Popović: Homo creator: kreativnost kao suština ljudskog postojanja

Kazano u najširem smislu riječi, kreativnost je imanentna ljudskom biću. K. G. Jung tvrdi da u svakom čovjeku postoji takozvani homo creator. Ako pogledamo povijest ljudskog roda, od vremena prapovijesti u čovjeku je postojala potreba da se, ako tako mogu reći, “kreativno” izrazi.

Iako nije imao svijest o pojmu kreacije, naš je prapredak više radio nagonski da bi zadovoljio svoju potrebu za likovnim izražavanjem. Crtao je i slikao po zidovima pećina te oblikovao ljudske figure, osobito ženske, poput nekog prakipara. Svi se sjećamo čuvene Vilendorfske Venere.

Praktična kreativnost

Kreativnost, kao sposobnost izražavanja, ne mora se nužno odnositi samo na sferu umjetničkog stvaralaštva. U svakodnevnom životu postoje situacije koje se postavljaju pred čovjeka kao svojevrsni problemi. Tada inteligencija i određena doza talenta stupaju u akciju. Na primjer, kako osmisliti neki zadatak za važan javni skup? To uključuje, osim praktičnosti, i estetski način koncipiranja događaja.

Koliko se velikih tvrtki svjetskog ugleda, uključujući i institucije kulture poput muzeja i biblioteka, trudi osmisliti programe koji će biti atraktivni za publiku u nemilosrdnoj konkurenciji na suvremenoj svjetskoj sceni? Da bi sve izgledalo i funkcioniralo savršeno, koriste se i najnovije tehnologije, koje omogućuju dozu poželjne spektakularnosti. Sve to spada u neku vrstu praktične kreativnosti. U nekim kompanijama uključeni su cijeli timovi, od znanstvenih do dizajnerskih struka, kako bi osmislili vizualnu atraktivnost određenog sadržaja za prezentaciju javnosti.

Priroda kreacije – tajna

Što se tiče mog privatnog iskustva kao umjetnika koji se izražava na likovni i literarni način, kreativnost je nužno određena mojim bićem. Kao profesionalni umjetnik imam svijest o kreativnosti iako je priroda same kreacije za umjetnika tajna. To može zvučati paradoksalno, ali je istinito. Priroda ljudskog bića ostaje vječna tajna.

Znanost to potvrđuje, a umjetnost dokazuje. Kada želim izraziti neku temu koja me zaokuplja, jednako mislim i osjećam. Nastojim je izraziti što dublje u njezinoj kompleksnosti. Svjesno biram medij kojim će se ta tema najadekvatnije izraziti.

Nova dimenzija starih motiva

U dosadašnjih pedeset godina stvaranja realizirao sam brojne projekte vezane uz različite teme koje su me privlačile – od mitskih i biblijskih do suvremenih. Iako su te teme različite, njihova je suština ista jer se tiču ljudskog bića izraženog u sakralnom i profanom, ljepoti i ružnoći, porazu i slavi, erosu i smrti.

Budući da se radi o fenomenima obrađenima na moderan način, moje su izložbe uvijek privlačile veliku pozornost publike. To mi je iznimno drago i bio bih licemjer kada bih tvrdio suprotno. Smisao umjetničkog stvaralaštva jest da bude predano drugima. To je način na koji umjetničko djelo može ostvariti svoj život.

Kada ste kontinuirano prisutni u javnosti, ona od vas očekuje uvijek nešto novo. No to “novo” ne dolazi kao unaprijed smišljena konstrukcija. Ono proizlazi iz procesa rada i motiva koji obrađujem. Kreativni je izazov dati starom motivu novu dimenziju, ali zadržati njegovu suštinu. Obično se smatra da umjetnik stvara kada ima inspiraciju.

Međutim, stvaralaštvo je proces tijekom kojeg katkad dolazi do iznenadnih “bljeskova”, kada vam se odjednom otkrije nešto neočekivano. Inspiracija nikada ne dolazi sama od sebe – ona je posljedica unutarnjih procesa u umjetnikovom biću.

