Bivši radnici Diokija medijima su poslali priopćenje, odnosno otvoreno pismo u kojem kažu sljedeće (pismo prenosimo u cijelosti i bez izmjena):

Mi bivši radnici tvrtke Dioki d.d. pitamo ministra Linića:

1.Zašto je predsjednik Uprave DIOKI d.d. Zdenko Belošević pronađen mrtav 2010. godine u Rijeci pod sumnjivim okolnostima koje ni dan danas nisu razjašnjene?

2.Zašto ste više puta u večernjim satima dolazili u DIOKI d.d. s Ivanom Čermakom i Robertom Ježićem prije izbora 2011. godine?

3.Zašto je Robert Ježić prije izbora 2011. govorio radnicima da čeka vaš dolazak na vlast?

4.Zašto je Robert Ježić u siječnju 2012. govorio radnicima da moramo čekati zakon o financijskom poslovanju?

5.Zašto ste zajedno s Robertom Ježićem instalirali i cijelo vrijeme podržavali Lea Dolezila kao direktora DIOKI d.d. ?

6.Zašto niste održali obećanje i poslali DIOKI d.d. u stečaj u travnju 2012. godine?

7.Zašto ste lagali javnost da Ivan Čermak može nabaviti jeftin plin?

8.Zašto ste odbili produžiti državnu garanciju i tako otjerali tvrtku Caliskan iz Dine?

9.Da li ste tužili Caliskan zbog povrata 5 milijuna eura na ime naplaćene garancije kako ste i javno obećali ili će to platiti porezni obveznici?

10.Zašto niste usuglasili stavove s ministarstvom gospodarstva kod glasovanja o predstečajnoj nagodbi DIOKI d.d.?

11.Zašto je vaša namještenica Nada Čavlović-Smiljanec dala protuzakonito tumačenje o isplati plaća za radnike u predstečajnoj nagodbi i time podržala samovolju Lea Dolezila u isplati plaća radnicima?

12.Zašto ste dopustili da Leo Dolezil svaki mjesec obračunava sebi plaću od 38.000 kn za posao koji nije odradio ili možda mislite da ga je odradio?

13.Zašto niste nikad htjeli okupiti zajedno predstavnike radnika, banaka, HEP-a, INE, ministarstva financija i ministarstva gospodarstva da pokušaju razriješiti probleme DIOKI-a?

14.Zašto ste lagali da su pregovori s Hypo bankom pri kraju, a Hypo banka nije podržala predstečajnu nagodbu niti DINA-Petrokemije, niti DIOKI-a?

15.Zašto do sada niste pokrenuli stečaj DINA-Petrokemije kad znate da sadašnja predstečajna nagodba ne može proći bez suglasnosti Hypo banke, a te suglasnosti nema?

16.Do kada ćete čekati s pokretanjem stečaja DINA-Petrokemije i davati priliku nekakvim fantomskim ulagačima da se domognu zemljišta za LNG terminal?

KAKO MI BIVŠI RADNICI VIDIMO PROPAST TVRTKE DIOKI D.D., ZAGREB

Glavni problemi Dioki Grupe su:

850 izgubljenih radnih mjesta i uništena proizvodnja, izgubljeni veliki porezni prihodi za državni proračun, nesankcionirana višegodišnja pljačka te neizvjesnost oko raskomadavanja preostale imovine. Od preostale imovine ključni su nerazriješeni državno-stranačko-privatni interesi oko zemljišta za LNG terminal. Na to zemljište pretendiraju svi zainteresirani: Hypo banka sa založnim pravom, mogući novi investitori s Ježićem ili bez njega te država. Država je ovdje predstavljena kroz odnos SDP – HNS gdje se želi LNG projekt kao strateški državni interes realizirati puneći privatne džepove stranačkih dužnosnika.

