Situacija na rumunjskom tržištu nije mnogo drukčija od hrvatskog, ocjenjuje  Ludwik Sobolewski, prvi čovjek Bukureštanske burze. Taj pravnik po struci bio je na čelu Varšavske burze između 2006. i 2013., kad je ta burza postala najznačajnije tržište kapitala istočno od Frankfurta.

No, njegova uloga u razvoju poljskoga tržišta počinje mnogo ranije. Tijekom 1994. bio je savjetnik upravnoga odbora Varšavske burze, a zatim preuzima zadaću u skupini za formiranje središnjega depozitorija za vrijednosnice. Od 1994. do 2006. bio je izvršni potpredsjednik Upravnoga odbora poljskog nacionalnog depozitorija, a potkraj lipnja 2006. preuzima kormilo Varšavske burze. Nakon odlaska 2013. preuzima nakon nekoliko mjeseci čelnu poziciju Bukureštanske burze. Uoči dolaska u Zagreb 23. svibnja, gdje će biti jedan od gostiju 3. financijske konferencije koju organizira Zagrebačka škola ekonomije i menadžmenta, za Poslovni dnevnik govori o stanju na burzama u regiji.

Pod kojim ste okolnostima preuzeli Bukureštansku burzu i kakva je trenutačna situacija na rumunjskom tržištu kapitala?
Mandat na Varšavskoj burzi završio sam početkom prošle godine nakon nekih komplikacija, izvan poslovne prirode, koje su učinile nemogućim nastavak mojega mandata. Nakon nekoliko mjeseci značajne osobe iz Rumunjske upitale su me jesam li zainteresiran preuzeti vođenje Bukureštanske burze s jasnim ciljem radikalnoga razvoja rumunjskog tržišta kapitala. Ono što mogu reći nakon devet mjeseci rada na Bukureštanskoj burzi jest da je završena nova definicija aspiracija lokalnog tržišta kapitala, koje polako postaje alat za cijelu ekonomiju. U svakom slučaju, još je mnogo izazova i rada ispred nas, a tu podrazumijevam Bukureštansku burzu, donositelje odluka i tržišne sudionike.

Dok ste bili predsjednik Uprave Varšavske burze, poljsko tržište postalo je jedno od najvažnijih u srednjoj i istočnoj Europi. Što je bio ključ uspjeha Varšavske burze?
Uvijek sam ponavljao da je ključ bilo kojeg iznadprosječnog napretka i razvoja imati viziju što se želi postići, biti usmjeren na strateške ciljeve sa što manje kompromisa ili upletanja politike. Također, vrlo je važno raditi s pravim ljudima. Kad imate ispunjene te preduvjete, možete stvoriti nova tržišta, postaviti standarde, uvesti inovacije, surađivati s politikom o sustavno važnim pitanjima, poput sustava mirovinskih fondova, privatizacije putem burze, kvalitete nadzora tržišta, budućnosti burze kao kompanije i mnogih drugih. S druge točke gledišta, rekao bih da je otvorenost i internacionalizacija tržišta bila ključni faktor našeg uspjeha. To je više-manje ono što hitno treba rumunjskome tržištu.

Koje su sličnosti i razlike između poljskog i rumunjskog tržišta?
Poljsko je tržište mnogo veće u svakom pogledu. Ono je također manje formalističko i manje konzervativno od rumunjskog, gdje je duh i dalje usmjeren na forme i procedure, a ne suštinu, funkcionalnu interpretaciju i ciljeve. To možda nije toliko očito ili neka velika razlika, ali je svakako važno za konkurentnost tih dvaju tržišta. Sličnost je u tome da su oba u kontekstu tranzicije ekonomije prema modernoj – efikasnoj, slobodnoj i globalnoj – ekonomiji. Rumunjska ima impresivne potencijale rasta, a isto vrijedi i za tržište kapitala. Te potencijale trebamo pretvoriti u rast.

Prije nekoliko godina određeni broj hrvatskih kompanija izrazio je želju da svoje dionice uvrsti i na Varšavsku burzu. Je li donedavno bilo takvih razgovora?
Ne, u posljednje vrijeme nije bilo takvih razgovora, ali smo prije imali kontakte s hrvatskim kompanijama na tu temu.

Posljednjih godina hrvatsko tržište kapitala karakteriziraju niski prometi i odlasci komapnija s burze. Što biste savjetovali, kako promijeniti te trendove?
Niska likvidnost i prometi zajednički su problem malih burzi u srednjoj i istočnoj Europi. Siguran sam da je Zagrebačka burza profesionalno vođena i da su primijenjene sve mjere za povećanje likvidnosti. Očito tehnologija i tehnika nisu dovoljne. Tržišta se razvijaju kroz razvoj ulagačke kulture, kad burza nije samo stroj za izvršavanje naloga, već igra ulogu lidera. Mora biti kreativna i inovativna, pokušavajući implementirati rješenja koja dotad nisu viđena i ispitana u lokalnom okružju. No, siguran sam da je uprava Zagrebačke burze svjesna toga. To je ujedno nit vodilja za mene jer situacija na rumunjskom tržištu nije mnogo drukčija od hrvatskog tržišta.

Prema Vašem mišljenju, koja je budućnost Zagrebačke i Beogradske burze? Hoće li to biti i dalje neovisno poslovanje, spajanje ili preuzimanje od strane neke veće burze u okruženju?
Suradnja s većim burzama dobra je opcija za vrlo mala tržišta. Na žalost – ili nasreću – to ne funkcionira ako suradnja nije uspostavljena na temelju kapitalne veze. No, problem koji je uvelike najvažniji jest koga odabrati za partnera. Kao što sam kazao, tehnologija sama po sebi ne čini tržište. Čak i ako je drugi tržišni operater suštinski veći, to ne znači da će cijela suradnja biti dobra za manjeg partnera. Jedna stvar je okrutna istina, po mom mišljenju: ako je lokalno gospodarstvo vrlo malo, tada za postojanje lokalne burze mora postojati snažan impuls iz gospodarstva, uvijek podržan s lokalnom regulativom.

Dinamična platforma za male tvrtke

Varšavska burza ima poseban segment uvrštenja za startup kompanije pod nazivom NewConnect. Koliko je taj segment pomogao poljskim startupima u prikupljanju kapitala?

NewConnect je stvoren da bi privukao ne samo startupe, već  mlade kompanije na početku poslovanja općenito. Taj je segment sada preoblikovan i postao je dio uređenoga tržišta, što je kontroverzan potez. Dotad je NewConnect pozitivno promijenio život mnogim poljskim i međunarodnim malim i srednjim tvrtkama, donoseći im javnu prepoznatljivost, kapital, nove investitore i izgrađujući njihov kredibilitet. Više od 20 kompanija prebačeno je u redovno tržište nakon što su određeno vrijeme provele u NewConnectu. Ta iskustva iskoristili smo kada smo kreirali burzovno tržište za korporativne i municipalne obveznice pod nazivom Catalyst, koje je sada prilično snažno u smislu vrijednosti dostupnih dužničkih instrumenata. NewConnect ostaje najdinamičnija platforma za manje kompanije u Europi.