Kroz kupnje "po sitno", u redovnom burzovnom trgovanju, Adris grupa je od početka 2019. kupila vlastitih dionica za oko 3,5 milijuna. Nije mnogo, ali to znači da je svaku šestu kunu prometa povlaštenom dionicom (ADRS2) na strani kupnje odradila sama kompanija. No, trenutno je u tijeku mnogo veća operacija u okviru programa otkupa vlastitih dionica koja se zaključuje danas.

Prema maksimalnoj količini (10,4% redovnih i gotovo 3% povlaštenih dionica) i cijeni (9% premije na tržišnu od 15. veljače) hipotetski bi mogla težiti više od 620 milijuna kuna. Stvarna veličina će, kao u sličnoj akciji prije godinu dana, sigurno biti znatno manja. Osim donjeg praga za blok-transakcije od 2 mil. kuna, tome u prilog ide i to što se ovaj put glavnina hipotetskog otkupa (530 mil. kuna) odnosi na redovne dionice koje nose pravo glasa.

Struktura njihovih vlasnika je prilično "stamena" pa će i premija teško izazvati masovniji odziv. Sam otkup pak odražava i stav kompanije da je dionica jeftina, pa aktivna uloga nije zgorega ni za skupštinski ogled s dioničarima. Istodobno, burzovni igrači je pozdravljaju zbog otužne likvidnosti na ZSE gdje iole veće količine nesrazmjeno pomiču cijene. Kumulativne statistike o trezorskim kupnjama nema, ali malo kompanija na taj način pokazuje brigu o vrijednosti kapitala dioničara.

Kompanije se na otkupe vlastitih dionica odlučuju iz raznih razloga, ističu na Burzi. Neke ih stječu radi nagrađivanja zaposlenika i uprave, neke se na taj način strateški opredjeljuju za povrat viška likvidnosti u kompaniji dioničarima, neke posežu za tim radi očuvanja tržišne vrijednosti.  "Share buyback" se na razvijenim tržištima nerijetko koristi i u svrhu akvizicija, kao paralelna valuta plaćanja (kod nas je svojedobno Unicredit u preuzimanju Zabe uz "keš" nudio i opciju plaćanja svojim dionicama). Na globalnim tržištima, pak, nerijetko je preferirana alternativa isplati dividendi. 

Porezne kalkulacije
To se obično povezuje i s poreznim aspektom. Tako Hrvoje Fajdetić, jedan od veterana domaćeg tržišta kapitala, kaže kako je "s obzirom na poreze na dividendu, "buyback" kod nas zapravo bolji oblik vraćanja dobiti dioničarima". Usto, dodaje, koristan je i kao alat za očuvanje financijskog ekosustava, od burze do brokera.  Otkupom vlastitih dionica u novije se vrijeme najviše ističe HT koji, kao i Adris, gotovo na dnevnoj razini kupuje dionice u trezor. Znatno rjeđe, ali o trezorskim su kupnjama ove godine izvještavali npr. i Valamar, Kraš, Ilirija, Auto-Hrvatska. 

Otkup vlastitih dionica uz njihovo povlačenje kao drugi korak kojim se razmjerno povećava udjel svih dioničara kod nas nije baš učestala praksa. Primjenjivao ju je, primjerice, nekadašnji većinski vlasnik HUP-a Zagreb, (pokojni) Anđelko Leko. Lani je to učinio i HT.  "Program otkupa dolazi kao nastavak na dosadašnju politiku isplate dividendi, a kojom društvo dodatno pokazuje svoju namjeru povrata dijela stvorene vrijednosti svojim dioničarima", objašnjavaju u HT-u.

Približno 6,7 milijuna kuna ili oko petinu ukupnog prometa njegovim dionicama u nepuna dva mjeseca 2019. na strani kupnje odradila je upravo kompanija. No, trezor stalno postepeno puni, a izgledno je da  će nakon povlačenja trezoriranih dionica u lanjskom ožujku isto učiniti i ove godine. Prilikom pokretanja programa otkupa vlastitih dionica (u srpnju 2017.) u HT-u su najavili namjeru stjecanja 2,5 milijuna dionica, a za Program su predvidjeli maksimalno 500 milijuna kuna. 

Otkup odradio 1/3 prometa
Već te godine za kupnje su izdvojili 37,6 milijuna kuna, dok su lani u njih usmjerili  71 milijun kuna (stječući 450.517 vlastitih dionica ili 0,55% temeljnog kapitala). Usporedbe radi, ukupan lanjski promet dionicama HT-a na burzi bio je 217,5 milijuna. Kompanija je lani povukla 218.471 dionicu bez smanjenja temeljnog kapitala, pa se usporedno sa smanjenjem ukupnog broja dionica (na 81.670.064) povećao udjel preostalih dionica.

Osim samih valuacija koje su za visokolikvidne kompanije danas poticajne kad je riječ o otkupima, burzovni ulagači naglašavaju njihovu važnost sa stajališta pozitivnog ili stabilizirajućeg djelovanja smanjenja količine dionica na strani ponude na tržišne cijene. To, doduše, pretpostavlja koliko-toliko efikasno tržište, o čemu se u nas teško može govoriti. Kako bilo, aktualni Adrisov program otkupa dionica za trezor na cijeni dionica Adrisa zasad ne potvrđuje tu vezu. 

Burza ispod 'fundamenata'
Iz rovinjske kompanije na naš upit o motivima i ciljevima programa otkupa prilično nedvosmisleno poručuju da on odražava i stav o trenutnim (niskim) valuacijama. "Neefikasnost i nelikvidnost tržišta kapitala dovodi do razlike između tržišne cijene dionica i njihove fundamentalne vrijednosti. Veća aktivnost svih sudionika tržišta kapitala, uključujući i otkupe vlastitih dionica, dovode tržišnu i fundamentalnu vrijednost dionica u paritet, odražavajući bolje stvarnu vrijednost kompanije", ističu.

Što planiraju s postojećim i dionicama koje će uskoro otkupiti u trezor, zasad ne preciziraju. "Raspolaganje trezorskim dionicama uređeno je zakonom, a u okviru zakonskih mogućnosti s njima će se u budućnosti i raspolagati", kažu, podsjećajući da im je osnova za otkup odluka skupštine iz lipnja 2014. kojom je Uprava ovlaštena stjecati vlastite dionice kroz pet godina. Uskoro će se vidjeti hoće li se otkup dionica opet (dijelom) iskoristiti i za nagrađivanje menadžmenta i zaposlenika Adrisa i povezanih društava, te hoće li im možda ponuditi upis dionica.