Radnici sumnjaju na dugogodišnji gospodarski kriminal kojim je izvučen ogroman novac iz DIOKI Grupe i zahtijevaju istragu i kažnjavanje odgovornih osoba. Primjerice, Diokiju koji je završio u stečaju ostale su dužne njegove tvrke kćeri DINA-Petrokemija – 11 mil. eura i Adriaoil Spa Milano – 12 mil. eura. Najočitiji primjer kriminala je Diokijeva tvrtka kćer Adriaoil sa sjedištem u Milanu. Ukupni dugovi Adriaoila za koje je odgovoran njegov dugogodišnji direktor Leo Dolezil su oko 55 mil eura. Od toga Adriaoil talijanskim bankama duguje 21 mil. eura, Diokiju duguje 12 mil. eura, dobavljačima duguje 18 mil. eura te ima još oko 4 mil. eura raznih drugih dugovanja. Kada bi DINA-Petrokemije vratila Adriaoilu svih 30 mil. eura koje mu ona duguje i kada bi se time podmirilo 30 mil. eura duga, Adriaoil bi i dalje bio dužan 25 mil. eura. Taj dug od 25 mil. eura je najmanji iznos za koji postoji opravdana sumnja da je nastao kriminalnim radnjama Lea Dolezila, Roberta Ježića i Diokijevih uprava i to bi trebao biti prvi predmet istrage nadležnih državnih institucija i u Hrvatskoj, i u Italiji gdje je Adriaoil registriran. Adriaoil kao diler Dininih i Diokijevih proizvoda po principu – prvo prodaj Dini i Diokiju skupu sirovinu pa zatim preprodaj Dinin i Diokijev finalni proizvod, ne bi smio gomilati dugove osim kriminalnim radnjama. Kako je moguće napraviti 25 mil. eura minusa ako posluješ tako što kupuješ po 100 i preprodaješ po 110? Kako se godinama oštećivalo male dioničare i državu zbog izvlačenja novca preko Adriaoila? Krajnje je vrijeme, a ovih 25 mil. eura duga su samo jedan očiti povod, da se započne s kriminalističkom istragom i pročešljaju tokovi novca koji je godinama isisavan iz Dioki grupe da bi na kraju od nje ostali zatvoreni pogoni, neplaćeni računi, neisplaćene plaće, neotplaćeni krediti, zemljišta pod hipotekama banaka te stečaj matične tvrtke Dioki.

Javnost je već upoznata i sa izvlačenjem cca 20 milijuna kuna iz riječkog Novog lista što za posljedicu ima činjenicu da se ovaj važni novinski nakladnik nalazi pred gašenjem.

Ježićev nadzorni odbor je u ožujku 2012. Lea Dolezila postavio za direktora Diokija dok se istovremeno lagalo medijima da su dobili suglasnost vjerovnika. Koji su to vjerovnici takvu osobu podržali kao direktora Diokija? Jedinu suglasnost dao je Slavko Linić. Dolezil je od proljeća 2012. varao radnike i kupovao vrijeme Ježiću dok se ne izglasa predstečajna nagodba Dine. Predstečajna nagodba Dine jednim dijelom služi da se prikriju malverzacije u Adriaoilu, a drugim dijelom služi da se zadrži kontrola nad zemljištem za LNG terminal. Linić je Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi formulirao tako da se odmah znalo da će se izglasati predstečajna nagodba DINA-Petrokemije jer DIOKI d.d. i tvrtke kćeri preko kreditnih sudužništava imaju 79% svih glasova (na ovu zakonsku anomaliju upozorio je sudac Trgovačkog suda u Zagrebu Mislav Kolakušić). Nakon što je nagodba DINA-Petrokemije izglasana, DIOKI d.d. odlazi u stečaj, a Leo Dolezil i dalje vedri i oblači u društvu Adriaoil Milano i predsjednik je nadzornog odbora DINA-Petrokemije. Do kada?

