Institut IGH želi izdati nove dionice i tako prikupiti 200 milijuna kuna. No prijedlog Uprave i NO-a Skupština tek treba odobriti. Jure Radić, čelni čovjek kompanije, vjeruje da će prijedlog proći i da će već u prvome krugu prodati sve dionice. Odmah naglašava da se IGH neće dijeliti: “Toga nema ni u primisli. Upravo suprotno. Jačat ćemo ‘core business’, a izdvojiti ono što to nije. Ne znam odakle ta tema u medijima. To bi bio put raspada IGH. To su napravili nama slični instituti u inozemstvu pa su danas jedva deset posto naše veličine.”

Kako će se odvijati program restrukturiranja Instituta IGH?
Teško je unaprijed predviđati. Znam što bismo htjeli i zato smo krenuli u dokapitalizaciju. Sve ovisi o tome do koje razine će se ići u “dokapu”. Prvo što želimo je ojačati “core business”, i to nam je dugoročna orijentacija. Kada je rečeno da će biti izdvajanja nekih tvrtki iz IGH, točno je da ćemo u posebnu tvrtku – INCRO – izdvojiti “developerski” posao. Poslovi kao što su Ban centar, Bundek i Radeljević nisu identični poslovi projektiranja i često su u suprotnosti. Imaju ozbiljne kredite, ali i veliku imovinu. Želimo da oba posla, i projektiranje i “development”, budu jači i profitabilniji. Našu zaduženost želimo restrukturirati, ugrubo rečeno kratkoročni dug želimo pretvoriti u dugoročni.

Sigurno postoje neki scenariji?
Ako “dokap” bude maksimalan, onda ćemo taj iznos uložiti u tri ključna segmenta – restrukturiranje dugova, jačanje poslovanja na tržištima na kojima imamo priliku biti jaki i jačanje profitabilnosti tvrtki kćeri. Dio će sigurno biti korišten za pokrivanje obveza prema dobavljačima i kooperantima da bismo to doveli na razumnu razinu. Drugo, više će se usmjeriti u razvoj projekta. Recimo, ako je zaduženost za projekt Radeljević, primjerice, 15 milijuna eura i ako se ta zaduženost smanji na 13 ili 12 milijuna, taj projekt postaje atraktivan za potencijalnog partnera s kojim ga dalje razvijamo.

Posljednjih osam mjeseci razmatrali ste razne modele kapitalnog osnaživanja. Jesu li strani ulagači zainteresirani?
Prije gotovo godinu dana objavili smo da smo potpisali ugovor s američkom tvrtkom koja je imala zadatak istražiti potencijale Instituta IGH na američkom tržištu. Vidjeli smo kako nas oni vide, što nam je bilo silno korisno. Drugo, što god danas iz ovoga dijela svijeta nudite i tražite, uz to dolazi visoka cijena kapitala. Kada smo vidjeli kolika je, a riječ je o dvoznamenkastim brojkama, okrenuli smo se domaćem tržištu na drugi način – emitiranjem novih dionica. No to je još prijedlog Skupštini. O tome u kakav ćemo model restrukturiranja krenuti, ovisi o dioničarima. Uprava i NO dali su samo prijedlog, a Skupština mora tročetvrtinskom većinom to potvrditi, ako želi.

Što je napravljeno u posljednje četiri godine?
Sveli smo troškove blizu optimalnih granica. Troškove iz dobrih vremena smanjili smo na optimalne. Prepolovili smo broj automobila, kocke za beton ispituju se na tri lokacije, a ne na osam kao prije. Smanjili smo i broj zaposlenih za 20%, jedni su išli u mirovinu, a drugi su otišli iz kompanije uz pristojne otpremnine. Smanjili smo plaće, a i školovanja koja smo stimulirali u dobrim vremenima. Neke zgrade u našem vlasništvu smo iznajmili. Dio efekata dosadašnjeg restrukturiranja bit će vidljiv tek ove godine, a pravi efekti tek iduće. Ostala nam je još jedna velika troškovna strana – obveze prema bankama. U vremenima “bogatih, debelih krava” krenuli smo u velike “developerske” projekte, 12 do 13 njih, za što se trebalo i zadužiti. Oni jesu velika vrijednost, ali su za nas i velika obveza. To je možda jedan od ključnih problema koje moramo rješavati jer potražnja je slaba, a cijena nekretnina znatno niža od vremena kada smo ulagali dio kapitala i kreditnog potencijala. Cilj nam je te projekte što prije razviti i smanjiti zaduženost.

Sve te nekretnine i projekti izdvojit će se u posebnu tvrtku kao i njihovi dugovi? Hoće li se tvrtka onda prodati?
Prvo s bankama moramo dogovoriti osnovne parametre kako bi se to moglo dogoditi. Banke vole imati jamstvo IGH, ali ponajprije te projekte izdvajamo u drugu tvrtku jer je to druga vrsta posla. Nakon što to odradimo i osnujemo tvrtku, bude li pravog ponuđača, rado bismo imali partnera. Ako smo uložili 100 nečega, rado bismo da netko uloži 100, pa da imamo 200 i svi zaradimo.

