Vodstvo Čakovečkih mlinova objavilo je poziv na glavnu skupštinu koja će se, kao i lani, održati krajem kolovoza.

Dioničarima su obično među najzanimljivijim točkama prijedlozi odluka o upotrebi dobiti, a ovogodišnji prijedlog Uprave ČM-a ponovno ne predviđa isplatu dividende. Lani je to značilo zadržavanje tri milijuna eura (22,5 milijuna kuna) iskazane dobiti društva za 2022., a ove godine će u zadržanu dobit 864 tisuće eura prošlogodišnje dobiti društva.

Preklani je kompanija iz zadržanih zarada iz prijašnjih godina isplatila oko 52 milijuna kuna, što je pak bilo znatno više od prvotnog prijedloga Uprave, i to zahvaljujući protuprijedlogu mirovinskih fondova koji su kao značajni dioničari (ukupno 40-ak posto) kroz protuprijedlog tražili više.

U slučaju ČM-a pitanje raspodjele dobiti odnosno (ne)isplate dividende ove i prošle godine dodatno je zanimljivo u kontekstu vlasničkih preslagivanja. U vrijeme sazivanja lanjske skupštine već se naveliko šuškalo o preuzimanju, a nedugo nakon nje, potkraj rujna, i službeno je objavljen nastanak obveze ponude preuzimanja.

Uoči predstojeće skupštine još uvijek se čeka objava ponude, uključujući i cijenu koju će po dionici ČM-a ponuditi sisačka tvrtka Mlin i pekare, tj. obitelj Plodinec koja je od Stjepana Varge kao dotadašnjeg pojedinačno najvećeg dioničara preuzela paket dionica od nepunih 25 posto.

Nije iznenađenje
Kao vlasnici MIP-a Plodinci su u preuzimanje čakovečke trgovačko-prehrambene kompanije zakoračili uspostavom zajedničkog djelovanja s dvama društvima za upravljanje mirovinskim fondovima (AZ i PBZ-CO) u čijim je portfeljima oko 40 posto dionica čakovečke kompanije.

S obzirom na proces preuzimanja prijedlog neisplate dividende zapravo nije iznenađenje, ali za (male) dioničare svakako nije dobra vijest, to prije što im to ulaganje u financijski dobrostojeću kompaniju već drugu godinu zaredom ne donosi povrat kroz dividendu.

Uprava kompanije uvijek može pravdati prijedlog neisplate dividende raznim razlozima, ali u konačnici je ključan glasački odnos snaga. U tom smislu pozicija mirovinskih fondova danas je očito ponešto drukčija nego prije dvije godine kad su protuprijedlogom tražili i ishodili veću isplatu.

Uz trenutnu konstelaciju pitanje je, dakle, koliko je uopće realno da se u narednih nekoliko dana pojavi zahtjev za dopunom dnevnog reda s protuprijedlogom dividende. A bez podrške mirovinaca to bi eventualno moglo biti tek u funkciji poruke nezadovoljstva nepostojanjem dosljedne dividendne politike te općenito odnosom prema (malim) dioničarima u okviru korporativnog upravljanja.

Čini se da malim dioničarima ostaje nadati se da će ponuda preuzimanja možda uključivati koji postotak premije na cijenu koju prema zakonskim propisima ponuditelj minimalno mora ponuditi, a za što je referentan bio trenutak nastanka obveze davanja ponude za preuzimanje.

Utjecaj inflacije
Od tada je prošlo već gotovo deset mjeseci i u smislu realne vrijednosti ponešto je odradila i inflacija. Nakon što je napokon ishođena suglasnost AZTN-a (prijava koncentracije) postupak je stigao do faze ishođenja Hanfina odobrenja ponude s kojim će se konačno saznati i točna cijena. No, to se rješenje još čeka, a računajući i razdoblje same provedbe ponude, do unovčenja dionica u okviru nje za one koji je odluče prihvatiti proći će još moguće i dva mjeseca.

Kakva-takva utjeha za “male” je to što se zbog participiranja mirovinaca u vlasničkoj strukturi Čakovečki mlinovi sigurno neće povući s burze. Dionice će moguće biti slabije likvidne.

Ne bude li cijena preuzimanja atraktivna, dio dioničara možda će odlučiti zadržati dionice računajući da će novi ključni dioničari nakon preuzimanja biti skloniji isplati dividende nakon dvogodišnje pauze. Novčane pozicije Grupe (na kraju ožujka oko 17,5 milijuna eura neto novca) i razina akumuliranih zadržanih dobiti (60-ak milijuna) to svakako omogućuju.