Sjećate li se pobune na Wall Streetu? Ima tome već pune dvije godine kako je revolt malih ulagača, organiziran i (donekle) koordiniran putem Reddit društvene mreže, bacio na koljena hedge fond Melvin Capital i odvalio zvučan šamar američkom financijskom establišmentu.

Korijene epizode koju su brojni promatrači svojedobno bili skloni okarakterizirati kao svojevrsni “ustanak obespravljenih” treba tražiti u fiskalnim intervencijama Bijele kuće, implementiranima s ciljem ublažavanja utjecaja pandemije na životni standard biračkog tijela.

Izdašne financijske injekcije iznjedrile su tada neobičan zaplet: bankovni saldo prosječnih Amerikanaca donacijama iz državnog proračuna (ograničenog karaktera i trajanja) zamjetno je podebljan, no masovan lockdown ih je istodobno lišio trivijalnih aktivnosti (poput sporta i drugih oblika zabave) i uobičajenih kanala potrošnje. Oni poduzetniji, mahom iz redova mlađahne populacije, brzo su se dosjetili kako potrošiti iznenadni priljev koji su velikodušno dijelili ujak Donald, a potom i ujak Joe, okrenuvši se – financijskim tržištima.

Poučni primjer AMC-a

Rekordne količine svježeg kapitala slijevale su se tada u smjeru kriptovaluta (i inih kripto novotarija), a dio je završio i na Wall Streetu, čime su obilato profitirale i meme dionice – za većinu (uvjetno rečeno normalnih investitora) nezanimljiva i nadasve ranjiva skupina izdanja koja su se našla na rubu bankrota, figurirajući kao atraktivna meta za short sellere, odnosno špekulante koji su se kladili na pad cijene dionica.

U borbi Davida i Golijata pobjedu je odnio ovaj prvi, zgranuvši većinu promatrača naviklih na marginalnu i nadasve pasivnu rolu malih investitora. Ili tako barem glasi popularni narativ. Stvarnost je ipak… ponešto drukčija.

Čekova s potpisom ministrice financija više nema, ali su neke od prokušanih metoda i dalje u opticaju. To se ponajprije odnosi na agresivnu upotrebu opcija koje, zbog specifičnih karakteristika, i dalje figuriraju kao zaštitni znak hordi malih investitora. I vrlo potentno oružje u borbi protiv short sellera. O(p)stala je i besplatna trgovina dionicama (bez vidljivih naknada), tekovina koju je (uz pripadajuće kontroverze) predstavio Robinhood Markets, ne ostavljajući konkurentima previše izbora.

Konačno, opstali su i autsajderi koje su mali investitori tada favorizirali i gorljivo podržavali: GameStop još uvijek diše, preživio je i AMC Entertainment, Bad, Bath & Beyond nikako da umre, dok je Hertz doslovno uskrsnuo iz mrtvih. Njihovi direktori su grozničavu borbu za opstanak obilato naplatili (izdašnim bonusima i agresivnom prodajom dionica po višoj cijeni), a većina malih ulagača prije ili kasnije će vjerojatno biti prisiljena potpisati kapitulaciju.

Ako je netko iz svega izvukao ozbiljan profit, onda su to market makeri (poput Citadel Securities omraženog Kena Griffina): dramatične oscilacije cijena dionica njima sigurno idu na ruku (jer zarađuju na razlici između kupovne i prodajne cijene). A iza njih je, prema nekim kriterijima, još jedan rekordan mjesec: J.P. Morgan procjenjuje kako na male ulagače otpada čak 23% ukupnog obujma trgovine dionicama u siječnju na Wall Streetu, što je malčice više i od prijašnjeg rekorda, evidentiranog početkom 2021. godine i prvotnog pohoda malih investitora na tržište. Zvuči optimistično, baš kao i laskav medijski tretman koji uživaju mali investitori, podupirući tezu o uspješnom pokušaju spašavanja posrnulih korporacija. Ali…

AMC Entertainment je vrlo poučna studija slučaja: najveći svjetski kino-operater početkom pandemije našao se u bezizlaznoj situaciji, lišen bilo kakvih prihoda i suočen s dugovima koje je trebalo servisirati. Adam Aron, prvi čovjek kompanije, na vrijeme je shvatio kako izvanredne prilike iziskuju izvanredne mjere, objeručke prihvativši podršku degenerika i hodlera (kako sami sebe nazivaju mali igrači s Reddita).