Cijelo vrijeme otkad su Diokijevi proizvodni pogoni zaustavljeni tj. od rujna 2011. nitko nije htio uložiti ni kunu u pokretanje proizvodnje u bilo kojem pogonu na Žitnjaku, a isto je i s pogonima Dine u Omišlju. Zemljište za LNG terminal glavni je razlog Ježićevog dovođenja raznih potencijalnih ulagača u Dioki i Dinu. Čermakov Crodux je bio kamuflaža i poslužio je da se provede Ježićeva koncepcija zatvaranja Diokija. Da je Dioki otišao u stečaj u proljeće 2012., Diokijeva imovina bi se u stečajnom postupku odvojeno prodavala dio po dio za namirenje vjerovnika. Na taj način bi se prodavalo i Dinu, i zemljište za LNG terminal. Ovako, kroz predstečajnu nagodbu od tvrtke Dioki d.d. u stečaju tražit će se suglasnost za provedbu predstečajne nagodbe Dine, što znači suglasnost da se bez ovršnih postupaka i dražbi odjednom od Diokija izdvoje: Dina, Ćuf d.o.o. (zemljište za LNG terminal) i Kijac nekretnine d.d. Iako Hypo banka ima razlučna prava na svim nekretninama Dine, Ćufa i Kijca, Dioki bi u ovršnim postupcima realno mogao nešto zaraditi na prodaji nekretnina nakon što se Hypo banka namiri. Samo Ćuf prema procjeni međunarodno relevantne tvrtke Colliers International vrijedi najmanje 46,6 mil. eura, a izjave vladajućih političara da će ga država kupiti za dvadesetak mil. eura su najava pljačke Diokijeve imovine i njihovo međusobno odmjeravanje snaga.

Nadalje, Dioki bi Hypo banci prepustio društvo Kijac nekretnine d.d. kojim onda Hypo kao svojom imovinom može slobodno raspolagati kako hoće i može ga puno bolje unovčiti nego naplaćujući se kroz ovršni postupak.

O neposrednoj sudbini Dine odlučuju političari. Ako Dina ode u stečaj, Dioki će biti u odgovarajućem isplatnom redu za namirenje svojih potraživanja od Dine. Tko će prevagnuti u odnosima Linić-Milanović-Vrdoljak i hoće li kukurikavci Dinu poslati u stečaj ili će probati provesti predstečajnu nagodbu vidjet ćemo kad donesu odluku. Najgore od svega za radnike Dine je što vrijeme prolazi, a nitko još nije donio nikakvu odluku, agonija radnika i dalje traje.
Bivši radnici Diokija zahtijevaju što brže provođenje stečaja Diokija kako troškovi stečajnog postupka ne bi pojeli Diokijevu imovinu. Bivših 550 radnika Diokija žele naplatiti svoja potraživanja od prodaje te imovine što uključuje moguću prodaju Dine strateškom investitoru te transparentnu i što hitniju prodaju proizvodnih postrojenja i opreme na Žitnjaku najboljim zainteresiranim ponuđačima.

Ovo su samo neki detalji sumnjivih radnji koje su se godinama odvijale u DIOKI Grupi, a pred kojima su institucije ˝pravne˝ države zatvarale oči. Spremni smo učiniti sve što je u našoj moći kako bi se oni koji su krivci za uništenje DIOKI Grupe kaznili i da stečaj DIOKI d.d. ne bude još jedan u nizu hrvatskih stečajeva koji traju 10 godina i na kraju kojega radnici koji su stvarali DIOKI ostanu gladni na ulici, a krivci za propast giganta petrokemijske industrije uživaju na slobodi.

Ovim putem ujedno i pozivamo nadležne institucije navodno pravne države Hrvatske da konačno prestanu zatvarati oči pred kriminalom koji je premrežio naše društvo u proteklih dvadesetak godina i počnu raditi posao za koji ih plaćaju izmrcvareni porezni obveznici ove opljačkane države.

Udruga radnika i bivših radnika DIOKI d.d., Zagreb