Kažu da je Dinamo privatna prćija. Evo vam sad dionice pa pokažite svoju ljubav prema Dinamu. Ako nam ovo uspije, imat ćemo mir, znat ćemo tko su dioničari, u klub će ući svježi kapital i zalog za budućnost. Ako ne uspijemo, to znači da Bog i naši članovi žele da i dalje Dinamo funkcionira kao i dosad, kao udruga građana – rekao je Zdravko Mamić na sjednici Skupštine Dinama u veljači 2015. godine kada se službeno i krenulo u preoblikovanje Dinama.

U međuvremenu se sve malo zakompliciralo i oduljilo. Prvotni elaborat o preoblikovanju nije zadovoljio povjerenstvo u Središnjem državnom uredu za sport pa je Dinamo morao taj elaborat revidirati i sad ga je napravio u skladu s onim što to povjerenstvo traži. Za dva bi dana taj elaborat trebao biti i prihvaćen te Dinamo doista i krenuti u proces preoblikovanja, što je potvrđeno i na posljednjoj Skupštini kluba ovog ponedjeljka.

Četiri kruga privatizacije

S novim elaboratom ponosno su se slikali glavni direktor Dinama Tomislav Svetina i savjetnik Zdravko Mamić.

Po tom elaboratu temeljni kapital Dinama je 210 milijuna kuna, nagađalo se da bi se moglo raditi o tom iznosu. Nekome se čini možda premali, ali svi ostali naši klubovi koji su išli u preoblikovanje išli su zato što su morali pa su im i dugovi ulazili u ta tu novčanu masu. Primjerice, želite li kupiti neku gubitašku tvrtku u državi, morate otkupiti i njene dugove. A Dinamo nema dugova, nego ulazi u preoblikovanje dobrovoljno, a ne po sili zakona.

Elaborat je pripremila revizorska kuća Price Waterhouse, izrađen je po svim međunarodnim standardima i u skladu sa Zakonom o sportu.

U temeljni kapital kluba ulaze vrijednost imovine, aktiva, pasiva, brend, zatim prava i obveze prema zaposlenicima, dobavljačima… U tu cijenu ne ulazi vrijednost igrača, ali ulaze prava i obveze prema igračima. U cijenu ne ulazi stadion, koji je gradski, ali ulazi pravo na korištenje…

I tako se na kraju došlo do tih 210 milijuna kuna, a kad će se i hoće li se uopće dobiti novi vlasnik, tek treba vidjeti. Da bi Dinamo dobio novog vlasnika, trebaju proći četiri faze, odnosno četiri kruga.

U prvom krugu dionice se nude jedinicama lokalne samouprave, u ovom slučaju to je Grad Zagreb. I treba odmah biti jasno da Grad sigurno neće kupiti vlasnički paket dionica, može se pretpostaviti da neće kupiti ništa, možda tek nešto simbolično, reda radi.

U drugom krugu dionice mogu kupiti članovi kluba u jednakim omjerima. U trećem krugu pravo kupnje imaju članovi koji su upisali i uplatili dionice u drugom krugu, a razmjerno svojoj uplati u drugom krugu.

I ako ni tada sve dionice ne budu prodane, slijedi četvrti krug u kojem svi imaju pravo kupiti dionice. Da je Dinamo nekome dužan, onda bi vjerovnici mogli svoja potraživanja pretvoriti u dionice, kao što je bio slučaj s drugim klubovima (Hajdukove dionice pripale su Gradu Splitu), ali kako plavi nisu dužni, toga neće biti, već će dionice biti na tržištu i moći će ih svatko kupiti.

Ako ni tada ne bude uspjela prodaja dionica, onda će se dogoditi ono što je prije dvije godine rekao Zdravko Mamić: Dinamo će ostati udruga građana i raditi kao i dosad.

– Siguran sam da ćemo imati ozbiljne kupce – uvjeren je glavni direktor Dinama Tomislav Svetina.

Zasad se samo nagađa o cijeni dionice Dinama.

– Cijena će biti utvrđena elaboratom, naša procjena je da će biti između 500 i tisuću kuna – kazao je glasnogovornik Dinama Alen Lesički.

Sad je pitanje koliko će članova plavih investirati u dionice Dinama. I koliko uopće Dinamo ima članova?

– Blizu devet tisuća – kaže Lesički.

Većina tih navijača teško da bi mogla kupiti više od pokoje dionice, navijački puk nam nije baš najbogatiji, cijela je zemlja u krizi, srednja klasa uništena, a ona je ta u svijetu koja je ulagala nešto novca u takve projekte, više iz ljubavi nego iz interesa. Dojam je da se članovima teško može prodati dionica za više od 10, 20 ili 50 milijuna kuna.

Imaju 9000 članova?

Doduše, među članstvom ima i onih znatne platežne moći koji bi mogli uložiti značajniji novac ako im je to cilj, njih nekoliko moglo bi višestruko premašiti kupnju dionica prosječnog člana plavih. No opet je pitanje bi li se tako uspio prodati većinski paket. Prisjetimo se da su 2014. neke bivše igrače Dinama u Maksimiru odbili, nisu ih željeli učlaniti (Bišćan, Šimić, Marić) zbog njihovih izjava o radu kluba. Bilo je to u vrijeme kad je četvorka Bišćan, Šimić, Marić i Šokota pokrenula akciju Zajedno za Dinamo, a oni su nešto u životu i zaradili, no pitanje je bi li uložili novac u Dinamo.

Dakle, ako se dionice ne prodaju članovima, ostaje predzadnja varijanta, da se dionice prodaju otvoreno na tržištu, a tu su onda mogući svakakvi investitori. Možda u Dinamu imaju nekakvu informaciju o potencijalnim investitorima, ali to sigurno neće otkrivati, a već su nekoliko puta demantirali mogućnost da ulagači budu Kinezi s kojima su plavi nedavno potpisali ugovor o suradnji.

U krugovima oko kluba ima i onih koji cijeli postupak ne doživljavaju ozbiljno, drže da će postupak preoblikovanja propasti i da će zapravo u Dinamu ostati status quo te da će neuspjela privatizacija samo dati vjetar u leđa današnjem načinu vođenja kluba. A ono je, valjda priznati, u ovim našim uvjetima bilo dobro, čim klub nije dužan, čak ako je i iz njega izvlačen novac, što treba utvrditi sud.