Knjiga Carle Del Ponte o njezinu viđenju rata na prostoru bivše Jugoslavije, koja je u Hrvatskoj dočekana oštrom kritikom, u Italiji neće moći biti promovirana u prisutnosti autorice kojoj je zabranu izrekla švicarska vlada. Švicarsko ministarstvo vanjskih poslova zabranilo je Carli Del Ponte sudjelovanje u Milanu na predstavljanju njezine knjige “Lov: Ja i ratni zločinci”. Knjiga je napisana u suradnji s američkim novinarom Chuckom Sudeticem, izvjestiteljem New York Timesa, i objavljena u Italiji, ali na promociji neće moći sudjelovati autorica. “Izdavačka kuća primila je k znanju i ne komentira odluku švicarske vlade kojom se zabranjuje bivšoj glavnoj tužiteljici Haaškog suda, a sadašnjoj švicarskoj veleposlanici u Argentini, Carli Del Ponte, sudjelovanje na promociji njezine knjige ”Lov: Ja i ratni zločinci“. Do daljnjega je obustavljena aktivnost promicanja knjige, koja je u knjižarama od 3. travnja, izjavila nam je u utorak Sonia Folin, predstavnica ureda za tisak talijanske izdavačke kuće Feltrinelli. Dakle, do daljnjega je obustavljeno promicanje knjige, koja je i u Italiji, posebno u vatikanskim i crkvenim krugovima zbog njezine optužbe Svete Stolice kako je kroz povijest skrivala zločince. To je Del Ponte napisala u knjizi priznavši kako je Papa nije htio primiti, a htjela mu se žaliti na držanje Hrvatske i hrvatskih svećenika koje je optuživala kako prikrivaju bijeg generala Ante Gotovine za kojega je bila podignula optužnicu. Švicarska je vlada zapovjedila Del Ponte da se vrati iz Milana u Buenos Aires gdje je veleposlanica. Švicarska je očito ocijenila kako sve što je sadašnja veleposlanica napisala u knjizi dok je bila glavna tužiteljica Međunarodnog kaznenog suda za zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije (ICTY) nije, u najmanju ruku, diplomatski. U knjizi se iznose se i troškovi koje je imao Haaški sud. ”Budžet Tribunala popeo se sa 10,8 milijuna dolara koliko je iznosio u 1994. na oko 94 milijuna dolara u vrijeme kada sam stigla u Haag. Ured tužiteljstva imao je oko 30 milijuna dolara i raspolagao je sa oko 600 osoba, među kojima su bili pravnici, istražitelji, analitičari i jezični pomoćnici”, piše Del Ponte. Dakle, samo njezino tužiteljstvo, koje je, kako piše, izdalo 65 javnih optužnica za navodne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji, imalo je 30 milijuna dolara na raspolaganju, a sud tijekom njezinih pet godina djelovanja u Haagu čak 94 milijuna dolara. U zatvoru u Scheveningenu bilo je 30 optuženika. Dakako, i održavanje toga zatvora je skupo, ali Del Ponte nije iznijela podatke o tome. Posebno je pisala o teškoćama financiranja suda.

“U veljači 1994. glavni tajnik UN Boutros Boutros-Ghali imenovao je Grahama Blewitta zamjenikom tužitelja Tribunala za bivšu Jugoslaviju”, piše Del Ponte i dodaje kako je Blewitt činio sve da “izvuče iz New Yorka dovoljan iznos novaca za primanje na posao onoliko ljudi koliko je bilo potrebno”. Novci su se trošili i za zaštitu svjedoka. “Bilo je potrebno zaštititi jednog svjedoka koji je htio svjedočiti, ali Blewitt nije imao dovoljno novaca za takvu situaciju”, piše Del Ponte i priznaje kako su još u vrijeme rata u BiH Ujedinjeni narodi pritiskali Tribunal da pokaže opravdanost svoga postojanja. New York je od suda tražio da se “koncentrira na podizanje optužbi protiv nekoga što je prije moguće, a suci Tribunala, koji su mjesecima bili zaokupljeni pripremama proceduralnih normi, bunili su se”. “Blewitt je tada informirao New York kako treba primiti dodatno osoblje što je moguće prije i zatražio je od glavnog tajnika UN-a da prihvate nova zaposlenja”, otkriva Del Ponte. Nakon toga je UN odobrio proširenje osoblja suda i Blewitt je zaposlio znatan broj pravnika i istražitelja iz Australije, Škotske, Engleske i Kanade.Vjerojatno će još biti rasprava o tome koliko je stajao i prije svega je li bio potreban Haaški trubunal s obzirom na učinak koji je postigao.U knjizi je inače Del Ponte ocijenila kako je Gotovina, kao zapovjednik operacije Oluja, odgovoran i za eventualno počinjene zločine nad civilima. A evo kako opisuje uhićenje hrvatskog generala. Otkrilo se kako supruga Gotovine “nije promijenila telefonsku karticu poslije posljednjeg poziva. Možda je to bio samo neoprez, mislim, ali možda je i poslije tolikih godina bijega svojega muža to učinila namjerno. Bez obzira na razlog, policija je uhvatila razgovor. Otkrili su odakle dolaze pozivi, s Kanarskih otoka, ali točno odakle ostala je misterija”, objašnjava Del Ponte te nastavlja kako “hrvatska policija ne uspijeva uloviti druge telefonske razgovore Gotovine. Policija i tajna služba Španjolske kontroliraju sve zračne luke na Kanarskim otocima. Čuli smo da se Gotovina navodno nalazi na jahti i bojimo se da bi mogao napustiti otočje morskim putem. Onda se dogodilo čudo. Moja glasnogovornica Florence Hartmann čitala je knjigu koju je napisao Gotovina gdje na jednom mjestu govori o svom putovanju na Kanarske otoke opisujući jedno specifično mjesto koje poznaje. Upozorili smo Madrid. Španjolske vlasti uhitile su ga 7. prosinca u jednom restoranu u Tenerifima. Bio je u pratnji predivne žene. Mislim kako je možda supruga Gotovine postala napuštena žena kao toliko drugih žena s kojima sam se bavila dok sam u Luganu radila na rastavama”, objašnjava Del Ponte. Ne bi se moglo kazati da je to opis događaja prikladan tužitelju.