Prilikom izložbi i promocija radova posebno obraćam pozornost na prezentaciju. U zadanom prostoru nastojim osmisliti vizualnu cjelovitost i koherentnost u postavci radova kako bi izloženi ciklus, unatoč različitosti, djelovao skladno. Odnos slike i performansa mora biti usklađen s temom radova i dopunjavati ih na simboličan način. Često koristim više medija – slike, asamblaž, instalaciju, performans i glazbu – kako bih ostvario Wagnerov Gesamtkunstwerk, spoj različitih umjetnosti.

Na primjer, kada sam izlagao ciklus “Corpus Mysticum” u rimskoj crkvi Panteon u povodu jubileja 2000 godina kršćanstva, suočio sam se s izazovom kako osmisliti izložbu koja će odgovarati monumentalnom sakralnom prostoru. Odabrao sam kapelu “Raspeća”, smještenu između oltara i Rafaelova groba, gdje sam mogao povezati staro i novo – Kristovo raspeće iz 13. stoljeća s mojim kompozicijama iste teme.

Kako potaknuti kreativnost

Ljudima koji smatraju da nisu “prirodno kreativni” preporučujem da se više posvete umjetnosti – da gledaju slike, čitaju knjige i slušaju glazbu. Tako će oplemeniti svoje biće i možda pronaći poticaj za vlastito stvaralaštvo. Na početku sam rekao da je potreba za kreacijom imanentna čovjeku. Andy Warhol tvrdio je da u svakom čovjeku postoji umjetnik kojeg treba probuditi.

Dovoljno je biti istinski ljubitelj umjetnosti da bi život bio smisleniji i ljepši. U profesionalnom bavljenju umjetnošću, usprkos raznim nepredvidivim okolnostima, treba slijediti vlastitu unutarnju potrebu za stvaranjem. Jer, kako je rekao francuski esejist Gaetan Picon: “Život posvećen umjetnosti najveće je čovjekovo posvećenje koje umjetnost nikada nije iznevjerila.”

Orlić: Multitalentirani profesionalci: kreativnost kao odgovor na izazove tržišta

Da nevolja čovjeka čini kreativnim, čuli smo previše puta na hitno sazvanim sastancima, a na kojima je trebalo srezati troškove, pokazati inovativnost, sposobnost razmišljanja izvan okvira, kao i onu da se spustimo s tih sanjarskih oblaka, i to ASAP. I doista – da se kreativnost jednog jutra pretvori u čovjeka, sigurna sam da bi u nekom trenutku potražila stručnu pomoć ne bi li i sama shvatila svoj pravi identitet. Pa tko sam zapravo ja?

Jesam li ja neki osjetljiv tip koji bježi u neke svoje svjetove, a na svako požurivanje se naprosto smrzne ili me treba bacati u nemirne vode ne bih li izašao iz zadanih okvira i smislio nešto kreativno? Uostalom, je li uopće pametno baviti se tim kreativnim zanimanjima, a gdje sve ovisi o tuđem pogledu i senzibilitetu. I tko će nam uopće garantirati da nas inspiracija već sutra neće napustiti, kada je tako nestalna, a još uvijek ne znamo ni otkuda dolazi – kao grom iz vedra neba ili se moramo poput rudara spuštati u vlastito grotlo i krvavo tražiti “grumen zlata”.

Polje neslućenih mogućnosti

Puno je to pitanja, no svaki ambiciozni kreativac koji je odlučio spojiti igru i posao zapravo je na tu vrstu kaosa i računao. I dosta, kada se nakon dvadesetak godina rada u medijima, uređivanja magazina i online portala te pet knjiga i šest samostalnih izložba fotografija pitam – što me zapravo privuklo kreativnim poslovima, odgovor leži upravo u tom polju neslućenih mogućnosti, opciji da nešto oblikujem i stvorim sama, a da pri tome stalno nešto novo učim. I to dok sam u blaženom flow stanju uma.

Stoga sam i na prvu dilemu nakon Filozofskog fakulteta – rad u muzeju ili na internetskom portalu, koji je početkom dvijetisućitih bio nepoznanica, odabrala otkrivanje novog kontinenta. No može li internet novinarstvo zadovoljiti sve moje želje? Pišući o inspirativnim kreativcima koji su radili više stvari odjednom – da navedem samo svoj stari uzor, glumicu Julie Delpy, koja je i glazbenica, redateljica te za Oscara nominirana scenaristica – imala sam osjećaj da se moji unutarnji Windowsi sve više otvaraju, a putem sam došla i do onih ključnih 10.000 sati koliko je navodno potrebno da zanatliju pretvori u samostalnog obrtnika.

