Iz hrvatske perspektive, norveško tržište kapitala u drugom je planu i spada u “egzotična” tržišta. Međutim, iako mala u europskim okvirima, burza u Oslu za naše je prilike vrlo živo tržište.

Naime, kada je riječ o prikupljanju kapitala za brodarske, energetske ili kompanije koje se bave marikulturom, Oslo je često prvi izbor u Europi. Samo u dosadašnjem dijelu godine na tamošnjoj burzi realizirane su dvije javne ponude dionica.

O privlačnosti tog tržišta dovoljno govori podatak da više od 40 posto dioničara kompanija uvrštenih u Oslu čine strani investitori, a institucionalni investitori dolaze iz 51 države.

Temelje takvom uspjehu postavila je Bente Landsnes koja je izvršna direktorica burze u Oslu bila od 2006. do 2019. kada u vlasničku strukturu ulazi moćni Euronext.

Landsnes je odnedavno nova članica Nadzornog odbora Zagrebačke burze, a prošloga je tjedna bila u Zagrebu. Za Poslovni dnevnik govori koliko su iskustva s norveškog tržišta primjenjiva na našu burzu.

Od 2006. do 2019. bili ste izvršna direktorica burze u Oslu. Kako ste poboljšali poslovanje te burze i povećali broj uvrštenih kompanija?
Prvo želim naglasiti važnost djelomične privatizacije kompanija u državnom vlasništvu poput tadašnjeg Statoila (danas Equinora) i Telenora između 2000. i 2001. godine.

Država je zadržala 67, odnosno 54 posto vlasništva (vlada i danas drži te vlasničke udjele) i ta je privatizacija otvorila norveško tržište povećanom interesu međunarodnih investitora. Ustvari, rezultat toga bio je povećani interes za velik broj uvrštenih kompanija. U konačnici, burza, banke, brokeri i ostali tržišni sudionici zajedno su se počeli fokusirati na prednosti pojedinih sektora i stvarati strategiju ne samo zadobivanja povjerenja u malo tržište, već također i rasta tržišta uvrštenjem stranih kompanija.

Koje su trenutne značajke norveškog tržišta kapitala? Što ga čini specifičnim u usporedbi sa sličnim tržištima u Europi?
Norveško tržište je malo, izgrađeno na nekoliko snažnih sektora, brodarstvu, marikulturi i proizvodnji plina i nafte. Ta je strategija povećala vidljivost i zanimanje svih ulagača, domaćih i stranih te povećala vidljivost i likvidnost mnoštva kompanija. Usporedive grupe unutar specifičnih sektora koje imate u Oslu nije lako pronaći negdje drugdje.

Od lipnja 2019. vlasnik burze u Oslu je Euronext. Što je ulazak tako velikog burzovnog operatera donio norveškom tržištu kapitala?
Tržišta su u stalnoj dinamici i uvijek je zahtjevno odrediti koji su faktori utjecali na njega. Smatram da ćete dobiti mnogo različitih odgovora na to pitanje, ovisno o tome koga pitate. Moje je mišljenje da tržišne operacije funkcioniraju vrlo dobro. Euronext je sada vlasnik i Središnjeg depozitarnog društva i burze u Norveškoj te je među ostalim preselio tržište u Oslu na vlastiti trgovinski sustav.

Po vašem mišljenju, koje su prednosti hrvatskog tržišta? Kako riješiti temeljni problem, nisku likvidnost?
Hrvatsko tržište, po mome sudu, ima dobre mogućnosti. Vjerujem da je prošlih nekoliko godina bilo izazovno za mala tržište. Mnoštvo burzi, s izuzetkom onih najvećih, imala su problema s likvidnošću. Situacija nije mnogo drugačija u odnosu na hrvatsko tržište. Vjerujem da svi tržišni sudionici imaju djelić odgovornosti i ključni su za otključavanje potencijala.

Voljela bih dodati i važnost harmoniziranog regulatornog okvira, ne samo radi privlačenja lokalnih ulagača, već više međunarodnih investitora i kompanija koje bi razmatrale uvrštenje na Zagrebačkoj burzi.

Koje će biti vaše prve preporuke vodstvu Zagrebačke burze?
Radujem se suradnji s članovima Nadzornog odbora i Uprave. Vjerujem da već postoji dobra strategija za tržište i da ćemo zajedno doprinijeti daljnjem razvoju Zagrebačke burze.

Koja se iskustva s norveškog tržišta kapitala mogu prenijeti na hrvatsko tržište?
O tome je još prerano govoriti.