Izlazak na burzu Dropboxa i Spotifyja posljednjih je dana izazvao gomilu medijske pažnje s obzirom na to da se njihovim uvrštenjem testiralo raspoloženje investitora prema tehnološkom sektoru usred pada cijena Facebooka i Googlea zbog skandala sa zloporabom podataka u Trumpovoj kampanji.  Međutim, čak ni neuobičajen način uvrštenja dionica Spotifyja nije ispunio zloguke prognoze da će inicijalne javne ponude (IPO) te dvije kompanije prerasti u fijasko.

Podsjetimo, za dionicu Dropboxa postavljena je početna cijena od 21 dolar, što je više od prvotnih očekivanja. Prvi dan trgovanja 23. ožujka Dropbox je zaključio s čak 36 posto višom cijenom od 28,50 dolara čime je vrijednost kompanije skočila na 10 milijardi dolara. Cijena je nastavila rasti i ovog tjedna, iako ne takvom dinamikom, pa je do srijede dionica tog servisa za pohranjivanje podataka u "oblaku" narasla na 32,3 dolara.

Profitabilno iskorištavanje
Burza nije podarila švedskom glazbenom servisu Spotifyju tako snažan skok, ali njegovi osnivači Daniel Ek i Martin Lorentzon već su nakon prvoga dana trgovanja 3. travnja postali najbogatiji Šveđani. Naime, cijena se s referentne pozicije od 132 dolara zaustavila na 149 dolara, s time da je već nakon tri sata trgovanja dosegla i 165,90 dolara. Denisa Alajbega, predavača na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta (ZŠEM) ne iznenađuje relativno dobar burzovni start Dropboxa i Spotifya, barem u odnosu na njihovu referentnu IPO cijenu.  "Kompanije se odlučuju na IPO-ove u bikovskim tržištima i to najčešće u zadnjoj fazi jer tada mogu dobiti najvišu cijenu za svoje dionice. Iako je američko tržište od veljače 2018. u korekciji, ono je i dalje 'službeno' u uzlaznom ciklusu koji traje od 2009. godine", komentira Alajbeg.

Dodaje kako NASDAQ i tehnološki sektor predvode američko tržište dionica od druge polovice 2016. i to je trend koji se usprkos slabljenju u zadnjih mjesec dana nije bitno promijenio. "Ako se uzme u obzir da je u tih mjesec dana došlo do pada i većine drugih sektora onda je teško prepoznati stvaranje negativnog sentimenta isključivo prema tehnološkom sektoru. Za sada je o tome jednostavno prerano donijeti zaključak", smatra Alajbeg. Međutim, financijski analitičar Igor Gvozdanović ukazuje na još jedan bitan moment u priči o skoku Dropboxa. Naime, aranžeri javne ponude dionica Dropboxa (Goldman Sachs, JPMorgan, Deutsche Bank) u tzv. su "firm commitment" ulozi prema Dropboxu što znači da svu količinu dionica koja eventualno nije prodana moraju kupiti oni, a prema procijenjenoj vrijednosti, odnosno dogovorenoj inicijalnoj cijeni.

"Ovdje su aranžeri u svojevrsnom sukobu interesa jer moraju za kompaniju/izdavatelja pronaći fer i realnu inicijalnu cijenu dionice za koju Dropbox naravno želi da je što viša, a s druge strane aranžeri se ne žele dovesti u situaciju da plaćaju cijenu koja bi – kad je dionica uvrštena na burzu – bila niža od tržišne cijene. Aranžeri zato često postavljaju cijenu koja im ipak omogućava profitabilno iskorištavanje opcije prodaje, a s kojom je i izdavatelj zadovoljan. Iz tog razloga cijena Dropboxa imala je relativno dobru izvedbu, unatoč padu cijena dionica tehnološkog sektora", tumači Gvozdanović. Međutim, aranžeri bi u budućnosti mogli ostati bez posla (i zarade) ako još kompanija bude primijenilo Spotifyjev model izlaska na burzu.