Stvaranje bez pravila

No da bih iz svijeta primijenjene umjetnosti prešla u malo teže vode zvane i art, trebala mi je ipak neka nevolja koja bi me učinila kreativnom. Iako sam još u osnovnoj školi sanjala da ću biti slikarica te osjetila onaj ushit kada se fotografija rađa pred mojim očima u tamnoj komori, istina je da sam prvu zbirku poezije odlučila napisati jer mi je u nekim ključnim emotivnim trenucima falio fotoaparat.

No sve je to bilo zanemarivo prema spoznaji koja je došla kasnije, a koja vrlo dobro objašnjava zašto svjetski poznata spisateljica Isabel Allende nikada nije mogla biti samo dobra novinarka – zato što je ovo bio teren na kojem te nitko neće optužiti da si malo nakitila tekst, nešto izmislila ili skrenula s pravog puta pa počela eksperimentirati, otkrivati, igrati se.

Pišući i svoje ostale knjige kao što su “Bio jednom kraj”, “Ako ikad”, “Dvije noći u Barceloni” i “Acqua Alta”, teren se odjednom sve više širio, a ja sam opet osjećala onaj ushit iz stare tamne komore. Mogu uroniti u neki svijet gdje ne postoje baš nikakva pravila, samo želja da jedna rečenica poput sjene slijedi onu drugu i pretvara se u nešto treće. Tko zna, možda sam iz tog razloga svoje pisanje i fotografiranje držala kao neke dragocjenosti, u kutijicama na posebnom mjestu, ne želeći ih pretvoriti u “pravi posao”.

Vlastiti prostori kreacije

A onda se prije dvije godine dogodila još jedna nevolja – kriza koja je tijekom pandemije pogodila sve svjetske medije, brojne je novinare i kreativce natjerala da ponovno otkrivaju neke nove formate. Jedan od onih koji me je automatski privukao bio je inovativni startup iz San Francisca pod nazivom Substack, kreativna platforma koja je okupljala brojne pisce, novinare i one koji vole pisati iz hobija te nudila primamljivu ideju da se pisanje konačno može monetizirati te da svatko od nas može sagraditi svoj medijski prostor – od mini magazina, bloga do knjige u nastavcima, baš po svojim željama.

Pa ako sam u svojoj posljednjoj knjizi “Acqua Alta” prvi put pomiješala fotografije i tekst, možda je sada krajnje vrijeme da pomiješam novinarstvo, svoju strast prema pisanju i fotografiranju s videoformatima te prestanem sve te kutijice držati na odvojenim policama? Uostalom, kada je britanska TV voditeljica i podcasterica Emma Gannon 2018. napisala bestseler “The Multi-Hyphen Method”, napokon smo dobili i službenu potvrdu da svaštarenje nije sumnjivo, nego je dokaz vaše svestranosti, fleksibilnosti i prilagođavanja tržištu. I da se više ne trebamo sramiti svih onih crtica kada pokušavamo nekome objasniti čime se bavimo. Novinarka-urednica-fotografkinja-spisateljica.

Izlazak iz sigurne zone

I tako sam 2022. došla na ideju osnovati MOOD AGENCIJU te pokrenuti online tjednik za pop kulturu i autorske priče MOOD.HR, a koji će čitateljima ponuditi neku drugu vrstu novinarstva. Onu koja miksa novinarstvo i umjetnost, newslettere i podcast, novinske eseje s osobnim, dnevničkim zapisima. A tko zna, možda i mjesto gdje ću otkriti i svoju treću ljubav – onu prema videoformatima te konačno dobiti odgovor na pitanje s početka priče.

Da, možda je nategnuta ona teorija da nevolja čini čovjeka kreativnim, ali ima nešto u onome što je tvrdio psihoanalitičar Erich Fromm – da kreativnost zahtijeva hrabrost da se izađe iz sigurne zone, kao i da je posve OK ako kreativan čovjek uopće ne zna tko je, ali da je put do isplative karijere itekako moguć. Uostalom, pravi storytelling je vrlo fin tip jer nikada ne pita ni za žanrove, a ni za godine.

