Dioničari Atlantic grupe jučer objavljenim pozivom za glavnu skupštinu zasigurno su zadovoljni. U prvom redu zbog toga što kompanija nastavlja s povećanjem iznosa dividende, a i vijest o planu cijepanja dionica investitori obično smatraju poticajnom.

Nakon preklanjskih 25 kuna dividende lani je dioničarima po dionici isplaćeno 40 kuna, a ove godine za skupštinu je predložena dividenda od 50 kuna.

Podiže se ljestvica
S obzirom na ukupan broj dionica, kroz dividende će se ove godine dioničarima isplatiti gotovo 167 milijuna kuna, i to iz zadržane dobiti 2020. U odnosu na 263,8 milijuna kuna lani iskazane neto dobiti društva (konsolidirana dobit Grupe iznosila je 344,9 mil. kuna) ukupan iznos namijenjen za isplate dioničarima predstavlja 63 posto dobiti (oko 48 posto u odnosu na konsolidiranu dobit).

I u terminima dividendnog prinosa time se podiže ljestvica. S nešto više od 1,5 posto u 2020. na 2,5 posto prošle godine, a prema dividendi predloženoj za ovogodišnju skupštinu dividendni prinos doseže tri posto.

Osim izdašnije dividende, na skupštini sazvanoj za 15. lipnja odlučivat će se i o cijepanju dionica u omjeru 1: 4. Dakle, redovne dionice nominalnog iznosa 40 kuna podijelit će se na četiri nove s “nominalom” od 10 kuna. Tako će umjesto sadašnjih 3,3 milijuna dionica temeljni kapital po novom biti raspodjeljen na 13,3 milijuna.

Spomenuti skupštinski prijedlozi samo su dodatna potvrda zašto se Atlantic grupa svrstava među kompanije s ponajboljim odnosima s investitorima, za što već godinama redovito dobiva i godišnja priznanja. Dividendne politike jedan su od važnih aspekata korporativnog upravljanja, reći će Hrvoje Fajdetić, jedan od veterana domaće burzovne scene.

Atlantic se odavno u svom razvoju odlučio oslanjati na tržište kapitala (IPO, obveznice), a u približno desetljeće i pol od IPO-a, računaju li se i isplaćene dividende, udvostručio je vrijednost svojim dioničarima, i to u razdoblju u kojem se CROBEX prepolovio, podsjeća.

U svakom slučaju, izbor tržišta kapitala u financiranju razvoja podrazumijeva i naglašeniju pozornost standardima korporativnog upravljanja. A o toj orijentaciji Atlantica ponešto govori i podatak da uz 56 posto vlasništva u rukama obitelji Tedeschi (od čega 50,2% drži Emil Tedeschi), daljnjih 35 posto u rukama je mirovinskih fondova.

Natprosječni promet
U svjetlu brige o dionici mogu se promatrati i korporativne akcije poput stock-splita kojima se dionice čine pristupačnijima malim investitorima i načelno pogoduju njihovoj likvidnosti. Zbog toga, uostalom, cijepanja dionica nerijetko rezultiraju nešto većom tržišnom cijenom dionice nego što implicira sam omjer podjele.

U slučaju Atlantica, s burzovnom cijenom od oko 1600 kuna, omjer podjele sugerira (za četiri nove) cijenu od oko 400 kuna. Kako bilo, predložene odluke nesumnjivo su pridonijele i jučerašnjoj aktivnosti trgovanja dionicama Atlantica koja se očitovala u (natprosječnih) više od 1,6 milijuna kuna prometa, i to uz dnevni porast cijene od nešto manje dva posto.

Inače, osim razvojnih planova, dividendnu politiku u Atlanticu vežu uz stanje na tržištu kapitala, kao i varijable poput rasta neto dobiti, prihoda, očekivanog porasta vrijednosti imovine Grupe, a generalno opredjeljenje im je isplata kroz dividende do 45 posto konsolidirane dobiti.