‘U craft pivarstvu nema trendova, jer cilj je biti drukčiji od drugih. U brendiranju, inovativnosti, sastavu, okusu. Što možete ponuditi, a da nitko drugi još nije? Možda je to jedinstveni lokalni sastojak ili partnerstvo, možda je to vaša priča ili neki vaš jedinstveni stil. Mali i nezavisni pivari uvijek se nečeg dosjete, u tome je njihova snaga’. Tako je to opisao Bart Watson, glavni ekonomist Američkog pivarskog društva (Brewers Association) kad su ga pitali koji su trendovi u craft pivarstvu u 2016. godini. A Watson zna o čemu govori, jer u okviru udruženja zastupa čak 115 tisuća radnika zaposlenih samo u američkim nezavisnim pivovarama.

Amerika je ishodište craft pivarstva u kojoj su male pivovare nicale još prije više od stotinu godina, a nakon pauze krajem 20. stoljeća craft je posljednjih 10 godina doživio novu “revoluciju”, s ogromnim rastom i nikad inovativnijim pristupom. Europa nimalo ne kaska, s 5700 aktivnih pivovara čiji broj konstantno raste, u zadnjih pet godina broj craftera u EU rastao je za 73 posto. Prema podacima Udruženja, američko tržište craft piva teško je više od 22 milijarde dolara i lani je imalo rast prodaje od oko 16 posto, a u 2014. je čitava industrija oko crafta američkom gospodarstvu donijela oko 57 milijardi dolara – tu spada oko 115 tisuća radnih mjesta izravno u pivovarama te 424 tisuće vezanih radnih mjesta u popratnim djelatnostima u ugostiteljstvu, prodaji suvenira, turama, dakle turizmu. Naime, kao što se u vinarstvu razvijaju vinske ceste, tako se proizvodnja piva sve više veže uz sljubljivanje s hranom, organiziraju se kraft ture po pivovarama s degustacijama, festivali…

Pod američkim utjecajem i EU je imala svoju “craftbeer revoluciju” s kojom je nastala jedna nova niša u turizmu, a posljednjih nekoliko godina polako se uvlači i u Hrvatsku. Usporede li se brojke, vidi se da je ta revolucija kod nas tek u začetku, kao i spajanje piva s turizmom – tek treba osmisliti turističke proizvode koji promoviraju inovativni pristup proizvodnji piva. To možda i neće biti teško jer crafteri i njihove pive imaju sve ono što je potrebno za moderan turistički proizvod. Uz craft piva promovira se životni stil koji nikad nije u potpunosti izašao iz undergrounda i subkulture, lokalnost, autentičnost, ali i emocija – gotovo intimno vezivanje uz određene proizvođače, njihove priče, etikete… Iako su u craft krenuli većinom iz ljubavi prema pivu i cijelom tom životnom stilu, i domaći poduzetnici sve više shvaćaju potencijal koji taj biznis može imati u okruženju lifestyle turističke destinacije kakvom Hrvatska želi postati, bilo kroz razvijanje ugostiteljskog posla s vlastitom pivom, opskrbom glazbenih festivala ili spajanjem crafta s eventima i lokalnom tržnicom.

U Hrvatskoj je trenutno oko 50 craftera, a računa se da svaki crafter zapošljava oko 17 osoba u vezanim djelatnostima, odnosno oko 13 u ugostiteljstvu. Brojka je još uvijek mala u usporedbi s drugim europskim zemljama pa i gradovima poput Londona gdje djeluje čak 2300 proizvođača craft piva, koji redovito održavaju ulične festivale s tisućama posjetitelja.  Najsličniji model britanskom, iako s lokalnim štihom, u Zagrebu je počeo razvijati Nick Colgan, producent koji je hrvatskoj javnosti poznat kao bivši producent slavnog UB40-a i osnivač Garden festivala kojeg je po vlastitom naumu i strategiji izbrendirao u prvoklasni turistički proizvod. Colgan svoju craft pivovaru na Žitnjaku otvara 11. lipnja, a ona će imati jedinstven koncept po tome što će redovito biti otvorena za javnost, a predstavljat će mješavinu restorana, pivovare, obiteljskog okupljališta, tržnice i kluba. 

“Imat ćemo točionicu u kojoj ćemo uz piva posluživati ostala craft pića, kao i štand s hranom za koju će biti zadužen Submarine BBQ. Bit ćemo otvoreni svakodnevno za goste, ali ćemo također pripremati različite evente, ture po pivovari i edukacije, a nedjeljom će se održavati ‘The Sunday Sessions’, s nastupima glazbenika, craft tržnicom, street food ponudom i zabavom za za cijelu obitelj. Želimo cijelom tom kvartu vratiti malo života, ponuditi nešto više od same dvorane”, kaže Colgan koji kreće s proizvodnjom od 300.000 litara godišnje i desetak zaposlenih. 

Pivo osim na Žitnjaku planira prodavati i na svim Garden lokacijama, ali i ugostiteljskim objektima i hotelima, a moguće i trgovinama. Colgan je glavnog pivara Nicka Caldera-Scholesa doveo iz dalekog Novog Zelanda, uz njega će biti domaći dečko Vedran Ivančić, a namjera je uključiti što više lokalaca u projekt. Colgan je vrlo jasan kad ga pitamo zašto je odabrao Zagreb za ovaj projekt.

