Zbog poznatog ishoda sudskog predmeta “Retag vs Zagrebačka banka” koji pokazuje nefunkcioniranje pravne države Hrvatska je od strane talijanske bankarske grupacije Uncredit kao većinskog vlasnika Zagrebačke banke tužena Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Najveća ovrha u povijesti hrvatskog pravosuđa u iznosu od 168 milijuna kuna u paketu, čini se, s nezakonitim sudskim odlukama preselila se na međunarodni sud koji je dozvolio parnicu protiv Hrvatske zbog povrede prava vlasništva te je tužbu proslijedio tuženiku na očitovanje. Pravna zastupnica hrvatske Vlade pred sudom u Strasbourgu, Štefica Stažnik, potvrdila je jučer za Poslovni dnevnik da je tužba stigla u Hrvatsku rekavši da “to ne može skrivati”, a o daljnjim potezima očitovat će se pismenim putem. Nakon provođenja ovrhe i skidanja novca sa žiroračuna Zagrebačke banke, UniCredit je još 2005., prema informacijama Poslovnog dnevnika iz odvjetničkih krugova, odlučio tužiti Hrvatsku zbog povrede prava vlasništva, a sud u Strasbourgu ipak je nakon dugotrajnog razmatranja cijelog slučaja dozvolio vođenje procesa. Što se tiče Hrvatske kao tužene strane zbog rada pravosuđa, u ovoj fazi ona treba dati svoje prvo očitovanje, a još nije moguće doznati za koju će se strategiju odlučiti kao ni to kad se očekuje početak suđenja. Pravno i politički gledajući, riječ je o višestruko najsloženijem sudskom predmetu međunarodnog karaktera koji stiže u trenutku kad se ocjenuju kapaciteti Hrvatske za reformu pravosuđa i borbu protiv korupcije. Zbog iznimne težine procesa s aspekta sigurnosti stranih investitora govori se da bi mogao imati dalekosežne posljedice za ocjenu funkcioniranja pravna države i stanja u pravosuđu jer se u osnovi procesa nalazi međunarodno preispitivanje sudskih odluka hrvatskog pravosuđa i očitovanje predstvnika izvršne vlasti s hrvatske strane. Pravna bitka koju je Zagrebačka banka u Hrvatskoj izgubila, a koja se preselila na međunarodni sud, nakon odluke o vođenju procesa protiv Hrvatske veliki je izazov za obje strane. Kako je spor zagrebačke tvrtke Tekstil export-import protiv Zagrebačke banke završio ovrhom 168 milijuna kuna u korist Retaga u stečaju u vlasništvu preminulog Andrije Kovačevića iz kojeg su se namirili vjerovnici među kojima i Blaž Petrović? Iz banke su isticali da je ovršni predmet potraživanje po osnovi 1100 kuna glavnog duga i kamate iz 1986. koji je dosuđen tvrtki Tekstil d.d. po odluci istog Trgovačkog suda u Zagrebu te koji je 1996. prinudno naplaćen s računa banke. Iznos od 5,4 milijuna kuna u korist tvrtke Tekstil isplaćen je tvrtki Retag jer je 1995. ugovorom o cesiji na Kovačevićevu tvrtku preneseno potraživanje koje je prema banci imala tvrtka Tekstil. Sporno je što ga ta tvrtka nije mogla prenijeti jer tada više nije postojala.

Predsjednik Uprave Franjo Luković žestoko se tada obrušio na sudsku odluku, proglasio je suce korumpiranima, a pravne sljednike Retaga nazvao je mafijašima. Više je pravnih eksperata komentiralo proces protiv Hrvatske u kontekstu koji nije baš povoljan. Navode da je na donesena pravomoćna odluka da je navedeni ugovor o cesiji bio pravno nevaljan, a sve što se na temelju toga poslije odvijalo izgubilo je pravnu snagu. Riječ je o parnici koju je 1998. banka pokrenula radi poništenja cesije kojom je na Retag prenesena Tekstilova tražbina protiv banke. Navodeći nezahvalnu poziciju u kojoj se našla Hrvatska, ukazuju na moguće znatne financijske obveze jer je moguće će to sve pasti na teret državnog proračuna. Može se dogoditi, kažu nam, da Hrvatska zbog nezakonitih radnji u pravosuđu na koncu plati Zagrebačkoj banci sve ono što joj je nezakonitim radnjama sudaca bilo oduzeto. Drže tako krucijalnim pitanjem poduzima li Državno odvjetništvo radnje u odnosu na one koji su naplatili taj novac od banke radi osiguranja naplate, a navode da bi u povodu evidentnog procesa trebali zatražiti privremenu mjeru za osiguranje uvjetnih i budućih tražbina u vidu blokade imovine na računima primatelja. Iako pravnici interpretiraju da je više pokazatelja koji govore da je Zagrebačkoj banci nelegalno oduzet novac, trebat će vidjeti što će stajati u odgovoru Hrvatske na tužbu međunarodnom sudu te što će kao ishod proizići iz tog velikog procesa. Početak spora između Retaga i Zabe datira iz 1996. kad je tadašnji Zavod za platni promet dobio ovršno rješenje protiv banke. Kao nadležna ustanova za obračun kamata ZAP je izračunao da dug iznosi 5,4 milijuna kuna, no uslijedili su sudski postupci koji su vođeni pod formom “nastavak izvršenja” koju zakon ne poznaje. U njima je trgovačko sudstvo tri puta određivalo “tranše” iznosa za ovrhu protiv Zagrebačke banke, a određeni su iznosi od 56, 263 i 168 milijuna kuna. Najveći iznos od 263 milijuna kuna odredilo je vijeće VTS-a u kojem je bio i bivši predsjednik mr. Nenad Šepić, a provedenu ovrhu od 168 milijuna kuna odredio je Trgovački sud u Zagreb u postupku u kojem nije bila moguća žalba. Zagrebačka banka podnijela je ustavnu tužbu, a Ustavni sud u vijeću Milana Vukovića odbacio je nadležnost za odlučivanje tvrdeći da ne postoje pretpostavke da intervenira zbog toga što takva rješenja nisu pojedinačni akt državne vlasti. Stručnjaci su kao protuargument navodili praksu Ustavnog suda u kojoj postoje ovršni predmeti u kojima je odlučivao, kao i praksu Europskog suda za ljudska prava, a da su bili u pravu, pokazuje što je cijeli slučaj ipak završio u Strasbourgu.