Bio je pisac Ustava i predsjednik Ustavnog suda, saborski zastupnik HDZ-a, ugledni profesor, izborni stručnjak. Ali kad se prosječnom konzumentu viejsti danas spomene ime Smiljka Sokola, svima prvo na pamet padne ona njegova čuvena primjedba da “novac nije imovina”. On je, naime, tako šprokomentirao činjenicu da Franjo i Ankica Tuđman u imovinsku karticu nisu prijavili par stotina tisuća tadašnjih njemačkih maraka koje je Ankica Lepej otkrila na deviznom računu u Zagrebačkoj banci. (Treba tek pronaći onoga tko je prošle godine Ivu Sanadera savjetovao da satove vrijedne milijun kuna ne prijavljuje u svojoj imovinskoj kartici. Jer ni satovi navodno nisu imovina.) Uglavnom, taj isti Smiljko Sokol kojeg su svi pomalo zaboravili i mediji ga se prisjećali tek u rubrikama “kucamo na vrata zaboravljenih asova”, na velika vrata vratio se u hrvatsku politiku. Kao kolumnist priloga Obzor Večernjeg lista pokrenuo je nekoliko tema o kojima se u javnosti počelo vrlo ozbiljno raspravljati. Promjena izbornog sustava, primjerice, ili još više ona o predsjedničkoj kandidaturi Dražena Budiše. Nakon Sokolove kolumne Budiša je zatražio da ga se ispiše iz HSLS-a, što je dobar dio medija protumačio kao njegovu pripremu za veliki povratak u politiku. Iako te dvije stvari nisu izravno povezane, Sokol je doista bio među onima koji su obilazili izoliranog Budišu na njegovu seoskom imanju i predlagali mu da naslijedi Stipu Mesića na Pantovčaku. Neki komentatori protumačili su takav Sokolov angažman kao izravnu poruku Ive Sanadera bivšem liberalu da bude HDZ-ov kandidat za predsjednika.

I taman kad se ta pričica stišala, eto Sokola opet u akciji. Ovoga puta ozbiljnijoj. Njegovu inicijativu za uvođenje čistog parlamentarnog sustava kojim bi se smanjile ovlasti predsjednika države Vladimir Šeks toliko je ozbiljno shvatio da je najavio da će se o njoj raspravljati prilikom predstojeće promjene Ustava. Kaže Šeks da to nije njegova, nego Sokolova inicijativa, ali da je vrijedna toga da se nađe na stolu. Tako je pomalo zaboravljeni Sokol opet postao politički akter, što se može smatrati “comebackom” vrijednim poštovanja. U novinarskim krugovima ističe se da je Sokol poslužio HDZ-u kao neovisni posrednik koji će umjesto njega srezati ovlasti šefu države, a vladajuća stranka pružit će mu podršku i tako pokazati da je spremna otići korak dalje o koalicije Ivice Račana i Hrvatsku svesti na čisti parlamentarni sustav. Račan je ipak sa Stjepanom Mesićem napravio kompromis prilikom ustavnih promjena i šefu države ostavio neke ovlasti kojih u čistom parlamentarnom sustavu nema (poput ovlasti nad tajnim službama). Sada bi HDZ mogao reformu provesti do kraja, ali one će stupiti na snagu tek po isteku Mesićeva mandata. Da netko ne bi mislio da se Sanader na taj način želi riješiti Mesića. Za istu reformu već dulje vrijeme zalaže se i profesorica Mirjana Kasapović, ali vladajuće stranke (ni HDZ ni SDP prije njega) nisu je uzimale ozbiljno. Sokolu je to zasad uspjelo. Uz malo sreće, mogli bi ga odsad pamtiti kao čovjeka koji je srezao ovlasti predsjednika države.