Naime, Spotifyjev IPO obilježilo je takozvano "izravno uvrštenje" u kojem kompanija nije prodavala nove dionice kao u tradicionalnom IPO-u, već su postojeći dioničari tržištu ponudili svoje dionice. Igor Gvozdanović ocjenjuje da se radi o elegantnom i u odnosu na tradicionalan način javne ponude povoljnijem načinu izlaženja na burzu. "Aranžeri izdanja u pravilu naplaćuju sedam posto vrijednosti izdanja za svoje usluge, a troškovi ovakve izravne javne ponude višestruko su povoljniji", kaže Gvozdanović. Na pitanje je li takvo uvrštenje rezervirano isključivo za kompanije dobro poznate u javnosti, Gvozdanović smatra kako je značajna prepoznatljivost u javnosti posebno važna ukoliko je imperativ postojećim dioničarima omogućiti trenutačnu prodaju dionica na sekundarnom tržištu.

"To sa Spotifyjem nije slučaj jer su postojeći dioničari u prvim danima zadržali puno veći broj dionica u svojem vlasništvu u odnosu na procjene početne ponude, uprkos relativno povoljnoj cijeni. Značajna prepoznatljivost nije nužna, ali je dobrodošla, a regulator će morati posebno nadzirati direktne ponude", smatra Gvozdanović. Denis Alajbeg ističe kako je u današnjem umreženom svijetu tvrtkama lakše no ikada plasirati svoje proizvode i usluge, ali i realizirati financijske transakcije bilo koje vrste. 

"Stoga možemo očekivati da će se nastaviti i trend direktnog plasmana dionica koji je Spotify izabrao umjesto klasičnog IPO-a. Jasno je da velika prednost direktnog plasmana leži u značajno manjim troškovima posredovanja investicijskih banaka, no ovaj je model uglavnom upotrebljiv samo za kompanije koje već imaju široku bazu korisnika i globalnu prepoznatljivost, poput Airbnba ili Ubera. Većina ostalih će se ipak i dalje morati oslanjati na podršku posrednika u prikupljanju kapitala na međunarodnim financijskim tržištima", kaže Alajbeg.

Mogu samo sanjati
Spotifyjevom dionicom u srijedu 11. travnja trgovalo se po cijeni od 149,6 dolara, a za sve koji sanjaju ugrabiti novi Microsoft, Google ili Facebook na samom početku kotiranja Denis Alajbeg ima loše vijesti jer je, prema njegovu sudu, vjerojatnost za to izrazito mala i u prosjeku većina IPO-ova razočara.

"Ulaganje u IPO-ove u prosjeku rezultira s debelo ispodprosječnim prinosima za investitore u srednjem i dužem roku. To ima smisla jer kada kompanije prikupljaju kapital prodajom novih dionica (ili kada vlasnici odlučuju prodati postojeće dionice) napravit će to tek kada su uvjereni da je cijena koju će na burzi dobiti viša nego što tvrtka zaista vrijedi ili kada su iscrpili sve druge mogućnosti financiranja", tumači Alajbeg. Osim toga, i Dropbox i Spotify su brzorastuće kompanije koje još nisu dokazale da mogu konzistentno generirati dobit za dioničare, dodaje taj financijski stručnjak.

  "A stvaranje i rast dobiti je ono što u konačnici dugoročno presuđuje uspjehu dionice na burzi. Svaki je IPO 'priča' i odraz trenutačnih investicijskih, ali i psiholoških sklonosti tržišta; investitorima je načelno bolje pričekati dok kompanije ne pokažu bude li samo interes ili imaju i stvarni poslovni model koji je u stanju konzistentno generirati dobit. Na primjer, čak i da se propustilo prvih nekoliko burzovnih godina Microsofta, Googlea ili Facebooka i da se u njih ušlo nešto kasnije, svejedno bi se zaradilo mnogo, uz dosta manje rizika", zaključuje Alajbeg.