Čini se da hrvatski menadžeri i samozaposleni jedva čekaju ulazak u Europsku uniju. Prema najnovijem istraživanju Eurobarometra upravo ta skupina unutar hrvatske populacije najviše želi ulazak u EU.

Niti studenti, niti visokobrazovani pa niti domaćice čini se da se toliko ne osjećaju dijelom Europe kolko naši Menadžeri. Inače isti oni koji u puno manjoj mjeri podržavaju globalizaciju, puno manje nego studenti i samozaposleni. Pitanje koje se nameće samo po sebi je zašto baš menadžeri. U biti biznisa nije dobrobit nacije, najčešći argument onih na vlasti kada se spominje EU, a nije niti popravljanje institucija unutar države, najčešći zahtjev onih koji primaju u EU. Može se isto tako prepostaviti da menadžeri nemaju neke direktne koristi od ulaska u EU. Dapače, globalizacija je ta koja bi im trebala odgovarati. Slobodni protok kapitala, ideja i novca i ovako je već omogućen. Menadžeri rade u stranim tvrtkama (poput T-HT-a i Barra), a poput Magme već prodaju i robu u inozemstvu. Novac se također može ulagati svugdje, a banke su već u europskom vlasništvu itd. Znači korist za menadžere može jedino biti ona indirektna. Tu u igru ulazi želja za boljom zakonskom regulativom, manjom birokracijom i sve ostalo o čemu slušamo svaki dan. Za prepostaviti je da se ovdje među pobornicima Europe nalazi i ona tiha većina menadžera i samozaposlenih uz koje se ne veže pojmove poput tajkuna i bogaćenja u devedesetim godinama već ih krasi marljivost, sposobnost i poslovna inteligencija. Ta velika, ali pomalo tiha, većina želi EU i želi sve ono pozitivno u društvenom uređenju što se spominje vezano uz EU. Koliko oni mogu utjecati na politiku i smjer u kojem će država ići teško je za predvidjeti. Želimo vjerovati da je to puno više nego što činjenično je.