Iz pogona Đure Đakovića u Slavonskom Brodu izašlo je dosad u različitim verzijama ukupno više od 700 tenkova M84, a od toga ih je 149 završilo u Kuvajtu. Tenkovi se više ne proizvode, i to ne zbog toga što Đuro Đaković ne bi imao tehnologiju i know how, već zbog zasićenosti tržišta i sve tanjih vojnih budžeta za tu namjenu.

• Đ. Đaković ne može potvrditi ni demantirati dokapitalizaciju

Tako zasad i nije izgledno da će u skorije vrijeme biti novih tenkova iz Slavonskog Broda, iako su prije nekoliko godina u Đuri Đakoviću predstavili koncept svog novog tenka Degman. Zato su se u toj tvrtki orijentirali na modernizaciju te generalnu reviziju borbenih grdosija koje su proizvedene u njihovim halama. Trenutačno obnavljaju četiri tenka za Hrvatsku vojsku, a u idućem razdoblju trebli bi potpuno obnoviti 40 hrvatskih tenkova M84. Ovoga tjedna, za posjeta predsjednika RH Ive Josipovića Slavonskom Brodu, predan je prvi obnovljeni tenk. Vrijednost tog posla je 10 milijuna kuna, što znači da obnova jednog tenka stoji oko 2,5 milijuna kuna. U Đuri Đakoviću očekivali su da će potpisati ugovore i za ostatak hrvatskih tenkova, no to je sada neizvjesno zbog proračunskog deficita i rezanja vojnoga proračuna.

Treba im domaća referenca
Kako objašnjva Darko Grbac, izvršni potpredsjednik Đuro Đaković Specijalnih vozila, odnosno čelnik njihove Divizije obrane, posao s MORH-om je važan jer se samo tako mogu steći reference za inozemno tržište. "Teško ćete pobijediti na natječaju za obnovu ili modernizaciju tenkova u inozemstvu ako vam klijent nije i matična država", ističe Grbac. Trenutačno "hladni pogon" tenkovskog dijela slavonskobrodske tvrtke ima oko 150 radnika, koji su zbog nedostatka posla uglavnom raspoređeni na neke druge zadatke unutar koncerna. Grbac objašnjava kako su s količinom posla posljednjih godina mogli matematički imati zaposleno samo 10-ak radnika. Naravno, to tehnički nije izvedivo jer je za složen borbeni sustav poput tenka potrebno je mnogo stručnjaka različitih profila. Za ilustraciju, na sklapanje novog tenka potroši se 3000 radnih sati, a za njegovu generalnu reviziju čak 6500 radnih sati. "Ne isplati se obnavljati samo jedan ili dva tenka jer je to tehnološki komplicirano i preskupo. Mi smo sada obnovili sustav koji je kapaciteta 20 tenkova na godinu. Uspostavljena je i partnerska suradnja sa 50-ak kooperanta iz Hrvatske koji će nam isporučivati rezervne dijelove", objašnjava Grbac.

Obustavi li se obnova tenkova za MORH, upozorava, mogla bi doći u pitanje i tehnološka linija i suradnja s kooperantima. Danas su tenkovi M84, koji su se na bazi sovjetskih modela T72 proizvodili u Jugoslaviji od 1984. do 1991., u operativnoj uporabi u pet zemalja: Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Sloveniji te Kuvajtu. Iako su i u Brodu svjesni toga da je teško očekivati da će se tenkovi iz Srbije ili BiH, u sastavu bivše Vojske Republike Srpske, modernizirati u Hrvatskoj, realno je očekivati da bi se oni slovenski i kuvajtski mogli. Usto, objašnjava Grbac, Đuro Đaković osposobljen je i za modernizaciju i obnovu ruskih tenkova T72, koji su u sastavu makednoske vojske. Prednost je, ističe Grbac, što remontni zavodi i tvornice tenkova T72 ne mogu objavljati tenkove M84, ali je moguća obrnuta situacija. Razlog za to je u specifičnostima M84 po pitanju upravljanja paljbom, a što je bila karakteristika samo jugoslavenskih tenkova.

Vojno-industrijski kompleks
Grbac se tenkovima M84 bavi već 31 godinu, prošao je sve pozicije, od mladog inženjera projektanta do izvršnoga potpredsjednika. "Tenk M84 bio je svejugoslavenski industrijski proizvod u koji je bilo uključeno 20 glavnih partnera, ali i 240 manjih tvrtki kooperanata te tisuće podkooperanata. No, Đuro Đaković bio je nositelj projekta i na nas se odnosilo 25 posto ukupne vrijednosti tenka", objašnjava Darko Grbac. Tvrtka iz Slavonskog Broda jedna je od rijetkih iz tog vojno-industrijskog kompleksa koja je zadržala tenkovsku tehnologiju. Kapacitet proizvodne linije tenkova bio je 140 borbenih sustava na godinu, ali taj maksimun nikada nije postignut. Motori za M84 dolazili su iz Sarajeva, gusjenice i pogonski dijelovi iz Kruševca, elektronika i laseri iz Kranja, a tenkovske cijevi iz Travnika. Iako su u Đuri pokušali ostvariti suradnju i s tvrtkama iz bivše države koje su sudjelovale u projektu Kapela, što je bio formalni naziv za razvoj i proizvodnju tog tenka, dosad nije bilo nikakvih dogovora. Eventualno postoji mogućnost da se nabave dijelovi od kooperanata iz tog nekadašnjeg lanca.

Borbena oklopna vozila

Računaju na Kuvajt, čekaju Makedoniju 

Iako je na tržištu sve manja potražnja za tenkovima, s borbenim oklopnim vozilima (BOV) stanje je drukčije. Stoga je Đuro Đaković uvelike profitirao od hrvatske nabave oklopnjaka od finske Patrije. Naime, svih 126 Patrija za Hrvatsku vojsku proizvedeno je u Slavonskom Brodu, a došlo je i do transfera tehnologije. Sada je Đuro Đaković jedan od referentnih centara Patrije za održavanje postojećih i proizvodnju novih vozila za istočna tržišta. U tijeku je tender za BOV u Kuvajtu, riječ je o više od 100 komada, a Patria ima velike šanse. Očekuje se i tender u Makedoniji.