Krajačić: Vizija, iskra i ravnoteža: kreativnost u vođenju brendova

Kreativnost ne treba nužno definirati i jako sam oprezan s terminom kreativnosti u našem poslu. Danas ga često koristimo kao umjetničku ekspresiju, što dosta često rezultira lošim rezultatom, lijepim možda, ali uglavnom lošim. Kreativnost ne mora biti uvijek novo, neviđeno, ludo… Ljepota kreativnosti može biti mali zaokret, korištenje istih elemenata na drukčiji način ili prihvaćanje postojećeg.

Izazov promjena

Živimo u vremenu kada smo fascinirani promjenama i katkad žrtvujemo dobre brendove da bismo udovoljili trendu promjene, kao na primjeru nedavnog rebrandinga Jaguara. Neke stvari ne treba mijenjati, ljudska priroda i psihologija ne mijenjaju se brzinom kojom nam se prezentira. Naravno, ne tvrdim da promjena nije dobra, ali nije i ne smije biti sama sebi svrha.

Reinvencija brendova

Moja nit vodilja kada govorimo o brendovima je 70/30 equity podjela. To znači da brend mora imati uporište u svom DNK i tu je riječ o 70% equityja branda, dok 30% brenda adaptiramo kulturi i trendovima s kojima brend može korelirati. Katkad su to društvena pitanja, katkada trendovi, katkada kolaboracije, ali DNK brenda mora ostati tamo gdje pripada – i to se ne mijenja. Tu se krije i odgovor na pitanje kako napraviti reinvenciju svojeg poslovanja. Imali smo u povijesti slučajeve kad su brendovi krenuli u promjenu svog DNK, npr. Coca Cola kada je mijenjala okus da bi se približila Pepsiju. Ili recentniji pokušaji kroz woke trend Bud Light, Ford i možda sada i Jaguar, te smo svjedočili da takvi pokušaji nisu dobro završili.

Iskra i vizija

Svaki problem na koji naiđemo najčešće se rješava kreativnošću. Ali, ponavljam, rijetko korištenjem samo boja i oblika. Vizija sama po sebi je kreativnost. Samom činjenicom da je nešto nastalo u našoj glavi je plod nekoga kreativnog mentalnog procesa. Danas, osobito poduzetnici, u procesu bavljenja svakodnevnim brojkama i izazovima – gube viziju. Prihvaćanjem isključivo zadanih limita uskraćuju mogućnost kreiranja novih vizura ili kreativnih rješenja. To su procesi kroz koje uspješno vodimo klijente i, naravno, koristimo kreativnost kako bismo opet zapalili iskru i viziju.

Kreativnost za život

Pristup koji mi se pokazao ključnim u održavanju kreativnosti kroz život i karijeru je – biti zaigran, otvoren i ne dopustiti limitirajuće misli. To mi definitivno pomaže ostati na vrhu krivulje i pri rješavanju problema. Ono što je najbitnije su poniznost i poštovanje kada upravljate tuđim resursima, koji su katkad čak i nečija životna djela.

Moolan-Feroze: Kreativnost u poslovanju – iskustvo s London Business School

Kreativnost nije samo alat već i pristup koji omogućuje redefiniranje organizacijske kulture i pruža ključne uvide za inovacije i uspjeh u poslovanju, govori umjetnik koji više od 25 godina predaje na executive programima na London Business School. Nedavno je u Zagrebu, u organizaciji udruge poslovnih liderica Lead.You, održao masterclass Kreativnost za liderstvo novog doba, a za PD Code dijeli svoje uvide iz rada s menadžerima.

Kreativni lider prepoznaje viziju

Kreativnost u poslovanju način je razmišljanja i osjećanja koji ne ovisi o racionalnom umu ili logici, iako se oni mogu koristiti u okviru kreativnijeg procesa. Kreativnost se više oslanja na intuiciju, igru i maštu te prepoznaje odnos između našeg unutarnjeg, introspektivnog svijeta i vanjske stvarnosti. Upravo iz tog odnosa možemo doživjeti transformacijske trenutke. Kreativni lider prepoznaje ideje koje nastaju, nejasnoće, nesigurnost i neznanje kao dio kreativnog procesa.

