U svijetu je u prvom polugodištu ove godine na burzu izašlo 660 kompanija kojima su investitori "poklonili" 94,3 milijarde dolara, pokazuju podaci konzultantske kuće Ernst&Young. U Hrvatskoj u tom razdoblju nijedna kompanija nije napravila početnu ponudu dionica (IPO).  Štoviše, pravom IPO-u domaće je tržište kapitala posljednji puta svjedočilo još 2015. godine kada je zadarski brodar Tankerska Next Generation prodao dionice za 208 milijuna kuna.

Podsjetimo, to je bio prvi IPO na Zagrebačkoj burzi još od 2008. godine. Izlazak na burzu može značajno povećati vrijednost kompanije, tvrde financijski stručnjaci, ali se za takav se potez domaće kompanije rijetko odlučuju.  Razlozi leže dijelom u predrasudama prema procesu izlaska na burzu, dijelom u općenitom nedostatku kulture dioničarstva u našoj zemlji, a ponajprije jer je u Hrvatskoj malo kompanija čiji bi IPO opsegom i veličinom bio zanimljiv investitorima, posebice stranima.

Prednosti izlaska na burzu
Prednosti prikupljanja kapitala putem burze su brojne, tvrdi Ivana Gažić, predsjednica Uprave Zagrebačke burze.  "Prije svega, radi se o kapitalu koji je trajni izvor financiranja i čiji je trošak relativno nizak u odnosu na, primjerice, kreditiranje – nema zahtjeva osiguranja garancijama, depozitima i slično, nema 'skrivenih troškova' koje kompanije često ne uzimaju u obzir prilikom donošenja odluke o vrsti financiranja", naglašava Gažić.

Međutim, "cijena" prikupljanja kapitala putem burze je transparentnost i uvođenje visokih načela korporativnog upravljanja u kompaniju, dodaje čelnica domaće burze.  "Transparentnost kompanija izuzetno je važna i ono je što ulagatelji uzimaju u obzir prilikom donošenja investicijskih odluka, i zapravo je treba gledati kao ulaganje koje posljedično povećava vrijednost kompanije", smatra Gažić. 

Kada se govori o razlikama u financiranju kompanije putem tržišta kapitala ili putem bankovnih kredita i koji je od tih oblika za kompaniju povoljniji, svrha financiranja putem duga i putem kapitala je potpuno različita, pojašnjava Neven Vidaković, predsjednik Uprave  Platinum Investa i predavač na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta.

"Dug se može koristiti za kratkoročnu likvidnost ili za financiranje projekata, stoga svaki dug nije isti. Isto je i s financiranjem putem kapitala. Postoji razlika između početne ponude dionica na burzi i prodaje novih dionica jednom velikom investitoru. Najvažnija je razlika u tome koja je svrha novca. Bez obzira odakle novac dolazi, novac sa sobom veže određene uvjete koje nameće onaj koji je novac posudio. Prema tome, povoljnost treba gledati više kroz pravilnu upotrebu novca, a ne nužno kroz parametre kao što je cijena", naglašava Vidaković.  Institucionalno i regulatorno gledano, nema razlike u organiziranju IPO-a u Hrvatskoj u odnosu na zapadne države budući da je zakonodavstvo usklađeno s EU regulativom, naglašava Ivana Gažić. 

Mršavo s IPO-ima
"Mogli bismo ipak reći da je pristup kapitalu relativno jednostavniji u Hrvatskoj radi postojanja značajnih sredstava institucionalnih investitora, kao i činjenice da prikupljanje kapitala do pet milijuna eura godišnje u Hrvatskoj ne podliježe obvezi izrade prospekta", pojasnila je Gažić. Ipak, valja se prisjetiti kako ni u "zlatnim vremenima" domaće burze nije bilo eksplozije IPO-a. Tako je 2007. na Zagrebačkoj burzi organizirano sedam IPO-a za devet milijardi kuna, od čega je glavnina "otišla" na Hrvatski telekom s prikupljenih sedam milijardi kuna. Neven Vidaković smatra da je veličina kompanija primarni razlog zašto je kod nas malo izlazaka na burzu. "Izlistavanje na burzu traži masu, a jako puno poduzeća kod nas nema dovoljnu veličinu da bi se s njima moglo trgovati na burzi. Bilo koje izlistanje manje od 10 milijuna kuna jednostavno je premalo", kaže Vidaković. Dodaje i kako kod nas ne postoji kultura izlistanja na burzu.  "Dodatan problem je i u tome što izlistanje ne burzu traži poštivanje određenih pravila koja mnogi pojedinačni vlasnici poduzeća kod nas nisu željni poštovati", ocjenjuje Vidaković.

O sličnim problemima svjedoči i Ivana Gažić prilikom razgovora s potencijalnim kandidatima za uvrštenje na Progress tržište, platformu specijaliziranu za prikupljanje kapitala za mala i srednja poduzeća. "S kompanijama koje imaju potrebu za financiranjem, a nisu se još susrele s tržištem kapitala treba dosta razgovora i edukacije jer riječ je o procesima koji su za te kompanije novi i potrebno ih je detaljno upoznati sa svim elementima. Uz to, bankocentričnost našeg financijskog sustava još je uvijek dominantna, kao i percepcija da je izlazak na tržište kapitala skup, dugotrajan i kompleksan proces. Uz to, mnoge kompanije zaziru od transformacije svoje vlasničke strukture i nisu spremne na razinu transparentnosti koju traži bespovratni kapital", kaže Gažić.