“Osim očitih prednosti kao što je geografski položaj Zagreba, to je sjajan grad sa sjajnim ljudima i atmosferom, ima rastući trend u turizmu s potencijalom cjelogodišnje destinacije. Craft scena je u porastu svugdje u Europi i sigurno je da će se i Hrvatska tome priključiti. Stoga je sad pravi trenutak da se uključimo u kraft i turizam u Zagrebu”, kazao nam je Colgan koji užurbano završava sve pripreme za početak rada pivovare na Žitnjaku. 

Da Istra uz vinsku može biti i kvalitetna pivska destinacija nastojat će dokazati Alessandro Zecchinati, osnivač pivovare Bura Brew iz Poreča koji je tu doselio iz Milana gdje je radio u Microsoftu. U Istru ga je dovela ljubav i pivo, a Burina piva na tržištu su tek nekoliko tjedana, od kraja travnja. Proizvode tri piva čiji su brendovi i etikete vezane uz Istru. 

“Craft pivo sam otkrio još prije 20 godina u Italiji, no cijeli taj proces i pokret upoznao u Irskoj, u Dublinu gdje sam živio osam godina. Zanimljivo je kako su se ta piva razvijala unatoč opakoj konkurenciji poput Guinessa i Kilkenya. Upoznao sam potom svoju sadašnju suprugu čija je majka iz Istre, u Istru smo se zaljubili i naposljetku preselili, kao i moj prijatelj Claudio koji je bio arhitekt u Milanu. Tu nemamo nikakav problem s jezikom, jer u Poreču svi pričaju talijanski a znanje engleskog u cijeloj Hrvatskoj je fascinantno i mislimo da će projekt uspjeti”, kaže nam Alessandro. 

Alessandro je jedan od mnogih koji je odijelo zamijenio za pregaču u pivovari i prepustio se svojoj neizvjesnoj strasti. Među takvima je i jedan od osnivača Nove runde koji dolazi iz Agrokora, a glavni pivar iste pivovare radio je u Zagrebačkoj banci. Miroslav Šuvak je sa svojim partnerom Markom Filipinom Novu rundu u Jastrebarskom pokrenuo 2014. godine. Trenutno je pet zaposlenih, proizvode 50.000 litara piva mjesečno i imaju samo točeno pivo jer žele sve raditi sami, bez distributera. Prodaju se u kafićima od Splita do Osijeka, i stabilno posluju, unatoč kako kaže Miro, “punk pristupu”. Iako do sad nisu imali razumijevanja u državnoj administraciji kad su u pitanju bilo kakve potpore poduzetnicima, nadaju se da će uskoro aplicirati za bespovratna sredstva Europskih fondova.

“Nismo ostvarili prava u “Poduzetničkom impulsu”, a u Ministarstvu poduzetništva su nam se smijali prije godinu dana kad smo imali crowdfunding kampanju u kojoj smo skupili osam tisuća dolara”, kaže Šuvak. Ističe da je konkurencija velikih proizvođača velika, no s konkurencijom se uz dobru kvalitetu proizvoda bore edukacijom svojih potrošača, i to uglavnom preko društvenih mreža. Ističe zanimljivost koju je pokazala američka studija, da je za razvoj tržišta craft piva dijelom zaslužna i nova generacija pivopija, milenijalaca koji izbjegavaju konfekciju i cijene autentične, lokalne proizvode, a informacije i dojmove dijele online.

“Svi znaju da su Nova runda Miro i Marko i kako smo krenuli, to je naša priča koja ulazi u brend, i to je taj neki drukčiji pristup. Mi crafteri koristimo pristupačne kanale marketinga, zato se oslanjamo na društvene mreže gdje sve naše fanove i pratitelje educiramo o tome što je craft. Zanimljivo je da smo jako dobar odaziv dobili od skupine kojoj se prvo nismo obraćali zbog cijena koje su više od industrijske pive, a to su studenti koji su nam sve jači potrošači”, kaže Šuvak. 

Franjo Razum, vlasnik kafića Sport i Samoborske pivovare Razum jedini je od naših sugovornika u craft pivo došao iz ugostiteljstva kojim se bavi 12 godina, a na novi izazov prije gotovo tri godine odlučio se zbog krize u sektoru. U pivovaru koja radi oko godinu i pol uložio je oko milijun kuna koje misli vratiti za sedam godina, a edukaciju je obavio u Slovačkoj. 

“Htio sam napraviti nešto drukčije i poslušao sam sugestiju prijatelja koji je u Njemačkoj radio u pivovari. U pivnici točim samo svoju pivu, u prizemlju je pivnica, a u podrumu je pivovara i pivo izravno točimo gostima. Proizvodim tri vrste pive, teško je jer je konkurencija velika, no stavili smo dobre cijene, to si možemo priuštiti jer nemamo troškove distribucije”, kaže Razum koji uskoro planira proširiti proizvodnju tek za potrebe manifestacija, no više od toga ne priželjkuje jer mu je cilj zadržati kvalitetu.