Zašto je minimalan ulog po dioničaru u dokapu 50.000 €?
Možda će biti dva kruga, ovisi o tome koliko će dionica biti upisano u prvome. Za prag od 50.000 eura odlučili smo se jednostavno kako bismo skratili proceduru.

Gori li vam pod nogama?
Brzina je uvijek vrlina i morate biti brži od drugih. Vidimo da se raspisuju brojni natječaji i u Hrvatskoj i vani. Moramo biti spremni uletjeti na ta tržišta. Ne bih rekao da nam gori pod nogama, ali IGH-u je teško, ne bježim od toga, kao i drugim građevinskim kompanijama u ovom dijelu svijeta. Pogledajte Sloveniju, nema više velikih građevinskih tvrtki, mnoge su u stečaju. I u Hrvatskoj su građevinari u velikim problemima, smanjio se posao, osobito u posljednjih nekoliko mjeseci.

Postoji li dioničar koji je spreman kupiti veći udio?
Sve je moguće, ali ne vjerujem. Od danas krećemo u “obradu” tržišta. Širi dio Uprave i ja uložit ćemo našu ušteđevinu u dionice IGH jer vjerujemo u to. Ali to su mali iznosi.

Koliko ćete vi uložiti?
Neće to biti veći iznos.

Želite prikupiti 200 mil. kuna. Koliko je to realno?
Vjerujem i nadam se da će se to ostvariti. Nisam stručnjak za dioničarstvo, no znam kolika je vrijednost IGH, ona je u ljudima i referencijama. Projektirali smo dio autoceste u Rusiji i najsigurniji tunel u Europi. Imamo silnu imovinu i vidite da želimo iz nje polako izaći.

Hoće li institucionalni ulagači sudjelovati u dokapu?
Vidjet ćemo. Na raznim razinama od jučer razgovaramo s mnogima. Sada je “road show”. Naravno da su ovdje bili i potencijalni strani ulagači. Cilj nam je dobiti strateškog partnera kao ulagača koji bi nam otvorio novo tržište iz, primjerice, energetike. Volio bih da suvlasništvo u IGH-u ima onaj tko posluje na tim tržištima. S takvima razgovaramo, odnosno počinjemo. Te stvari još nisu za javnost, a bit će poznate kada dođe do konkretnih dogovora.

Osim Ban centra i Bundeka, koji su još projekti IGH?
Ozbiljno gradilište u Dubrovniku je Radeljević. I na Šolti imamo veliko gradilište, Forum centar Zadar, Galižana, Obrovac – plinska termoelektrana, u Zagrebu Črnomerec, Nadu Dimić, IGH tornjevi i IGH stambena zgrada u Rakuševoj. Tu je poslovna zona u Slavoniji. Te projekte ćemo sagraditi i nešto zaraditi. “Core bussines” je drugo. Imamo 800 ugovora projektiranja i nadzora u Hrvatskoj. Neke stvari o kojima pregovaramo ne možemo otkriti. Fokusirani smo na gradnju autocesta gdje nam je glavni investitor HAC. Tu je i željeznica. Idejni projekt je završen za dionicu Zagreb – Rijeka. Radimo i na lukama, od Gaženice do Ploča. Projektiramo drugi tunel Učka. U Rusiji smo skoro gotovi, radimo u Kazahstanu, čekamo potpis ugovora za nadzor autoceste Niš – bugarska granica. Ovih dana dat ćemo ponudu za autocestu Banja Luka – Doboj, koju smo projektirali. Kosovo je jedno od najvećih gradilišta, tamo smo puno angažirani.

Što je sa ZLZ-om?
Pobijedili smo na međunarodnom natječaju i vodeći smo partner, vjerujem da će posao krenuti za nekoliko dana. Čim Vlada potpiše ugovor s koncesionarom, on potpisuje s nama ugovor za izvođenje radova. Sada je sve stvar tehničke prirode, za 15-ak dana možemo početi.

Bechtel nam sigurno neće biti suvlasnik

Hoće li Bechtel kupiti udio?
Bechtel nije i sigurno neće biti dioničar IGH. Kada bi nam Bechtel bio suvlasnik, ne bismo mogli raditi s njima. Nadzirali smo Bechtel u nekim projektima, nadziremo ga i sada, primjerice, na Kosovu. Kada bi Bechtel bio suvlasnik IGH, to ne bi bilo moguće. Bechtel nije pravi potencijalni partner IGH jer bi to bio sukob interesa. To bi mogle biti tvrtke kao što su ruske željeznice. Nedokučive su mi te priče, ali nekad mi je i drago da se plasiraju jer se onda možemo baviti svojim poslom i ne zamarati se njima jer znamo da nisu istinite.

Bolje graditi nego lumpovati

IGH je u ‘zlatno doba’ ulagao u nekretnine i gradio stanove. Je li to bila pogreška?
Ne. Banalno rečeno, da nismo ušli u te projekte, to bi se “pojelo i popilo”. Dijelili bismo dividende, plaće bi bile više, no investirali smo. Lani je Uprava kupila Ban centar umjesto da je novac “prolumpovala”.