Kinesko tržište dionica nedavno je zabilježilo rast u iščekivanju još jednog kruga državnih poticaja. To je razumljivo jer su vlasti uvele više monetarnih i fiskalnih paketa poticaja kako bi spriječile deflaciju i potaknule rast BDP-a. No, s obzirom na to da je javni dug već znatno iznad povijesnih normi, ograničen je prostor za daljnju fiskalnu intervenciju bez rizika od buduće dužničke krize.

S obzirom na ovo ograničenje, Kina bi se trebala usredotočiti na politike koje potiču poduzetništvo, ulaganja i gospodarski rast bez povećanja tereta državnog duga. Tvorci politika mogli bi poduzeti nekoliko koraka kako bi ojačali povjerenje ulagača i potrošača uz zadržavanje fiskalne discipline.

Prvo, usvajanje liberalnijeg režima tržišta kapitala koji tvrtkama iz privatnog sektora olakšava uvrštenje na domaće burze može potaknuti ulaganja bez čekanja na pokretanje inicijalne javne ponude. Trenutno kineski regulatori za vrijednosne papire slijede paternalistički model, birajući tvrtke koje smatraju “prikladnima” za ulagače. Ovaj pristup često isključuje tvrtke koje još nisu profitabilne, a takvo bi pravilo spriječilo izlazak globalnih divova poput Alibabe, Tencenta, Amazona i Tesle na burzu u Kini u vrijeme njihovih inicijalnih javnih ponuda.

Doprinos inovacijama
Prelazak na sustav inicijalnih javnih ponuda poput onog u SAD-u, gdje regulatorni nadzor naglašava važnost točnih i potpunih objava informacija, a ne odabir najboljih, mogao bi ukloniti ove prepreke, omogućujući dinamičnim tvrtkama pristup financiranju koje im je potrebno za proširenje radne snage i povećanje ulaganja. Olakšavanjem javnih uvrštenja, tvorci politika mogli bi stvoriti vrijedne prilike za izlazak ulagačima u ranoj fazi, privlačenjem više kapitala iz domaćih i međunarodnih fondova privatnog kapitala i fondova rizičnog kapitala. To bi pomoglo u razvoju tvrtki koje bi mogle postati budući divovi.

Štoviše, dopuštanje izlaska na burzu istaknutim tvrtkama iz privatnog sektora kao što su Ant Group, JD.com i ByteDance – čak i na inozemne burze – poslalo bi snažan signal da kineska vlada cijeni poduzetnike iz privatnog sektora i prepoznaje njihov ključni doprinos inovacijama i gospodarskom rastu. To bi moglo nadahnuti novu generaciju inovatora, što bi pomoglo Kini da povrati poziciju globalnog lidera u poduzetništvu.

Drugo, uvođenje zastare financijskog kriminala moglo bi značajno povećati povjerenje ulagača uz minimalan utjecaj na državne prihode. To svakako ne bi bilo u cilju poticanja ili odobravanja korupcije ili utaje poreza, postavljanje jasnog vremenskog okvira za kazneni progon kaznenih djela ili podnošenje tužbi uspostavilo bi nužnu ravnotežu između osiguravanja odgovornosti i održavanja ekonomske stabilnosti.

Ovaj imperativ posebno je relevantan u Kini, gdje je prije nekoliko desetljeća bilo gotovo nemoguće dobiti dozvole, zemlju ili financiranje bez pribjegavanja podmićivanju. Iako zastara već postoji u kineskom pravnom sustavu – primjerice, privatne strane obično imaju tri godine za podnošenje tužbe zbog financijske štete – lokalne uprave često procesuiraju prekršaje počinjene prije 20 ili čak 30 godina, obeshrabrujući poduzetništvo i tjerajući uspješne poslovne ljude da razmisle o emigraciji.

Uspostavljanje razumnog roka zastare potaknulo bi pravednije, predvidljivije poslovno okruženje i potaknulo poduzetnike na ostanak u zemlji. Treće, transparentno i dosljedno donošenje politika ključno je za smanjenje neizvjesnosti koje odvraćaju domaće i strane ulagače. Kineska zabrana podučavanja nakon škole je upozorenje.

Prije nego što je zabrana najavljena tijekom ljeta 2021., kineski sektor edukacijske tehnologije (edtech) etablirao se kao globalni lider, koristeći informacijsku tehnologiju kako bi ponudio prilagodljive mogućnosti učenja djeci i odraslima. Mnoge tvrtke u tom sektoru bile su jednorozi kojima se javno trguje s procjenama iznad jedne milijarde dolara. No, neočekivana promjena politike nanijela je veliki udarac toj industriji.

Putanja rasta
Obrazloženje zabrane svakako nije bilo bez osnove, jer su vlasti izrazile opravdanu zabrinutost da djeca provode previše vremena u programima izvanškolskog učenja usko usmjerenim na poboljšanje ocjena nauštrb kreativnosti, sporta i slobodnog vremena. Ipak, unatoč tim dobrim namjerama, nagla provedba politike dovela je do raširene nesigurnosti i uništenja vrijednosti, što možda odvraća potencijalne inovatore. Povrh toga, ostaje nejasno je li zabrana podučavanja postigla svoj navedeni cilj. Naime, nije uspjela riješiti temeljni problem: žestoku konkurenciju za akademski uspjeh.

Naposljetku, iako kineski zakoni navodno štite privatno vlasništvo i privatne tvrtke, poduzetnici često vide da poduzeća u većinskom državnom vlasništvu uživaju nepoštenu prednost, osobito kada je riječ o pristupu financiranju, državnoj nabavi, licenciranju i regulaciji. Ispravljanje ovih neravnoteža moglo bi iskoristiti potencijal kineskog privatnog sektora za poticanje rasta i inovacija.

Ništa od ovoga ne znači da su fiskalne i monetarne intervencije velikih razmjera nepotrebne. Ali ovdje predložene institucionalne reforme mogle bi potaknuti ulaganja, otvaranje radnih mjesta i inovacije bez nametanja većeg opterećenja poreznim obveznicima ili povećanja državnog duga, čime bi se kinesko gospodarstvo usmjerilo na zdraviju i održiviju putanju rasta.

© Project Syndicate 2024.