Primorsko-goranski župan, diplomirani inženjer strojarstva Zlatko Komadina, odrađujući svoj drugi mandat, suočen je s donošenjem odluka važnih za razvoj županije i s participacijom u strateškim odlukama zemlje, od smještaja LNG terminala, naftovoda, preko pozicioniranja brodogradnje, pomorstva do turizma jer baš na području PGŽ nalaze se najveće neprivatizirane hotelske kompanije.

Koje punktove u gospodarstvu vidite kao maligne, koje treba odstraniti, a koje točke su ključne za razvoj i treba li ih poticati?
Maligne su nedostatak strategije i vizije razvoja na nacionalnom nivou i nedovoljna iskorištenost geostrateških prednosti. Zatim prenormiranost: imamo hrpe propisa koji gaze jedan drugog, izazivaju zastoj i nisu životni. Korupcija je svakako problem, bolje rečeno, njezino nekažnjavanje. No problem svih gospodarstava je globalizacija koja uništava nacionalne ekonomije malih pogotovo tranzicijskih zemalja. Mi smo iz aktivno-izvozne ekonomije za istočna tržišta i nesvrstane zemlje prešli u ovisno-uvozno gospodarstvo. Istočnije od nas postoji sve jeftinija radna snaga kamo i kapital prebacuje tehnologije. Treba razvijati visoko obrazovanje kadrova za upravljanje visokim tehnologijama, čime stječemo prednost na tržištu rada i privlačnost za adekvatne greenfield investicije. Nužno treba izabrati grane gospodarstva u pozicioniranju za ulazak u EU i doslovno ih podupirati, bez obzira jesu li u privatnom ili javnom vlasništvu. Nešto su slično napravili Finci kada su ušli u prostor telekomunikacija; danas imaju Nokiju. U svakom dijelu Hrvatske trebali bismo locirati jaki gospodarski subjekt, o čemu govori i SDP-ov program 4×4.

Što treba izdvojiti u županiji kao osovinu razvoja?
Turizam, brodogradnju, pomorske i lučke djelatnosti i energetiku, na koje bi se naslanjalo i onda razvijalo malo i srednje poduzetnišvo. PGŽ, ali i Istra su zbog položaja i prometnog raskrižja interesantne. Svakako ne treba zanemariti šumno gospodarstvo, te stočarstvo i poljoprivredu, kao i ekološki uzgoj hrane kao i ribarstvo, povezano s turizmom.

Podržavate li smještaj LNG terminala na lokaciji Omišalj?
Lokacija Plomin iskrsnula je zbog političkih razloga. Podržavam terminal izgrađen po visokim normama sigurnosti i tehnologije, neutralan za okoliš, uz ekološke i ekonomske koristi. No uz takav terminal država nam još onda mora jamčiti korištenje plina u Ini, Termoelektrani, Dini, pa čak i da se novi Plomin gradi kao plinska elektrana. Uz terminal se može razviti niz proizvodnji, od testiranja avioturbina do izvoza smrznute hrane, tvrde stručnjaci. Nismo ni protiv razvoja naftnih luka, ali ne na način kao što je predviđala Družba Adria, da se izvozi nafta morem uz neriješene rizike balastnih voda i naftnih plinova.

Aktualizira se pravac Pan European Pipeline, a spominje se varijanta da bi se uz taj naftovod gradio i plinovod?
Mi u županiji godinama naglašavamo potrebu povezivanja naftovoda s Italijom. Na tom smo energetskom pravcu, a možemo imati i koristi od naftovodne rente. I Trst je naftna luka, ali uvozna. Ni mi nemamo ništa protiv širenja domaće uvozne naftne luke.

Master plan razvoja Luke Rijeka do 2030. donio bi rast BDP-a, ali tada bi neki gradovi morali pristati na ustupke, primjerice na širenje terminala Brajdica u Rijeci i gradnju novog na otoku Krku?
Svaki razvoj mora počivati na strateškom dokumentu, bez njega nema ni potpore banaka. Rijeka je i stasala uz luku. Nije logično razmišljati o širenju luke unutar gradskog tkiva, dakle mora se širiti istočno i zapadno, u Bršici, odnosno na SI obalu Krka, koja je i prije bila predviđena za to. Sadašnji lučki kapaciteti su zagušeni, a za petnaestak godina riječki prostor zadovoljio bi svega polovicu od planiranog prometa. To bi značilo i širenje industrijskih zona, rast poduzetništva… No bez jake željeznice, o čemu govore i smjernice razvoja prometa EU, nije uopće moguće planirati razvoj luke. Umreživanje u transportne pravce pomaže investitorima u izboru. Mora se imati jasna vizija, ali i hrabrost da se u planiranju otisnete na periode od desetke godina.

U PGŽ-u su smještena tri škvera i znatan dio stanovništva živi od brodogradnje. Podržavate li prodaju brodogradilišta, evo javljaju se Korejci za kupnju, da bi se tako platili dugovi brodogradlišta?
Ma ja sam inače protiv privatizacija koje su same sebi svrha. Smatram da treba privatizirati pojedine segmente u brodogradilištima, a prodaju i projektiranje, core business, osuvremeniti i zadržati u vlasništvu države. Treba utjecati na gospodarstvo u privatnom dijelu, umrežiti ih i tako zapravo potaknuti proizvodnju. Moramo graditi složenije brodove. U pitanju su ili-ili scenariji: dugoročno se moramo orijentirati na razvoj tehnološki moderne brodogradnje i pratećih proizvodnja ili će se, nažalost, ovakva brodogradnja urušiti. Brodogradnja, koja se održava, teško da ima budućnost. Osobno sam za opciju da bude jedno kvarnersko brodogradilište s nekoliko divizija: u Kraljevici primjerice proizvodnja specijalnih plovila, kao i jahti, remont u Lencu… Ima čak logike da postoji jedno hrvatsko brodogradilište od Splita do Pule kao pravni subjekt.