Drevni Put svile u prošlosti je bio glavni pravac trgovinskih odnosa između Azije i arapskog svijeta kojim se na karavanama transportirao tekstil i začini preko pustinje do Perzijskog zaljeva. Moderni Put svile danas vodi od prometnih luka Šangaja, Hong Konga i Singapura do Perzijskog zaljeva te od blistavih aerodromskih predvorja u Dubaiju i Rijadu do užurbanih azijskih gradova. Trgovci na novoj ruti, piše Neesweek, sada su arapski ulagači koji traže pametna mjesta za investiranje petrodolara, a azijske zemlje u potrazi su za opskrbom energije i tržištima na koja će plasirati robu proizvedenu u svojim tvornicama.

Trgovina između azijske i arapske regije raste 30 posto godišnje. Azija je od 2006. najveći trgovački partner zemalja-članica Zaljevskog vijeća za suradnju (GCC). Prošle je godine Azija generirala 55 posto ukupne trgovine GCC-a u ukupnoj vrijednosti 758 milijardi dolara. Glavna roba koju zemlje Perzijskog zaljeva izvoze u Aziju je nafta, ali i aluminij. Saudijska Arabija dnevno u Kinu isporučuju 790.000 barela nafte. Kina i Japan tim zemljama zauzvrat šalju proizvode u rasponu od automobila do kompjutora, dok Indija i druge azijske zemlje dostavljaju većinu hrane za Bliski istok. Kina godišnje na Bliski istok izvozi robe u vrijednosti 68 milijardi dolara. Ulagači iz zemalja Perzijskog zaljeva kupuju udjele u azijskim bankama, robnim kućama, hotelima i poslovnim zgradama, no opseg ulaganja još zaostaje za trgovinskim vezama. Tome u prilog govore i procjene analitičara u banci Standard Chartered koji su izračunali da su zemlje Perzijskog zaljeva u razdoblju od 2000. do 2006. godine u Aziju investirale 60 milijardi dolara. Da su veze između te dvije regije sve jače pokazuju i manje kompanije iz Alžira, Egipta i Maroka koje otvaraju tvornice u Kini u kojima proizvode razne proizvode. Osim toga, mnogo trgovaca s Bliskog istoka posjećuju veleprodajna tržišta južnokineskog grada Yiwua. Azijske zemlje također dobivaju uporište na Bliskom istoku. Kina je ulila milijarde dolara u sjevernoafrički naftni sektor, u prvom redu u Sudan i Alžir. Poslove dobivaju i kineske kompanije koje grade ceste, naftovode i drugu infrastrukturu. Kineski proizvođač kućanskih aparata Haier i proizvođač elektronike TCL svoje proizvode isporučuje diljem Bliskog istoka, a indijske tehnološke kompanije angažirane su u sektoru nekretnina i industrijskim projektima arapskog svijeta. Malezijska tvrtka MMC uključena je u projekt izgradnje velikog novog grada u Saudijskoj Arabiji. Na tlu Perzijskog zaljeva veze su s Azijom posvuda vidljive. Azijski radnici angažirani su na izgradnji nebodera, aerodroma i petrokemijskih postrojenja, a prisutni su i u menadžmentu u sektorima od investicijskih banaka do maloprodaje. Nakon što je naftni bum rezultirao užim vezama arapskog svijeta sa SAD-om i Europom, mnogi su Arapi zaboravili na Indiju, Kinu i ostatak Azije radije investirajući na Zapad. Do promjena je došlo nakon višegodišnjeg gospodarskog buma Azije koja je više obećavala nego SAD i Europa. No i zahlađenje odnosa između SAD-a i Bliskog istoka nakon 11. rujna 2001. potaknuli su biznismene te regije da potraže druga mjesta za ulaganja.

Činjenice

Put svile
Drevni Put svile uspostavila je kineska dinastija Han oko 141 godine prije Nove ere, no trgovina se tim pravcem odvijala i ranije. Put se protezao 8000 kilometara i uvelike je doprinijeo razvoju kineske, indijske, egipatske, perzijske, arapske, rimske i bizantske kulture. Tijekom Srednjeg vijeka značaj mu je pao zbog intenziviranja pomorskih puteva.
Jačanje Azije
Mnogi Arapi koji bi prije za odlazak na školovanje, medicinsku njegu ili mjesto za odmor radije potražili u Europi ili SAD-u, sada radije biraju Aziju i sa sobom donose poslovne interese, a globalna financijska kriza nesumnjivo će dodatno utjecati na taj trend. Integracija Bliskog istoka i Azije tako će se sigurno nastaviti.