Rast cijena dionica sam po sebi, osobito u kratkom roku, u najboljem slučaju ima tek marginalan utjecaj na krvnu sliku kompanije, no Aron je raspoloženim kupcima u pravom trenutku uvalio pregršt novih dionica i na taj način prikupio svježi kapital, odnosno kupio vrijeme potrebno za restrukturiranje poslovanja.

”Vojsci strastvenih dioničara”, kako ih naziva Aron, zauzvrat su ponuđene različite (manje ili više bizarne) inicijative poput besplatnih kokica, mogućnosti izravne komunikacije s upravom ili opcije kupnje kino ulaznica kriptovalutama. Za to vrijeme, Mudrick Capital je u jednom danu okrenuo poveći paket dionica koji su spremno progutali mali ulagači i hedge fondu time, prema nekim izvorima, osigurali dvoznamenkasti prinos (na inicijalno uloženih 230 milijuna dolara). Kada se tome pribroji raniji zajam (u zamjenu za dionice), te konverzija obveznica u dionice, AMC je Mudrick Capitalu navodno servirao 200 milijuna dolara profita.

Kako zaštititi kockare?

Uprava je potom otišla i korak dalje, plasiravši izdanje preferencijalnih dionica (nadasve prikladne oznake APE) koje će nakon niza zavrzlama zaobilaznim putem, opet zahvaljujući podršci hedge fondova i mimo volje malih igrača, uskoro konvertirati u redovne dionice.

Kupci preferencijalnih dionica su mahom veliki igrači, konverzija će se obaviti u omjeru 1:1, premda je njihova cijena u trenutku pisanja teksta bila upola niža od onih redovnih. Trošak netom opisanog perverznog financijskog inženjeringa i drastično razvodnjene vlasničke strukture podmirit će, naravno, entuzijastični mali ulagači.

Naoko drukčiji, ali u suštini vrlo sličan recept upravo provodi i Bed, Bath & Beyond; u igri je pojas za spašavanje težak milijardu dolara koji je kompaniji dobacila grupa investitora na čelu sa hedge fondom Hudson Bay Capital Management. Plan podrazumijeva postupnu konverziju preferencijalnih dionica u redovne (u skladu s nizom kompleksnih uvjeta) koje će se potom već nekako utopiti na tržištu. Pogađate već, malim ulagačima koji ponosno prkose fundamentima, licitirajući cijenama kompanija čiji će oporavak u najboljem slučaju biti trnovit i dug. Ako ga uopće bude.

U međuvremenu je oportunističkom trgovinom dionicama kompanije obilato zaradio i Ryan Cohen koji iz nekoga razloga nije svrstan u skupinu omraženih protagonista, makar nema ništa zajedničko s hordama ulagača koje harače Wall Streetom (poslužio je tek kao okidač navale na dionice GameStopa).

Od ovih potonjih, ponešto su zaradili vjerojatno tek idejni začetnici pobune, koji su se u igru uključili dovoljno rano. Svi ostali se valjda odbijaju suočiti sa surovom realnošću i nekakav su profit višegodišnjim kockanjem mogli iskamčiti samo uz poveću dozu sreće. Čini se kako je kompulzivne kockare najteže zaštiti od njih samih.

O tome svjedoči i anegdota o Hertzu koji se još tijekom 2020. godine zbog pandemije našao u problemima, proglasio bankrot i potom pokušao kapitalizirati interes gorila (kako sebi tepaju najzagriženiji mali ulagači), plasmanom svježih dionica po bagatelnoj cijeni. Pokušaj je blokirala Komisija za vrijednosne papire (SEC), u očitoj namjeri da zaštiti male ulagače opsjednute toksičnim otpadom koji zanima samo velike igrače ogromnih apetita za rizik.

Ali Hertz je na kraju nekako uspio preživjeti, izdašno honorirajući preostale dioničare. I time očito poslužio kao inspiracija za obrazac koji ponovo imamo prilike vidjeti na djelu. No priča izbliza se doima poput kakve parodije u kojoj su mali ulagači – najveći gubitnici.