Cijena plina za građane neće se mijenjati obećao je prošli tjedan potpredsjednik Vlade Damir Polančec. Jedini koji će u ovom slučaju platiti ceh svjetske krize u energetici bit će veliki potrošači čije cijene će se usklađivati svaka tri mjeseca kako bi pratile svjetska poskupljenja.

Ovo je možda prvi put u proteklih par tjedana da smo od potpredsjednika čuli i neke konkretne planove vezane uz energetiku (poskupljenje cijena benzina ipak je odgovor na stanje na svjetskim tržištima, a ne konkretna mjera). Do sada su iz vlade stizale samo kontradiktorne poruke koje su ostavljale dojam nespremnosti za ono što se u svijetu već odavno zna, a to je da više nema jeftine energije. Tako je vlada malo bila za nuklearke, pa malo protiv. Malo su bili za vjetrolektrane, a malo su one postajale samo alternativni put. U jednom trenutku vratili su se i projektu Družba Adrija. I tako iz dana u dan. Najzanimljiviji podatak koji se pojavio, a nije izazvao mnogo odjeka u javnosti jest onaj da nam ugovor o opskrbi plinom s ruskim Gazpromom ističe 2010. godine, a onda slijedi novo potpisivanje. Rekao je to Polančec prošli tjedan u emisiji Hrvatske radiotelevizije “Otvoreno”. Čini se da je poručio kako odlučivanje o družbi Adriji i LNG terminalu ima i drugu pozadinu. Nije to rekao tim tonom ili tako jasno, ali čini se da naši odnosi s Rusijom moraju ostati vrlo dobri želimo li kućanstva poštedjeti od povećanja cijena plina. I to u vrijeme kada je vladi plinofikacija hrvatske obale jedan od važnijih projekata, Jer nije teško premrežiti državu plinovodima do svake kuće, mnogo je teže te plinovode napuniti. Ima Hrvatska nešto plina u Sjevernom Jadranu, ali to nije dovoljno za svako kućanstvo u državi. Tada je ovoj ili bilo kojoj budućoj vladi više nego ikada potreban Gazprom, tj. Rusija. A što ako nas oni odluče kazniti zbog Družbe Adrije, LNG terminala, alternativnih pravaca i svega ostaloga o čemu slušamo već tjednima. Jedna rečenica, jedan ugovor baca sasvim novo svjetlo na energetsku situaciju u kojoj se nalazi Hrvatska.