Cijena nafte koja iz dana u dan nesmiljeno raste počela je ugrožavati razvoj globalnih tokova proizvodnje i radne snage. Tako se nakon dugog niza godina tvornice opet vraćaju u zemlje iz kojih su otišle.

U globaliziranom svijetu vratit će se proizvodnja u lokalnu zajednicu. To više nisu samo prognoze, nego su vidljive i prve pojave. Naime, Talijani proizvodnju iz Kine sele natrag u matičnu zemlju. Tako se može reći da ovaj put u priči o globalizaciji dolazi do progresa u obrnutom smjeru. Nakon svih napisa o jeftinoj radnoj snazi na Istoku i Zapadu koji jedino proizvodi ideje stvari se počinju okretati u drugom smjeru. Prije nekoliko godina informatičke tvrtke, pa i neke druge počele su seliti na Istok. U Indiju. Tamo je bilo dovoljno obrazovane, ali i jeftine radne snage. Nike i slične kompanije svoje proizvode već dugi niz godina šiju u Kini i Pakistanu, a na Zapadu se samo povuče crta. Primjera ima u nedogled i barem do sada činilo se da globalizacija ima svoj zacrtani put. Međutim, onda se dogodio nagli rast cijene nafte i čini se da se povijest okrenula u drugom smjeru. Zbog visoke cijene nafte koja poskupljuje prijevoz, ali i zbog traženja sve većih plaća radnika u zemljama u koje su velike industrije preselile svoje pogone počela se događati svojevrsna ekonomska inverzija. Sada ostaje zanimljivo promatrati u kojem smjeru će se kretati roba, ali i radnici. Oni zapadni očigledno će imati iste plaće, ali u kalkulaciji koja isključuje prijevoz i skupu naftu njihove plaće postaju ekonomski opravdane. Ali što s plaćama radnika na Istoku? Pretpostavlja se da se njihovo gospodarstvo neće moći tako brzo suočiti s novonastalom situacijom. Ako se Nike i slične tvrtke povuku iz Kine, a svi informatičari vrate u Sillicijsku dolinu potresi na postojećim tržištima mogli bi biti mnogo veći od onih prvotno predviđenih rastom cijene nafte. Moglo bi doći do zatvaranja u samodostatna lokalna gospodarstva u kojima cijene proizvoda diktira jedino udaljenost na koju se voze. S druge strane postaje upitan i izvoz jer kineska roba više neće nositi predznak jeftina, barem ne na Zapadu. Međutim, takvim stanjem stvari ugrožen postaje i tijek ideja koje sa sobom donosi svježa, nova radna snaga. U zatvorenim sustavima, koji su zatvoreni jer je preskupo putovati, nema ni napretka. Barem ne onog globalnog jer će novi proizvod biti lakše prikazati na internetu nego dovesti iz jedne zemlje u drugu. Malo stručnjaka u Hrvatskoj govori o tome jer naši problemi su mnogo prizemniji. Naime, talijanski vlasnici proizvodnih pogona i onako ne plaćaju radnike pa se i uz cijenu prijevoza isplati ovdje poslovati. No što je s onim tvrtka koje su se prije nekoliko godina hvalile iskorakom, i to proizvodnim na istočna tržišta? Znači li to da Magma proizvodanju iz Kine vraća u Hrvatsku? Možda treba još malo pričekati. Benzin ni ovdje nije jeftin.