Da novac često nema ideološkog ni političkog predznaka potvrđuje i najnoviji primjer iz Kine: globalna ulaganja u tamošnje dionice i obveznice porasla su ove godine za 120 milijardi dolara reflektirajući da je potraga za (višim) prinosima nadjačala volatilnost i regulatorne poteze Pekinga.

Prema računici britanskog Financial Timesa, međunarodni investitori držali su krajem rujna 7,5 bilijuna renminbija, odnosno 1,1 bilijuna dolara, u dionicama i obveznicama denominiranima u kineskoj valuti.

Skok ulaganja

Skok ulaganja pokazuje kako ulagači posežu direktno za kineskom imovinom, umjesto zaobilazno kroz financijske instrumente koji kotiraju u globalnim središtima, poput New Yorka ili Hong Konga. Okretanje prema Kini podudara se sa očekivanjima da je vrijeme dobrih prinosa na razvijenim tržištima došlo kraju, pa investicijske prilike traže drugdje.

Politička situacija i američki ‘pivot to Asia’ na stranu, iza kineske imovine je burna godina u kojoj su regulatorne odluke uzdrmale povjerenje ulagača u nizu sektora, od tehnološkog do obrazovnog.

Kriza likvidnosti nekretninskog diva Evergrandea izazvala je val prodaje kineskih obveznica visokih prinosa denominiranih u američkom dolaru, no isprepletenost globalnog kapitala i prilika u najmnogoljudnijoj zemlji svijeta svjedno raste začinjena obećanjem prinosa.

Kada žele portfelj proširiti kineskim klasama imovine, međunarodni ulagači tradicionalno se oslanjaju na burze u New Yorku i Hong Kongu birajući “zicere” poput Alibabe i Tencenta.

Razlog za to dijelom se mogao pripisati i dozi veće regulatorne sigurnosti na tim off shore tržištima, no to se bitno promijenilo u srpnju otkada je iz Pekinga krenula regulatorna baražna vatra prema velikim tehnološkim kompanijama donoseći gubitke nekim dioničarima, poput onih SoftBank’s Vision fonda i Baillie Gifforda.

“Sada su se stvari okrenule. Kompanije (uvrštene u SAD-u) nisu toliko primamljive za ulaganja jer nad njima ‘visi’ regulativa”, prenosi FT riječi neimenovanog fond menadžera u Hong Kongu.

Faktor primamljivosti ulaganja u Kinu dala je i prošlogodišnja odluka FTSE Russela, kompanije pod kišobranom Londonske burze, da kineski državni dug uključi u World Government Bond indeks.

Neki ne odobravaju

Taj je potez otvorio vrata za više od 140 milijardi dolara uglavnom pasivnih priljeva, dodaje ekonomistica za Kinu u francuskom Société Généraleu Michelle Lam. Napominje kako je sposobnost kineske valute da se odupre nedavnim ekonomskim potresima “poduprla povjerenje ulagača za kupnju imovine u renminbiju”.

No, svježe milijarde koje idu prema Kini nisu naišle na odobravanje pojedinih poznatih investicijskih imena. George Soros je, primjerice, u rujnu pozvao američki Kongres da donese zakon kojim bi se američkom regulatoru SEC-u omogućilo da ograniči slijevanje u kineske vrijednosnice. Nadglasani ogromnom potražnjom, takvi su pozivi u praksi imali vrlo ograničenog odjeka.

Međunarodni priljevi u obveznice denominirane u kineskoj valuti u godinu dana, počevši od rujna 2020., porasli su na više od 3,9 bilijuna renmibija, dok su ulaganja u dionice rasla na 3,6 bilijuna renmimbija. Skok u oba slučaja iznosi oko 30 posto u godini dana, piše FT.

Kineski dužnosnici pozdravili su strana ulaganja nadajući se da će djelovati kao protuteža volatilnosti koja prati odluke malih ulagača, posebno na dioničkom tržištu.

U posljednjih deset godina udio slobodnih dionica koji otpada na male ulagače smanjio se sa 66 na oko 30 posto, dok su udjeli stranih ulagača porasli na 6 posto, procjenjuje banka China Renaissance.