Na međunarodnom natječaju Brodosplit je dobio 26,5 miljuna eura vrijedan projekt gradnje 21 čeličnih vrata koja će biti instalirana na morskom prolazu Malamocco, što bi Veneciju zaštitilo od poplava.
Brodosplit će, kako se navodi u priopćenju, isporučiti 21 čeličnu branu dimenzija 29 puta 24 metra, debljine 6 metara i težine 300 tona. Pojašnjava se kako će se isporučivati po tri brane odjednom i to morskim putem. Vrijeme isporuke je 30 do 60 dana.
Predsjednik Uprave Brodosplita Tomislav Debeljak je izjavio kako se ovim ugovorom Brodosplit „izrazito ponosi“ jer je postignut na svjetskom natječaju u jakoj međunarodnoj konkurenciji brojnih brodograditelja i proizvođača čeličnih konstrukcija.
„Njime će ostati vječno upisan na listi tvrtki koje su sudjelovale u jednom od najvećih građevinskih radova u povijesti Italije vrijednog više od 7 milijarda eura i pridonijele spašavanju Venecije od velikih problema koje joj donosi plima“, rekao je Debeljak.
„Brane su konstruirane kao specijalni rezervoari napunjeni zrakom, odnosno vodom. Brane će napunjene vodom ležati na dnu mora, a punjenjem zrakom će se podizati prema površini mora i zatvarati ulaze u lagunu. Kada se ispumpa zrak, ponovno će se napuniti vodom i leći na dno mora“, pojašnjeno je u Brodosplitu.
Planirano je da se uoči dolaska plime s otvorenog mora zatvore tri kanala koja vode u Venecijansku lagunu. Radi se o prolazima Lido, Malamocco i Chioggia, a projektom je predviđeno postavljanje ukupno 80 brana uz vijek trajanja od oko 50 godina. Projekt je integrirani zaštitni sistem koji se sastoji od niza mobilnih brana koje su sposobne zatvoriti Venecijansku lagunu od Jadranskog mora kada plima pređe utvrđenu razinu (110 cm) pa sve do maksimalno tri metra. Tijekom tih nekoliko sati laguna bi bila zatvorena i brodovi ne bi mogli slobodno ulaziti, navodi se u priopćenju Brodosplita.
More poplavljuje Veneciju oko 50 puta godišnje, uglavnom u jesenskim i zimskim mjesecima, najviše u studenom i prosincu, a svake pete godine poplavi cijeli grad.
Projekt spašavanja potonuća Venecije, kako je navedeno, zove se MOSE (Mojsije), a sam naziv asocira na Stari Zavjet i priču o Mojsiju koji je razdvojio Crveno more.
Iskustvo i stručnost „škverskih“ brodograditelja, kako su istaknuli u Brodosplitu, bila je temeljna odrednica talijanskog arhitektonsko-građevinskog konzorcija „Venezia Nuova“ koji je na natječaju izabrao splitsko brodogradilište.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Teško je vjerovat da Hr brodogradnja može – u srednjem roku – vratiti staru slavu. Ne smije se smetnuti sa uma na ni ta “stara slava” nije baš onoliko sjajna koliko mi sami vjerujemo.
Budimo realni brodogradnja nikada nije gradila brodove na kojima se zarađivalo (barem ne brodogradilište).
Moderna brodogradnja je vrlo kompleksna i nemilosrdna industrija u kojoj nema milosti.
Budimo realni, što je Hrvatska imala od svoje brodogradnje (osim iluzija)?
90% vrijednosti broda su:
1. Ugrađena oprema (motori, vitla, elektronika, nadzor itd itd)
2. Čelik
Proizvodnje opreme za brodove – nemamo. Nismo nikada ni imali u nekom većem obimu. Brodski motori u Brodosplitu su se radili po licencama. Brodogradilišta su bila doslovno sastavljači, kao što je i npr. HG Spot sastavljač PC-a.
Ići sada razvijati industriju opreme za brodove je uletiti u tržište gdje postoje proizvođači sa doslovno stoljetnim tradicijama. Male su šanse za uspjeh, a u internom tržištu bi se trebalo proizvoditi najmanje 40-50% opreme da bi brodogradnja imala smisla.
E da i ne zaboravimo – u većini slučajeva naručitelj odabire opremu koja će biti ugrađena u njegov brod. I moš se fučkat i ako imaš npr. vlastitu proizvodnju motora ako naručitelj hoće npr. Mannov motor.
Čelik. Imala je HR svoje čeličane, ali su propale. Možda se moglo tu nešto napraviti, ali budimo realni – industrija čelika je užasno kompetitivna, u svijetu postoje viškovi kapaciteta i mnoge države jedva održavaju svoje čeličane. A da ne spominjemo da baš i nemamo vlastite željezne rudače.
