Zamislite da u Hrvatskoj imamo snažno i likvidno tržište kapitala, tržište na kojem sudjeluje velik broj investitora, s velikim brojem kvalitetnih izdanja, koje se nalazi i na mapi stranih investitora.

Takvo tržište omogućilo bi inovativnim kompanijama lakši pristup kapitalu, građani bi kvalitetnije diverzificirali svoju ušteđevinu, smanjio bi se pritisak na mirovinski sustav. U široj perspektivi uživali bi pozitivan utjecaj na opću razinu zaposlenosti i rasta gospodarstva.

Utjecaj ‘Vuka s Wall Streeta’

Maja Bešević Vlajo

Naše tržište kapitala obuhvaća veći broj izdanja u odnosu na EU prosjek, ali je istovremeno jako plitko (velikim brojem izdanja se smanjeno ili gotovo uopće ne trguje). Usudit ću se reći: većini građana (pa čak i velikom dijelu čitatelja Poslovnog), burza ima negativan prizvuk te je zaobilaze u širokom luku.

Takva averzija direktna je posljedica financijske (ne)kulture u Hrvatskoj, a na formiranje općih stavova o tržištu kapitala najviše su utjecali holivudski klišeji o burzovnom trgovanju. Da je Martin Scorsese znao koliki će utjecaj “Vuk s Wall Streeta” imati na financijsku edukaciju hrvatskih građana (a i šire), vjerojatno bi jače naglasio kako je riječ o karikiranom prikazu simpatičnog kriminalca.

Svi znamo da je domaće tržište kapitala zrelo je promjene, a konačno je i povoljan trenutak za provođenje reformi. Oživljavanje tržišta kapitala zahtijeva širok paket reformi, a dosad smo imali uglavnom pojedinačne akcije tržišnih sudionika. Samostalni napori Zagrebačke burze, Hanfe ili pojedinih investicijskih društava i banaka nisu urodili značajnijim rezultatima kakvima su se svi nadali, međutim stvorili su izvrsne preduvjete za zajedničku akciju i novu strategiju.

Postoji nekoliko razloga zašto je povoljan trenutak za promjene i eventualne reforme. Prvo, razina financijske pismenosti građana povećala se u odnosu na 2015. godinu zahvaljujući velikom broju aktivnosti svih sudionika. Osim što je porasla opća razina pismenosti građana u Hrvatskoj, ona je viša od prosjeka zemalja jugoistočne Europe te se približila prosječnoj razini pismenosti zemalja G20 skupine.

S obzirom na sredstva koja se kontinuirano ulažu u edukaciju, za očekivati je kako će se ovaj pozitivan trend nastaviti. Dodatno, financijska imovina kućanstava unazad deset godina gotovo se udvostručila (od čega je najveći dio otišao u gotovinu i depozite).

U trenucima visoke inflacije s kakvim se borimo trenutno, tržište kapitala može pružiti zaštitu vrijednosti imovine. Trenutno 68 posto građana aktivno štedi, a samo 4 posto građana ulaže u dionice – većina štednje odlazi u depozite.

Drugo, rast opće razine financijske pismenosti pozitivno je utjecao i na financijsku kulturu mogućih izdavatelja. Unazad par godina imali smo nekoliko zanimljivih investicijskih priča na Zagrebačkoj burzi koje su privukle pažnju javnosti.

Jedan od primjera je Span, koji je poslije javno komunicirao sve indirektne i pomalo neočekivane benefite tog listanja. Naime, kako kompanija već godinama mjeri zadovoljstvo zaposlenika, primijetili su kako je njihov ESOP program imao daleko najveći utjecaj na porast zadovoljstva zaposlenika.

Također, ESOP se kao mjera za zadržavanje talenata pokazao dva puta učinkovitiji u zadržavanju zaposlenika od drugih aktivnosti. Tržište rada trenutno obilježava nedostatak talenata u pojedinim industrijama te se ne očekuje kako će se taj trend dugoročno preokrenuti.

Poslodavci će silom tržišta biti prisiljeni na dodatne aktivnosti kako bi zadržali konkurentni ljudski kapital. Dodatno, inicijative regulatora, Zagrebačke burze i ostalih tržišnih dionika razvile su potrebnu infrastrukturu. Primjerice na Zagrebačkoj burzi postoje segmenti listanja koji zaokružuju čitav životni ciklus kompanije (od start-upova do zrelih kompanija).

Neki od primjera
Treće, nalazimo se u procesu zelene i digitalne tranzicije gospodarstva (što je jedan od razvojnih stupova nacionalne strategije Hrvatske do 2030.). Ovakvu tranziciju kod domaćih kompanija moguće je provesti samo putem poboljšanja kvalitete korporativnog upravljanja, pri čemu tržište kapitala igra ključnu ulogu. Trend poboljšanja kvalitete korporativnog upravljanja nastaviti će se i u narednim godinama kako će rasti pritisak na kompanije da prilagode svoje poslovanje.

Četvrto, Hrvatska je prije par mjeseci službeno započela pregovore za pristupanje OECD-u. Sam proces pristupanja uključivati će i nacionalni program reformi te je OECD već dao preporuku kako bi ključni prioritet trebao biti nastavak proces privatizacije držanih poduzeća te poboljšanje korporativnog upravljanja. Tržište kapitala je upravo ta infrastruktura koju Hrvatska treba koristiti za smanjenje državnih udjela i povećanje kvalitete korporativnog upravljanja.

Zbog svega navedenog vjerujem kako je izrazito povoljan trenutak za promjene i set reformi koji bi pokrenule domaće tržište. Nova strategija razvoja domaćeg tržišta kapitala može ponuditi neka sasvim praktična rješenja i reforme, ipak iza sebe imamo tridesetogodišnje iskustvo na tržištu kapitala.

Samo neki od primjera reformi i mjera uključuju otključavanje potencijala i dostupnosti tržišta obveznica većem broju ulagatelja, poticanje direktnih ulaganja stanovništva kroz neoporezive investicijske račune, promoviranje i stimuliranje kompanija na nagrađivanje zaposlenika dionicama i uključivanje u ESOP programe, nastavak edukativnih aktivnosti u vezi financijske pismenosti građana, uvođenje poreznih poticaja za izdavatelje, pojednostavljenje procedura i procesa i sl.

Treba na kraju reći i to da reforme neće donijeti brze rezultate, vjerojatno je da će se opipljivi rezultati vidjeti tek u srednjem do dugom roku. Međutim, tu se treba voditi poznatom Ciceronovom izrekom koja kaže kako društva napreduju tek onda kada stari ljudi počnu saditi drveće znajući da se u njegovu hladu nikada neće odmarati. 

* Autorica članka je Maja Bešević Vlajo, CFA, predsjednica Udruge CFA Hrvatska. Stavovi autora nisu nužno i stavovi Udruge CFA Hrvatska