Bankocentričnost o kojoj govori Gažić za Nevena Vidakovića glavni je uzrok zašto jedan Facebook ili Google nisu nastali – ako već ne u Hrvatskoj – onda u Europi, nego u SAD-u.  "Kada pogledate velika tehnološka poduzeća – Google, Facebook, Amazon, Microsoft, Apple – sve njihove inovacije dolaze iz SAD-a. Sva nabrojana poduzeća su nastala u SAD-u u zadnjih 30-ak godina. Takvih poduzeća nema u EU upravo zbog bankocentričnostI sustava. Banke imaju stroge kreditne uvjete i zato ne kreditiraju mala, propulzivna poduzeća koja nose inovacije. SAD upravo putem tržišta kapitala ima mehanizme financiranja novih ideja od kojih mnoge propadnu, ali neke i postanu nabrojani divovi. Upravo zbog bankocentričnosti sustava i nedostatka financiranje putem tržišta kapitala i fondova poduzetničkoga kapitala, EU ne može imati inovaciju koje nose male tvrtke. U EU inovacije dolaze od velikih, starih kompanija. Zato EU ne može imati velike stope rasta za vrijeme tehnološkoga razvoja i ne može imati velike stope zaposlenosti. Zato i Europa i Amerika imaju tako različitu strukturu ekonomije", ocjenjuje Vidaković.

Da su tog problema svjesni u Bruxellesu dokazuje i projekt Unija tržišta kapitala pokrenut u mandatu sadašnje Europske komisije (EK).  Glavni ciljevi tog projekta je omogućiti nove izvore financiranja poduzećima, posebno malim i srednjim tvrtkama te smanjiti trošak prikupljanja kapitala. EK očekuje da bi projekt mogao biti dovršen iduće godine. Međutim, na ZSE i dalje smatraju kako hrvatsko tržište kapitala ima potencijala kada je u pitanju uvrštenje dionica malih i srednjih poduzeća.

"Najnovija istraživanja pokazuju da generacija poduzetnika starijih od 55 godina nailazi na ozbiljan problem prijenosa poslovanja. U Hrvatskoj svaka peta kompanija u obiteljskom vlasništvu treba prenijeti vlasništvo na iduću generaciju, a gotovo 40 posto njih želi imenovati direktora izvan obitelji, dok 30 posto želi prodati kompaniju. Dodatna mogućnost Progress tržišta bit će i prijenos vlasništva putem tržišta kapitala kroz tzv. tehničko listanje, čime će se pružiti rješavanje tog velikih problema malih i srednjih poduzetnika koji nemaju mogućnost prijenosa poslovanja unutar obitelji ili postojećeg menadžmenta", naglašava Ivana Gažić.

Prilikom izlaska na tržište kapitala neke odluke moraju biti donesene. Da bi poduzeće došlo na, primjerice, Progress tržište, prva je odluka cijena po kojoj će novi vlasnici steći vlasništvo u kompaniji te koja su njihova očekivanja u smislu prinosa i izvještavanja nakon ulaska investitora u vlasničku strukturu, tumači Gažić. "Važna je i svijest vlasnika o tome da je takav kapital trajan i bespovratan, ali traži prepuštanje dijela vlasništva i razvoj kulture korporativnog upravljanja i transparentnosti. Dodatna je prednost što će kompanije na Progressu moći računati na podršku licenciranih savjetnika koji će im olakšati proces prijema u trgovanje i ispunjavanja obveza izvještavanja i transparentnosti", kaže Gažić.

Iskorak kroz ELITE

U programu 10-ak hrvatskih tvrtki
Svim izazovima unatoč, tržište kapitala sve više uzimaju u obzir i naše tvrtke kada traže modele za brži rast i razvoj. Pokazuje to i sudjelovanje u programu ELITE u organizaciji Londonske burze, a u kojem je do sada sudjelovalo (i sudjeluje) desetak hrvatskih malih i srednjih poduzeća. Cilj je programa približiti tvrtke iz niza europskih država investitorima, bez obveze kasnijeg uvrštenja na burzu. Jedan od hrvatskih predstavnika je i IT tvrtka Verso Altima. Odlučili smo sudjelovati u ELITE programu zbog povećanja spremnosti za rast uz korištenje mehanizama i partnera koje dotad nismo koristili ili nisu prisutni u zemljama u kojima djelujemo te nam nisu poznati. Alati i metode koje smo koristili od začetka do danas nisu dovoljne da bi mogli dohvatiti brzinu, opseg i veličinu rasta koji nam je inače nadohvat ruke. ELITE program smo prepoznali kao pravi način da shvatimo i naučimo što nam je potrebno da dosegnemo višu razinu rasta, kaže direktorica ljudskih resursa i financija tvrtke Verso Jacqueline Augustinović. Na pitanje razmišljaju li u Verso Altimi na IPO na Zagrebačkoj ili nekoj drugoj burzi, Augustinović kaže kako konkretnih koraka i detaljnih promišljanja o uvrštenju na burzu zasad nisu imali, ali ne odriču takvu mogućnost u bliskoj budućnosti. IPO je delikatna operacija i na razvijenim tržištima, a pogotovo na tržištu poput našeg gdje je IPO razmjerno rijetka pojava, smatra Augustinović.