‘Dosad smo se dobro nosili s time i osjetno povećali zalihe. U odnosu na isto razdoblje prošle godine, u zalihama imamo gotovo devet milijuna kuna više.

Osim zakupa dodatnih skladišta te investicije u novo skladište, velik se posao obavlja u odjelu nabave, koji sada pokušava dogovoriti i procijeniti potražnju i tržišna kretanja za studeni i prosinac. Jer, ako sad ne naručimo robu, izgubit ćemo mjesto u proizvodnji pred kraj godine. Naporno je i rizično, ali sve s ciljem da kupci ne osjete u prevelikoj mjeri nestabilnosti na tržištu’, tvrdi Mladen Jambrović, direktor Iverpana, opisujući trenutnu situaciju na tržištu.

Rokovi za narudžbe su se, tvrdi on, s nekad uobičajenih tjedan ili dva unaprijed pomaknuli i do 14 tjedana unaprijed, a kako sada znati što će se događati za tri, tri i pol mjeseca?

Nema pravila

Prema onome što se može zaključiti iz njegovih riječi, glavna odlika situacije na tržištu je da nema pravila, sve je problem.

– Ponekad nedostaje papira za proizvodnju klasičnih ploča od iverice. Potom je tu potpuni nedostatak medijapan ploča na europskom tržištu – ilustrira Jambrović i navodi zgodan detalj kako su u jednom trenutku problem bile i ABS rubne trake, ali njih su uspjeli nabaviti za idućih šest mjeseci.

Sada je lošija situacija i s okovima za kuhinje. Njihov dobavljač Blum, koji redovito zatvara proizvodnju u kolovozu, prvi puta u povijesti nije prestao s radom, ali im je sve teže doći do čelika, aluminija.

– Naši talijanski dobavljači kod kojih kupujemo izvlačne košare za kuhinjske elemente te sustave za reciklažu otpada imali su, primjerice, prije dva tjedna problem s kartonskim pakiranjima i drvenim paletama za slaganje robe – jednostavno ih nije bilo. I Talijani, prvi put otkad surađujemo, pomiču razdoblje godišnjih odmora, ferragosto, za tjedan, a neki i za dva tjedna… Inače su zatvarali početkom kolovoza, a sada nastavljaju s radom u prvom i drugom tjednu – kaže Jambrović za Jutarnji list.

Svaki tjedan nova cijena

Prema njegovim riječima, osim rokova, problem su i cijene. – Svakog dana u tjednu za neki artikl dolazi nova cijena, a mi pokušavamo što je dulje moguće držati cijene relativno stabilnima kako se ne bi događalo da kupci naručuju po jednoj, a preuzimaju po drugoj cijeni. Ponekad se to događa, no onda je to na našu štetu – priča on.

Govoreći o poremećaju uvoza iz Kine, sreća u nesreći je da su oni, u pravilu, uoči pandemije promijenili strategiju i relativno malo toga kupovali u Kini te većinu toga nabavljaju iz Europe. Doduše, dio europskih proizvođača sirovinu dobavlja – iz Kine.

Nekako uoči opće krize s kontejnerima i transportom većinu potreba prebacili smo na lokalne i europske dobavljače. Međutim, i tu je počelo malo zastajkivati jer se naši lokalni dobavljači nisu mogli izboriti za sirovine među velikim svjetskim, a posebice kineskim igračima, tako da smo prisiljeni ponovno neke profile od aluminija (za klizna vrata garderobnih ormara, primjerice) uzeti u Kini.

Razlike u cijeni transporta su u tisućama dolara, ali je problem što kad i nađeš kontejner, napuniš ga, igraš lutriju s brodovima. Jednostavno te u zadnji tren izostave s ukrcajne liste i tu ne možeš napraviti ništa – kaže direktor Iverpana. Slična situacija, navodi, bila je i s ekološkim medijapanom u boji koji stiže iz Južne Koreje. Kontejneri su kasnili oko tri i pol mjeseca.

Ipak, u cijeloj toj disrupciji na tržištu i u lancima opskrbe Iverpan posluje više nego solidno i vjeruju da bi ova godina mogla oboriti rekorde. Već je lipanj nadmašio svibanj 2019., koji je dotad držao rekord.

Njihov najmlađi centar, onaj u Zadru, koji je otvoren krajem studenog 2019., ostvario je najveći rast, od 53 posto, na godišnjoj razini. On, doduše, još prometom ne dostiže stariju braću kao što su centri Žitnjak ili Stenjevec, no primjetno je, kako pojašnjavaju u Iverpanu, da su se kupci pripremali za sezonu, a da su u lipnju i srpnju i oni koji su bili skeptični očito krenuli u obnovu, uvjerivši se da će sezone biti i da će biti dulja.

Nisu otpuštali

Uz prošlogodišnji rast prihoda od 6,8 posto u odnosu na godinu prije, u Iverpanu su lani rasle i prosječne neto plaće za nešto više od pet posto. Tako je prosječna plaća isplaćena u lipnju ove godine iznosila 6761,15 kuna.

U toj obiteljskoj tvrtki koja je osnovana 1991. godine zadovoljni su što u kriznoj godini nisu morali otpuštati zaposlenike, nego su zaposlili 14 novih.

– Ključ je, prije svega, u otvorenom i poštenom odnosu i kvalitetnoj komunikaciji – zaključuje Mladen Jambrović.