Nakon što su se vodstvo Agrokora i savjetnici iz Alix Partnersa prošli tjedan dva dana ‘družili’ s predstavnicima kreditora, sutra u goste izvanrednoj upravi kompanije dolaze predstavnici dobavljača. Tema koje bi trebale biti predmet razgovora ima podosta; od pojedinosti vezanih uz realizaciju kvote od 50 milijuna eura robno trgovačkog kredita (tzv. dobavljački roll) kojim se osigurava prednost u namirenju starih tražbina, do onih vezanih uz namirenje tražbina nastalih prije aktiviranja lex Agrokora, ali koje u to vrijeme još nisu bile dospjele (tzv. granični dug). Iako su sva ta tehnička pitanja za dobavljače važna, većina ih je danas i više fokusirana na strateška pitanja i sljedeću fazu postupka izvanredne uprave. Ona počinje skorom objavom tablica ispitanih tražbina koja će biti i podloga za osnivanje novog tijela – stalnog vjerovničkog vijeća. Uoči te druge faze skupina većih Agrokorovih vjerovnika iz redova dobavljača već je inicirala svojevrsno zbijanje redova.

Prema saznanjima Poslovnog dnevnika, ideja im je da – po uzoru na vjerovnike iz redova imatelja Agrokorovih obveznica koji su zastupanje njihovih interesa u postupku izvanredne uprave povjerili inozemnim specijalistima iz kompanije JPT – angažiraju savjetnika koji će u narednim mjesecima biti posvećen samo zastupanju njihovih interesa u nagodbenom procesu. U toj skupini, dakako, prednjače one s velikom izloženošću Agrokoru, čija je suradnja s koncernom nadilazila okvire komercijalnih poslova odnosno dobavljačkih odnosa. Iako službenu potvrdu o tome nismo uspjeli dobiti, navodno je riječ o kompanijama poput Francka, Granolia, Sokol Marića… Platforma se, naime, tek razvija i komunicira među dobavljačima, pa i krug kompanija koje će stati iza nje nije ni izbliza zatvoren. No, njezini zagovornici uvjereni su kako sljedeća faza procesa zahtijeva čvršću organizaciju i puni profesionalni angažman.

Među ostalim, mnogi predstavnici dobavljača smatraju da bi u budućem stalnom vjerovničkom vijeću, koje prema Zakonu može brojati između pet i devet članova, vjerovnici iz redova dobavljača s obzirom na udjel u ukupnim tražbinama trebali i mogli izboriti barem dva mjesta. Kako su u međuvremenu dobavljači iz skupine malih (koji sad imaju predstavnika u privremenom vjerovničkom vijeću) u cijelosti namireni, njihovo mjesto zauzeo bi, prema tom scenariju, upravo profesionalno angažirani savjetnik. Zastupljenost u glavnom vjerovničkom tijelu sad postaje presudne u smislu pregovaračkih pozicija i utjecaja, odnosno kontrole daljnjeg tijeka na putu prema nagodbi, pa i same nagodbe.

Kad je riječ o formiranju stalnog vjerovničkog vijeća, pravnici načelno spominju dvije mogućnosti: da predstavnike po skupinama izabiru sami vjerovnici, a ako se ne usuglase da za sastav bude odlučujući sud. Te dvojbe prati i pitanje hoće li vjerovnici o nagodbi glasovati osobno ili preko predstavnika u vijeću.

Kako će vjerovnici izabrati svog predstavnika nikako nije samo tehničko pitanje, nego je i suštinskog karaktera zbog ocjene koja je ovlast i uloga predstavnika vjerovnika u odboru. Kako navode pojedini pravnici, primjerice, ako vjerovnici osobno glasuju tada je nebitno tko će biti predstavnik. Ako glasuju predstavnici na način gdje će prethodno kroz konzultacije utvrđivati za što će se glasovati, predstavnici će biti itekako važni i oko njih će se lobirati. Oko toga su mišljenja podijeljena. Dio naših sugovornika skloniji je očekivati da će članove glavnog vjerovničkog tijela na kraju odrediti sud, jer računaju da se vjerovnici u kategoriji dobavljača s obzirom na heterogene interese neće uspjeti sami organizirati.

Za to imaju još malo vremena na raspolaganju jer je izbor prvi korak nakon objave tablica, koje se očekuju za nekoliko dana. No, upravo u činjenici da će po zakonu sud morati imenovati predstavnike vjerovnika u tom tijelu, dio ih smatra da postoje velike šanse da se oni samoorganiziraju, što je, kako tvrde, očito smjer kojim se i ide.

No, ako doista u tom pogledu ostvare željeni cilj kroz neku vrstu depersonaliziranja vjerovnika pravnici smatraju da će se tada susresti s problemom kako će vjerovnici moći glasovati. Ako mogu osobno, glas predstavnika u tom slučaju zapravo kao da ne postoji.

Na pitanje kako dobavljači mogu u scenarijima koji se spominju izabrati svog predstavnika, odvjetnik Mićo Ljubenko kaže da je “zakonito rješenje da ih sud pozove na ročište u odgovarajuće dvorane, primjerice, sportske (zbog brojnosti)”. Sporno je, kaže, da se to pitanje prepusti vjerovnicima na samoorganizaciju. Dosad nismo imali glasanje više od 1000 vjerovnika (najmasovnije je bilo u slučaju stečaja Peveca koje je obuhvatilo njih oko 800), a ovdje je riječ o tisućama vjerovnika, što nameće potrebu moguće i za novim rješenjima.