Svijet novca
Turistička izdanja

Slabašna godina za domaće turističke dionice

Šačica likvidnih turističkih izdanja na Zagrebačkoj burzi proteklih je dvanaest mjeseci u prosjeku tek – stagnirala.

Mario Gatara
26. prosinac 2024. u 22:00
Foto: Saša Miljević/PIXSELL

Još od velike financijske krize koja je Zagrebačku burzu, kao uostalom i ostatak svijeta, zakačila davne 2008. godine, godinama je domaći CROBEX dezorijentirano vrludao, izgubljen u vremenu i prostoru, te posve lišen uočljivog dugoročnog trenda. Izmjenjivale su se dobre i loše godine, bez nekog jasnog obrasca, a uz relativno velika odstupanja, prosječan pomak na godišnjoj razini u razdoblju od 2009. do 2022. godine bio je vrlo blizu – nule.

Točnije, mizernih 1,6%. Mali promet i gotovo nikakva zarada bili su svakodnevica za one najupornije; ostali su se, preplašeni krizom (ili naknadnim podrhtavanjima), dali u paničan bijeg. Praktički preko noći, na prijelazu iz 2007. u 2008. godinu, netragom je nestala euforijom nabijena čarolija (i put do lake zarade), a indeks je dugo vremena tavorio unutar relativno uskog raspona oscilacija, uspijevajući u nekoliko navrata tek za kratko, povremenim bljeskovima promoliti nos iznad granice od 2.000 bodova.

To mu je pošlo za rukom i početkom 2020. godine, no pandemija koronavirusa je sasjekla u korijenu obećavajući oporavak, te je indeks, nakon dvoznamenkastog rasta tijekom prethodnih 12 mjeseci, godinu zaključio s dvoznamenkastim – minusom. Slijedom ruske invazije na Ukrajinu koja je Europu gurnula u ozbiljnu (skupu) energetsku krizu, značajnije je pomake tijekom 2022. godine bilo izlišno očekivati, i tek je 2023. godina označila prekretnicu i odmak od letargične izvedbe.

CROBEX je, po prvi puta od daleke 2008. godine, napokon (u listopadu) preskočio i okruglih 3000 bodova, te u godini na izmaku ostvario gotovo uvlas isti rezultat kao i prošle godine.

Duboko na pozitivnom teritoriju

Sada, dakako, to možemo tvrditi s popriličnom sigurnošću, a uvodna je tirada služi kao svojevrsni kontrast koji možda najbolje dočarava fascinantan intenzitet preokreta. Jer CROBEX je, po prvi puta od daleke 2008. godine, napokon (u listopadu) preskočio i okruglih 3.000 bodova, te u godini na izmaku ostvario gotovo uvlas isti rezultat kao i prošle godine. Pozitivan pomak dvije godine zaredom prije toga je evidentiran još 2012. i 2013. godine, no kumulativni je rast tada iznosio mršavih pedesetak bodova. Da, dobro ste pročitali: bodova, ne postotaka.

Rast vrijednosti od 27% dvije godine zaredom, o kojem sada, neposredno uoči serije blagdana, napokon možemo pričati bez previše ograda, moguće je usporediti tek s terminalnom fazom predkrizne euforije, kada je domaće tržište kapitala izgledalo bitno drukčije. I bitno bogatije, bilo da je riječ o broju izlistanih izdanja, ili aktivnosti domaćih malih ili inozemnih institucionalnih investitora. Danas gotovo da nema ni jednih ni drugih, zbog čega su mršavi prometi i mali broj aktivnih izdanja nezaobilazna konstanta trgovine na Zagrebačkoj burzi.

Ostvarenim se rezultatima CROBEX našao ne samome vrhu kontinentalne ljestvice dobitnika, a svojom je izvedbom nadmašio i puno zvučnija imena. Štoviše, na najboljem je putu i da nadmaši najzvučnije ime financijskih tržišta, američki S&P 500, kojeg su do niza novih rekorda vodili svima poznati giganti, šačica izdanja koje se najčešće označavaju sintagmom “veličanstvena sedmorka”.

20

posto porasla je vrijednost CROBEXturista u posljednje četiri godine

Sama po sebi, ta činjenica, ne znači ama baš ništa. Rezultati iz prošlosti, kako se to običava naglašavati u konvencionalnim izjavama o odricanju odgovornosti, nipošto nisu indikativni u kontekstu buduće izvedbe. Zapravo je riječ tek o zanimljivom kuriozitetu, možda tek prikladnom za kakav opskurni pub kviz, iz kojeg doista ne treba izvlačiti nikakve (a kamoli dalekosežne) zaključke.

Možete misliti o tome što god što želite, makar nadmašiti S&P 500 drugu godinu zaredom za (u globalnim okvirima) posve nebitno tržište poput hrvatskog nije mala stvar. Osobito u aktualnim okolnostima, kada se razgovor o dionicama s obje strane Atlantika u pravilu svodi na šačicu imena kao što su Nvidia, Microsoft ili Apple. Činjenica da je CROBEX, bez previše pompe, ponajprije na krilima nekolicine zvučnih domaćih izdanja, napokon (ili barem u određenoj mjeri) uspio osloboditi tereta prošlosti, nedvojbeno zaslužuje nekakav spomen i osvrt.