Kreativnost je danas ključna jer poslovno okruženje i svijet postaju sve nepredvidljiviji, složeniji i disruptivniji. Brzina promjena znači da ne možemo sa sigurnošću predvidjeti što nas čeka. Procesi koji funkcioniraju danas možda neće biti korisni za nekoliko godina. To znači da lideri moraju prigrliti nepoznato, neočekivano i biti kreativno spremni na prilagodbu promjenama u kraćim vremenskim okvirima. Poslovanja moraju ubrzati generiranje ideja, a postaje jasno da svaki zaposlenik u organizaciji treba biti kreativan. S razvojem umjetne inteligencije sada je pravo vrijeme da u potpunosti vjerujemo u svoje ljudske kreativne i maštovite sposobnosti.

Poslovni ljudi katkad imaju pogrešne predodžbe o kreativnosti, povezujući je s umjetničkim svijetom, a ne s poslovnim. Umjetnička sposobnost i kreativna sposobnost su povezane, ali se razlikuju po svojoj prirodi. Ljudi koji razvijaju umjetničke sposobnosti uglavnom su umjetnici, glumci, glazbeni redatelji i izvođači. Međutim, razvoj kreativne sposobnosti urođeni je dio ljudskog bića. U našem je DNK da koristimo maštu i znatiželju, generiramo i dijelimo ideje te težimo kreativnom razvoju, primjerice za svoju djecu. No katkad je izuzetno vrijedno da menadžeri istraže kako se umjetnici ponašaju i razmišljaju.

Crtanjem menadžeri mogu razviti svoju intuiciju, povezati se sa svojim djetinjastim “ja”, osloboditi maštu i istražiti različite interpretacije stvarnosti. Stvaranje slika i razumijevanje kako umjetnici razmišljaju vrlo je učinkovit temeljni tečaj kreativnosti koji menadžerima omogućuje istraživanje drugih tema. Istražujući izvan poslovnog fokusa, otkrivamo novu stranu sebe, što nam omogućuje da se vratimo i preoblikujemo način na koji vidimo poznato.

Otkako sam počeo organizirati kreativne radionice i prezentacije, radio sam za mnoge različite poslovne sektore. Nekoliko godina kreirao sam kreativne radionice za članove korporacija i njihove goste u Kraljevskoj akademiji umjetnosti u Londonu. Radionice su uključivale večernje događaje vezane za glavne izložbe ili poludnevne radionice, a sudjelovale su kompanije kao što su Ernst & Young i Deutsche Bank. Te su radionice sudionicima pružile priliku da se bolje povežu s vlastitom kreativnošću, ali i istraživačkom prirodom iskustava potaknule menadžere da razmisle o poslovnim procesima iz potpuno drukčije perspektive.

Primjerice, u uredima Ernst & Young transformirao sam sobu u studio s papirima na zidovima za zajedničko timsko slikanje, što su sudionici izuzetno cijenili. Nedavno sam sudjelovao u kreativnim sesijama za računovodstvenu tvrtku u oblaku, koja nove kreativne ideje smatra ključnim za svoje poslovanje. Također sam intenzivno radio s tvrtkama iz sektora inženjeringa i mobilnosti, koje su postale ekosustavi, shvaćajući da moraju biti kreativne u svojim procesima i odnosima, a ne samo u tehničkim inovacijama.

Dvije godine radio sam s proizvođačem sportskih automobila visokih performansi, omogućivši zaposlenicima da provedu dan s baletnim plesačima, crtajući ples i sudjelujući u kreativnim razgovorima. Voditelj dizajna prepoznao je značajne koristi, istaknuvši da je jezik i rječnik koji koriste plesači mnogo bogatiji od onoga koji koriste dizajneri automobila, što je donijelo novu perspektivu i kreativnu obnovu.

Najveća prepreka često je nedostatak pravog razumijevanja u vrhu tvrtke o tome što kreativnost znači i kako stvoriti odgovarajuće okruženje za njezino poticanje. Neke su tvrtke prirodno kreativne, dok se druge bore s komunikacijom i povjerenjem kad je riječ o idejama koje mogu djelovati rizično. Vođenje malih eksperimenata dobar je način za testiranje ideja, koje se zatim mogu proširiti kada steknu značajnu podršku. Kreativnost nije samo alat već i pristup koji omogućuje redefiniranje organizacijske kulture i pruža ključne uvide za inovacije i uspjeh u poslovanju.