Dionice kompanija iz susjednih država tijekom velike ulagačke euforije koja je trajala početkom 2000-ih često su se nalazile u portfeljima domaćih investitorskih veterana. Međutim, već godinama za dionice iz Sjeverne Makedonije, Srbije, Crne Gore ili Bosne i Hercegovine gotovo nitko ne pita, otkrivaju brokeri.

Isto vrijedi i za ulagače iz tih država kada je u pitanju Zagrebačka burza. Iznimka je jedino slovensko tržište koje je hrvatskim investitorima, kako malim, tako i velikim, prilično atraktivno. Razlog je što su su glavne blue chip kompanije na Ljubljanskoj burzi velike po tržišnoj kapitlalizaciji, valuacijski atraktivne, poznate našim investitorima, poprilično likvidne te isplaćuju osjetno više dividende nego hrvatske.

Jalovi posao

Unatoč tome, burze u regiji ne odustaju od održavanja kontakata koji bi jednom potencijalno mogli uroditi povećanjem trgovine. Tako će početkom svibnja u Skoplju biti održani Dani makedonskog tržišta kapitala s ciljem približavanja tamošnjeg i hrvatskog tržišta. Podsjetimo, Zagrebačkoj burzi makedonsko tržište nije nezanimljivo, pa je od 2019. hrvatski operater počeo prikupljati udjel u Makedonskoj burzi. Trenutno je Zagrebačka burza vlasnica trećine udjela u Makedonskoj burzi. No, u ovom trenutku to se čini jalovim poslom.

Kako kaže Danijel Delač, član Uprave Interkapital vrijednosnih papira, domaći ulagači, posebno mali, praktički su nezainteresirani za kupnju dionica u regiji. “Ne isključujem mogućnost povremene trgovine domaćih investitora u Makedoniji, ali usudio bih se reći da je riječ o eventualnoj prodaji pozicija zaostalih iz vremena prije 2008. godine. Slično kao i sa trgovanjem u npr. BiH, Srbiji ili Crnoj Gori”, kaže Delač. A prije te – za naše i obližnja tržišta kapitala kobne 2008. godine – situacija je izgledala potpuno drugačije. Danijel Labaš jedan od prvih privatnih investitora u domaće dionice. K tome, jedan je od pionira koji su se odvažili uložiti u regiji.

Govoreći o svojim iskustvima za ovu temu, Labaš kaže kako su prije krize 2008. regionalna tržišta bila vrlo atraktivna za ulagače iz Hrvatske. “Naime, rast cijena dionica na Zagrebačkoj burzi započeo je 2003., a do 2006. skok cijena već je bio popriličan, pa su domaći ulagači dio unovčenog dobitka investirali u Srbiji, BiH, Crnoj Gori i Makedoniji. Na tim se burzama praktički ništa nije događalo do 2005. godine, pa je priljev kapitala stranih ulagača značajno podignuo tamošnje burzovne indekse. U nekim slučajevima, na dionicama u Crnoj Gori ili Srbiji moglo se zaraditi čak i više nego na hrvatskim dionicama”, otkriva Labaš.

Što se tiče njegovih ulaganja, kaže da je imao pozicije u Crnoj Gori, a radilo se o kompanijama iz turističkog, industrijskog, energetskog i prehrambenog sektora. “U Srbiji sam uložio u dionice energetskog i financijskog sektora, a u BiH iz energetskog, industrijskog i telekomunikacijskog sektora. Od svega toga još samo imam jednu poziciju u BiH”, kaže taj ulagač. Danas je od tržišta u regiji aktivnije prisutan samo u Sloveniji. “Tržišta BiH, Crne Gore ili Srbije me više ne zanimaju. Tamo vlada slaba likvidnost, a nije zanemariv ni ‘country risk’. U tom pogledu Hrvatska je ipak značajno stabilnija”, ocjenjuje Labaš.

Interesantniji Zapad

Osim slabe likvidnost, mali izbor atraktivnih izdanja, različite valute i sustava namire te drugačija regulativa na burzama u nama bliskom okruženju sigurno ne olakšava i potiče na trgovanje, ocjenjuje Danijel Delač. “Međutim, rekao bih da je ključan razlog što su danas (u odnosu na prije 15-ak godina) zapadne burze i trgovanje na njima izrazito dostupne svim tipovima investitora. Prije 15-ak godina to nije bilo tako i regija je bila prva asocijacija na ulaganje izvan Hrvatske. Danas je to Nasdaq, NYSE ili London Stock Exchange. Dio špekulativnog interesa domaćih investitora koji je nekada bio usmjeren na regionalna tržišta u međuvremenu se prelio i u druge tipove ulaganja kao kripto”, smatra Delač.

Inače, ne može se reći da regionalna tržišta ne pružaju priliku za zaradu, barem to sugeriraju podaci o kretanju regionalnih burzovnih indeksa u zadnjih nekoliko godina. To posebno vrijedi za makedonsko tržište. Na krilima očekivanja da će ta država otvoriti pristupne pregovore za ulazak u Europsku uniju, tamošnji indeks MBI10 rastao je 2018. i 2019. po godišnjim stopama iznad 30 posto.

Makedonsku burzu nije uspjela iz kolosijeka izbaciti ni pandemija 2020. kada je – za razliku od mnogih svjetskih burzi – tamošnje tržište zabilježilo pozitivan rezultat. Povratak na rast iznad 30 posto opet se dogodio 2021., a jedino je prošlu godinu obilježio pad od 8 posto. S druge strane, crnogorski indeks MONEX lani je ostvario skok od 32 posto.

Tehnički nedostaci

Međutim, ugrabiti priliku na tamošnjim tržištima prije svega nije jeftino, a ni jednostavno. I to je najveća prepreka koja hrvatske investitore odbija. Tamas Nagy, predsjednik Udruženja za poslovanje i posredovanje na financijskim tržištima HGK, kaže kako zbog visokih troškova povezanih sa samim trgovanjem i relativno kompleksnog procesa namire, atraktivnost regionalnih tržišta neminovno pada.

“Prije nekoliko godina, potaknuti upravo smanjenjem volumena na tržištima, formirana je SEELINK platforma koja je kao glavni cilj imala integraciju regionalnih tržišta. Nažalost, u načelu dobra ideja nije krenula prema realizaciji, ponajviše zbog kompleksnosti sustava namire u pojedinim zemljama koji su predstavljali prepreku daljnjoj integraciji”, pojašnjava Nagy.

Prema njegovim riječima, same burze, odnosno međusobno brokeri, svoju su tehnološku komunikaciju doveli do maksimuma te u tom dijelu apsolutno ne zaostaju za razvijenim tržištima. “Uz tehničke nedostatke po pitanju procesa namire, u obzir treba uzeti i faktore poput likvidnosti, transparentnosti i općenito sigurnosti samog trgovanja, kao i tečajne razlike i trgovanje u stranim valutama koje su pokazale manjak stabilnosti.

Sve to, uz ipak manjak kvalitetnih kompanija i određene probleme dijela njih koje su završile stečajem, a koje su rezultirale gubicima od ulaganja, rezultat su malog broja ulagača koji trguju na regionalnim burzama. Ne možemo reći niti da je suprotna situacija bolja, odnosno da su mali ulagatelji iz država regije okrenuti prema trgovanju na ZSE. Nažalost, to se može pripisati posljedicama zanemarivanja tržišta kapitala u cjelini koje je zahvatilo cijelu regiju, uz izuzetak Slovenije, iako je i tamo situacija daleko od sjajne”, ocjenjuje Nagy.