Dakle imamo industriju koja je uvozila opremu, većinom uvozila čelik (ili koristila ‘domaći’ od uvezene rudače), sastavljala brodove, na brodogradilišta su se nakalemile tisuće pijavica (kooperanata) i na kraju se čudimo što je sve to propalo.
Misao dana: da li ste primjetili kako se poboljšala pokrivenost uvoza izvozom od kad su brodogradilišta propala ?
Iako je sam izvoz pao, uvoz je pao puno brže. Čovjek se zapita koliki je zapravo bio realni netto izvozni efekt naše brodogradnje. I nismo li mi zapravo uvozili opremu i čelik, na to dodavali državne subvencije i (relativno) jeftinu radnu snagu i onda sve to skupa prodali jeftinije od onoga što smo uvezli.
Da – Hrvatska je bila brodograđevna sila – nekad davno kada su se brodovi radili od drva i išli na jedra. I bili veličine malo veće jahte. Da se i danas rade takvi brodovi HR bi vjerojatno i dalje bila brodograđevna sila.
Debeljaku čestitke na poslu.
Niti je to nešto tehnološki zahtjevan posao niti je novac nešto velik. Ali je lijepa referenca i ako će biti pametan to se može lijepo iskoristiti.
(npr. Venecija je sagrađena na hrvatskim (velebitskim) trupcima, a sada će je hrvatske plimne brane štititi od posljedica globalnog zatopljenja…)
EU mesija za Hrvatsku
Gospodo (e-tugo, StMandrilo), obojica ste u pravu – naravno!
Ali takli smo samo vrhove ledenog brijega. Budući da na ovom forumu svi nastupamo anomimno, neka mi bude dopušteno navesti samo četiri teksta koje su mi – redom jedan za drugim – odbila objaviti 2 tjednika, jedan dnevnik i dva internet portala: to su, uz gore navedeni, “Što je Milanović trebao reći Angeli Merkel a ipak joj to nije rekao”; “Skupoća iluzije o njemačkoj sklonosti Hrvatskoj” i “Nemilosrdnost produktivnosti”.
To moram navesti iz poštovanja prema auditoriju ovog foruma odnosno istaći da je rasprava o krucijalnim temama u ovoj državi nažalost moguća samo na forumima.
Sada, kako kaže StMandrilo, naravno da se Brodosplit mora dizerficirati i odmaknuti od proizvodnje samo brodova. Ali neka onda uzme za uzor na primjer brodogradilište u Gdansku: ono već danas pola prodaje ostvarje u jarbolima za vjetroelektrane (ponavljam, jarbolima za vjetroelekrane a ne kompletne vjetroelektrene). Osatak ostavite Vestasu, Siemensu i mnogima drugima. Proizvodnja jarbola za vjetroelektrane za njih – kud ćeš zamisliti nešto bolje! A potražnja je ogromna i stalno raste.
e_tugo, u prvom neobjavljenom tekstu sam ukratko objesnio zašto Hrvatska mora izaći iz EU. Bez prepotencije, mislim da bolje od Vas znam zašto ste Vi potpuno u pravu – ali ne samo zbog brodogradnje. Ukratko, ne radi se samo o tome da Hrvatska više uplećuje u EU budžet nego što iz njega prima. Mnogo ozbiljnije je to da je EU dovela deindustrijalizaciju u Hrvatskoj do kraja (bijeg ono malo preostalih proizvodnji u BiH), a sada se prelazi i na poljoprivredu (upropaštavanje proizvodnje mlijeka).
No, kao što rekoh, ovo je vrh ledenog brijega koji bi cijeli trebalo analizirati na nekom primjerenijem mjestu; uključujući i pouke Amorelle.
Najmanje skupoća prelaska sa gradnje sa tankera na putničke brodove i natrag! I naravno da ste u pravu: brodogradnje u obimu kakva je postojala u SFRJ više neće biti. Nažalost!
@marx
Da bi brodosplit bio konkurentan u izgradnji tankera Hrvatska bi trebala izaci iz EU. Poticaji koje/kakve/kolko kina i korea daju su zabranjeni. A preci sa tankera na kruzere ne ide bas tako, pa svi brodovi koje hrvati grade idu za brodare u vlasnistvu istih. Samo jos da napravi plutace s vjetrenjacama do italije. Slazem se da bi bilo ljepse kad bi sad netko naso neki nacin da se grade brodovi ali nekako mislim da je vrijeme Hrvatske brodogradnje u onom starom obimu proslo.
pa upravo to je život za brodosplit ne ovisiti samo o brodogradnji već proširiti asortiman
Uključite se u raspravu