Vahid Halilhodžić, nogometni trener s međunarodnom reputacijom, kupio je dio komercijalnog kompleksa Lapadski dvori u Dubrovniku, gdje planira otvoriti hotel. Kako javljaju lokalni mediji, nekretninu je platio tri milijuna eura.

Negdašnji igrač Veleža i Nantesa, trener brojnih klubova i reprezentacija s triju kontinenata odlučio je uložiti u dubrovačkiki turizam. I neki su hrvatski nogometaši nakon uspješne karijere postali poduzetnici. Nisu svi bili uspješni: Davor Šuker, koji samog sebe naziva najvećim hrvatskim brendom, nije znao iskoristiti snagu tog brenda, pa su mu propale i nogometna akademija i odjevna kolekcija S9.

Uspješniji su bili braća  Dario i Josip Šimić, također bivši nogometni internacionalci. Obitelj Šimić upustila se u biznis s kavom i vodom, a otvorili su i lanac Viva’s barova. Šimići su vlasnici triju uspješnih tvrtki: Živa voda, Živi bar i Živa kava, koje su 2013. imale ukupni prihod od 54 milijuna kuna. Od bivših nogometnih reprezentativaca uspješan je Zvonimir Boban. Povezan je s četirima tvrtkama koje su lani imale ukupan promet od 59,5 milijuna kuna. Najbolje posluje tvrtka Moja zemlja. Nakon što su joj prihodi rasli za po desetak milijuna kuna godišnje i 2012. dosegnuli 63,6 milijuna kuna, uz milijun kuna dobiti, lani su pali na 54 mil. kn. Tu je tvrtku Boban osnovao još 1992. pod nazivom ZB šport. Kao suvlasnici zadnjih su mu se godina pridružila dvojica suigrača iz Milana: Paolo Maldini i Andrij Ševčenko. Maldini je u ušao u posao početkom 2012. i držao je deset posto udjela, a Bobanu je ostalo 90 posto. Ove godine pridružio im se i Ševčenko, no zasad nije poznato koliki je njegov udjel. 

Glavna je djelatnost Moje zemlje uvoz i distribucija hrenovki Wudy i Pavo, dvaju vodećih brendova iz asortimana talijanske kompanije AIA. Moja zemlja je ekskluzivni zastupnik te kompanije, jednog od vodećih europskih proizvođača pilećeg i purećeg mesa koji u svom asortimanu ima više od  600 artikala, a na dan obrađuje  300.000 pilića i dva milijuna jaja. Grupa je jedan od vodećih talijanskih proizvođača prerađevina od svinjskog mesa.

Kako se navode na web stranici Moje zemlje, ta tvrtka “proizvodi robne marke za gotovo sve najveće trgovačke lance u Hrvatskoj”. Tvrtka bi vjerojatno poslovala i bolje da Boban nije imao problema s bivšim prijateljem i poslovnim partnerom Tihomirom Elezom, na kojeg je 90-ih prenio poslovni udjel.

Boban i Elez su se 2010. razišli, a bivši kapetan reprezentacije optužio je nekadašnjeg prijatelja  da je kao direktor gotovo upropastio tvrtku Moja zemlja. Financijski problemi tvrtke, a koje je Boban navodno morao rješavati neplaniranim ulaganjem vlastita novca, možda i bili razlog za pozivanje u pomoć Maldinija i Ševčenka.

Elez je nakon raskida s Bobanom postao poslovni partner tenisača Marina Čilića, s kojim je otvorio ribogojilište u Stonu. 

Uz Moju zemlju, Boban je vlasnik još triju tvrtki. Najuspješnija je, sa 3,4 milijuna kuna prihoda u 2013., tvrtka Na cesti 041. Slijedi Korten s 1,58 milijuna kuna te ZB tenis sa 730.000 kuna prihoda. Ostatak obitelji Zvonimira Bobana je u ugostiteljstvu. Otac Marinko Boban vlasnik je nekoliko restorana u središtu

Zagreba koji posluju kao posebne tvrtke- M. M. Boban – Vinodol ima 20,8 mil. kn prihoda, M. M. Boban – Boban 12,3 mil., a M. M. Boban- Korčula 5,4 mil. kn prihoda i sve posluju s dobiti. Zvonimirova supruga Leonarda Boban također je otvorila mali restoran u središtu Zagreba, Cušpajz.