Uz prošlotjednu objavu poslovnih rezultata za 2022. iz Uprave Ine istaknuli su, uz ostalo, kako računaju da će slijedom lani ostvarene dobiti i pravila koja je Vlada postavila za jednokratno dodatno oporezivanje dobiti državnom proračunu na ime tog ekstra poreza uplatiti 80-ak milijuna eura.

Prema godišnjem izvješću, Inina stavka poreza na dobit za 2022. nešto je manja od 1,2 milijarde kuna ili 154 milijuna eura. No, nacionalna naftna kompanija zacijelo ukalkulirana i u Vladine projekcije proračunskih prihoda od isplata dividendi i udjela u dobiti društava u kojima država ima većinski ili značajan udjel.

Lani je, primjerice, za isplatu dividende dioničarima Ine ukupno izdvojeno čak 980 milijuna kuna, pri čemu je pola otišlo mađarskom Molu, a shodno državnom udjelu nešto manje od pola završilo je u proračunu.

Za ovu godinu proračunski prihodi od isplata dividendi/dobiti planirani su na 316 milijuna eura ili 10 posto više nego lani, ali to ne uključuje oko 265 milijuna eura (2 mlrd. kuna) proračunskog efekta ekstra poreza na dobit jer je on zakonsko uporište dobio nakon donošenje proračuna. A kako je već otprije izvjesno da se u smislu dividendi ne može računati na npr. HEP, kod nekih drugih dividendnih uzdanica moglo bi se i jače inzistirati na inače uobičajenim zahtjevima za isplatom polovice dobiti prethodne godine. Koliko god povišena inflacija pogoduje punjenju proračuna, istodobno su i dalje pojačane i potrebe za fiskalnim poticajima.

Specifično okruženje
Ekonomsko okruženje danas je, doduše, specifično; uz i nadalje izražene geopolitičke neizvjesnosti i globalno usporavanje gospodarskog rasta, poslovni sektor suočen je i sa zaoštravanjem financijskih uvjeta zbog podizanja referentnih kamatnih stopa kao ključnim alatom monetarne politike u borbi s povišenom inflacijom.

Sve u svemu, takvo okruženje nije bez utjecaja na dividendne politike, ali taj utjecaj nije jednoznačan. Prošle godine kod mnogih burzovno listanih domaćih kompanija dividende su (kao i profiti) bile izdašnije nego prijašnjih godina, ne samo računajući tanje isplate (ili njihov izostanak) u dvije godine obilježene pandemijom. To je, među ostalim, vidljivo i u platnobilančnim podacima o povlačenjima dividendi, tj. isplatama dobiti stranih vlasnika kompanija i banaka.

Do kraja rujna prošle godine na ime dividendi iz Hrvatske se u inozemstvo odlilo više od 904 milijuna eura, dok je u istom razdoblju 2021. i 2020. preko granice otišlo 272 odnosno 275 milijuna eura.

Rekordna godina po odljevu dividendi u inozemstvo zasad je ipak 2019. u kojoj je do kraja rujna na ime isplata dobiti po izravnim ulaganjima stranaca povučeno 975 milijuna eura. Ta je godina zaključena s 1,03 milijarde eura odljeva dividendi, a koliko će se s kompletiranjem podataka 2022. tom rekordu približiti, ili ga možda i premašiti, znat će se krajem ožujka.

Prve naznake solidne godine
Kako bilo, dvoznamenkasta inflacija prošle je godine poticajno djelovala na dividende, barem u kompanijama sa snažnim “keš” pozicijama i velikim iznosima (neto) kratkotrajne financijske imovine. Financijaši će reći kako je to pitanje aktivne brige o optimalnoj kapitalnoj strukturi, tj. strukturi izvora financiranja.

Dividendne politike obično uključuju niz varijabli, od razine zaduženosti do investicijskih ciklusa. A premda još nije krenula “prava” sezona objava godišnjih rezultata i sazivanja skupština, prve naznake na tragu su još jedne godine solidnih dividendi. Uz Plavu lagunu koja je najavila isplatu 53 milijuna eura dividende, što je gotovo dvostruko više nego lani, riječki Jadroagent je već uobičajeno već u siječnju isplatio predujam, dok je ACI za kraj mjeseca najavio isplatu 9,57 eura dividende po dionici.