Poslovni.hr

Europska unija nikada nije imala aktivnu industrijsku politiku zato što, za razliku od Kine i SAD-a, nema federalni proračun iz kojeg bi davala velike subvencije pojedinim sektorima.

Iako nesavršen, granični porez na ugljik Europske unije opravdana je mjera za koju je malo vjerojatno da će nanijeti značajnu štetu globalnoj trgovini.

Omjer štednje u Kini iznimno je visok, oko 40 posto BDP-a, i takav je ostao unatoč naporima vlasti u posljednjem desetljeću da potiču domaću potrošnju.

Da su američke Federalne rezerve i ESB prekinuli kupnju vrijednosnih papira nakon stabilizacije financijskih tržišta početkom 2020., temeljna inflacija danas bi se kretala oko tri, a ne pet posto.

Bidenova administracija okrenula je leđa slobodnoj trgovini, tvrdeći da desetljeća globalizacije nisu koristila proizvodnim radnicima. No, novi plan teško će poboljšati plaće ili izglede za posao.

Prosječne brojke i opće izjave ne uspijevaju objasniti važne razlike među dohodovnim skupinama i to ne samo neproporcionalno povećanje dohotka onih koji su na dnu distribucije.

Nijansiraniji pristup razlikovao bi ulazne elemente za funkcioniranje - sirovine poput prirodnog plina ili minerala i materijale potrebne za gradnju budućih proizvodnih kapaciteta kao što su solarni paneli.

Europska unija ne treba strahovati zbog američkog Zakona o smanjenju inflacije, nego umjesto nuđenja neučinkovitih subvencija za postojeće tehnologije treba financirati istraživanje i razvoj novih.

Prijelaz će trajati predugo da bi subvencije opstale, posebno ne dopusti li se da cijene rastu dovoljno da potaknu ulaganja. No, to bi se moglo dogoditi jer je kvaliteta donošenja odluka u EU u padu.