Većina turističkih izdanja ne zadovoljava osnovne kriterije likvidnosti, a ni ono malo likvidnih izdanja ne može se pohvaliti osobito impresivnom izvedbom posljednjih godina/Grgo Jelavić/PIXSELL

Blistava izvedba industrije

U liderima domaćeg tržišta kapitala već smo pisali u nekoliko navrata. Izdanja Končara ove su godine otišla daleko ispred ostatka tržištu i imaju najveće zasluge za strelovit uspon indeksa. Povoljnim spletom

okolnosti, ono malo preostalih dionica banaka koje kotiraju na burzi također se mogu pohvaliti zapaženom izvedbom, a to nije i kraj popisa istaknutih ovogodišnjih dobitnika. No umjesto umarajućeg nabrajanja, kretanja na domaćem tržištu kapitala možemo promatrati i kroz prizmu sektorske izvedbe, uz pomoć nekolicine specifičnih indeksa čije vrijednosti Zagrebačka burza redovito objavljuje.

Usporedba nije baš najidealnija, jer u sastav svakog od pojedinih indeksa ulazi samo šačica likvidni(ji)h izdanja koja onda mogu ostaviti značajnijeg (bilo pozitivnog ili negativnog) traga na kretanje indeksa. Ali uz određene ograde i napomene ipak može poslužiti za nekakve zaključke. I što je možda još važnije, otkriti slabe strane pozitivnog trenda koji je u velikoj mjeri postao ovisan o nekolicini izrazito popularnih imena. To je vjerojatno i najslabija točka recentnog uzleta domaćeg indeksa koja mnogima neće biti po volji.

Kada izvedbu raščlanimo na sektore, najprije upada u oči superiorna izvedba industrijskih izdanja. Riječ je ujedno o najbrojnijem sektorskom indeksu kojeg trenutno čini šest dionica podijeljenih u dvije divergentne skupine. Onu prvu, koja je od početka godine uknjižila troznamenkasti rast cijene, čini dobro poznati tandem: Končar (KOEI) i Končar – distributivni i specijalni transformatori (KODT).

Premda je preostali kvartet zaglibio na negativnom teritoriju, od -31% za AD Plastik (ADPL), pa do bitno podnošljivijeg minusa od 6% koliko bilježi INA, indeks CROBEXindustrija uvjerljivo je najveći dobitnik ovogodišnje trgovine, s rastom vrijednosti od čak 40%. Spomenuti tandem ključan je generator oporavka krovnog indeksa Zagrebačke burze, a tako je bilo i prošle godine, kada je ukupna tržišna kapitalizacija dionica u sastavu indeksa uvećana za više od 50%.

Blijeda predstava turističkih izdanja

Industriju slijedi CROBEXkonstrukt, sektor koji u ovom slučaju predstavlja samo dva izdanja – Dalekovod (DLKV) i Ingra (INGR). Potonja je tijekom ove godine ostala bez petine tržišne kapitalizacije, no sve je to nadoknadio Dalekovod (rastom od 47%), makar ni to ne može isprati gorak okus kraha i dokapitalizacije koja je brojne ulagače naprosto pregazila. Jer još u prvom polovici 2021. godine dionicama Dalekovoda se trgovalo po cijeni većoj od 80 eura, dok se ove godine kreću između mizernih dva i četiri eura.

Time je ujedno i zaključen popis sektorskih dobitnika. Ostali? U minusu, ili u najboljem slučaju, oko nule. Ovo potonje odnosi se na segment turizma, zastupljen kvartetom izdanja od kojih Arena Hospitality Group (ARNT) i Valamar Riviera (RIVP) bilježe rast cijene, dok se za Mon Perin (MONP) i Plavu lagunu (PLAG) zalijepio negativan predznak. Prehrambena industrija (CROBEXnutris) i segment (pomorskog) transporta (CROBEXtransport) ove su godine na CROBEX djelovale poput utega; od ukupno sedam dionica, tek Luka Ploče (LKPC) bilježi (relativno skroman) rast cijene.

A time onda dolazimo i do zanimljivog paradoksa, barem kada je riječ o stereotipu koji se uvriježio kod većeg dijela domaće javnosti. Ta nije li Hrvatska zemlja u kojoj se, navodno, “ništa ne proizvodi” i koja praktički “živi od turističke rente”?

Možda, jer izolirana izvedba šačice izdanja još uvijek nije osobito uvjerljiv argument koji može rušiti stereotipe. Ali ipak budi crv sumnje i navodi na razmišljanje. Jer samo na temelju rasprostranjenog dojma i medijske usredotočenosti na turistički sektor koja na vrhuncu ljetne sezone može izazvati i ozbiljne alergijske reakcije, bilo bi logično za pomisliti kako su dionice turističkih kompanija vrlo popularne među ulagačima. A stvarnost je bitno drukčija. Za početak, većina tih izdanja ne zadovoljava osnovne kriterije likvidnosti, a ni ono mali likvidnih izdanja ne može se pohvaliti osobito impresivnom izvedbom posljednjih godina.

Zaostajanje sektorskog indeksa

Stvari su početkom prošlog desetljeća izgledale bitno drukčije: u prvih nekoliko godina (otkako je Zagrebačka burza počela objavljivati podatke o njegovu kretanju) CROBEXturist je bio daleko ispred ostatak tržišta. Prvih pet godina, u razdoblju od 2013. do (zaključno) 2017. godine obilježeno je dvoznamenkastim rastom, pri čemu je taj rast u prve četiri godine redovito premašivao 20%. Ali nakon toga je uslijedio niz mršavih godina, tek nakratko prekinut prošlogodišnjim rastom vrijednosti indeksa od oko 17%, što je još uvijek bitno manje od 28%, koliko je namaknuo CROBEX.

Koliko god zvučalo nevjerojatno, aktualna vrijednost CROBEXturist indeksa tek je za petinu veća od odnosu na kraj pandemijske 2020. godine, unatoč brojnim rekordima, popunjenim kapacitetima i višim cijenama. Možda se u Hrvatskoj ipak nešto proizvodi i, još važnije, možda turizam ipak nije toliko profitabilna grana ekonomije kao što se na prvi pogled čini?

New Report

Close