smisla kogeneracijske TE u kojima se prodaje i tolinska energija koja je nusproizvod. Smatraju da prednost moraju imati njihove termoelektrane koje su puno manjih kapaciteta jer već proizvode otpad iz svojih tehnoloških procesa.
Energetikom se trebaju baviti energetičari, a ne drvari. U drugoj fazi gradimo dodatne objekte koji će čak i minimalni otpad energije iskoristiti. Riječ je o najnovijoj tehnologiji u turbinama gdje nema bacanja u zrak toplinske energije.

Repovi prošlosti

Pripisuje vam se niz kaznenih prijava i propalih projekata.
Koliko znam samo je jedna kaznena prijava koja je pri kraju u Valpovu. Ne bih komentirao napise o meni jer vrijeme će pokazati njihovu istinitost. Danas je aktivna samo tvrtka E-two-energy, a Kirkwood Capital više ne kao ni ona u Rijeci. Tamo je banka odustala financirati projekte, a u Zagrebu smo odustali od gradnje Accorova hotela zbog preskupog zemljišta. Te su tvrtke bile dionička društva koja više nisu aktivna. Imam registrirane tvrtke i drugdje pa čak i na Djevičanskim otocima.