Nedavno izabrani američki predsjednik Donald Trump u televizijskom intervjuu za NBC nije želio bezrezervno potvrdno odgovoriti na pitanje hoće li Sjedinjene Američke Države ostati u članstvu NATO-a tijekom njegova drugog mandata u Bijeloj kući.

“Ponovo, moraju platiti svoje račune. Ako plate svoje račune, apsolutno”, odgovorio je Trump na pitanje novinarke NBC-jeve emisije “Meet the Press”. Upitan znači li takav odgovor da, u slučaju da saveznici ne plaćaju račune koje spominje, Trump neće zadržati SAD u NATO-u, izabrani predsjednik je odgovorio da europski saveznici iskorištavaju SAD u NATO-u.

‘EU dvostruko udara’
“Europski saveznici iskorištavaju nas po pitanju trgovine. Ne kupuju naše automobile, ne kupuju naše prehrambene proizvode, ne kupuju ništa. To je sramota! Povrh toga, mi ih branimo. To je dvostruki udarac”, odgovorio je Trump i stao podsjećati na to kako je za prvog predsjedničkog mandata “čvrstim stavom” natjerao europske saveznike na povećanje ulaganja u obranu za više od 600 milijardi dolara.

“Ako plaćaju svoje račune i ako se lijepo odnose prema nama, odgovor je da, apsolutno”, zaključio je Trump odgovor na vrlo izravno pitanje hoće li Amerika ostati u vojnom savezu NATO tijekom njegova drugog mandata.

Taj dio intervjua, koji je inače bio opširniji o drugim temama, važan je jer europske države, koje su članice NATO-a i članice Unije, s pomiješanim osjećajima neizvjesnosti, straha i nade očekuju da vide prve Trumpove poteze koji se tiču NATO-a i Europe.

Neizvjesnost i strah temelje se na iskustvu iz Trumpovog prvog mandata, kad se pokazalo da tom američkom predsjedniku nije stalo do NATO-a ili principa zajedničke obrane (zapisanog u članku 5. Sjevernoatlanskog ugovora) na način na koji je to bilo stalo svim njegovim prethodnicima, pa i Joeu Bidenu koji ga je naslijedio, prije nego što mu sada ponovo prepušta dužnost u Bijeloj kući.

Nada Europljana temelji se na optimizmu da bi se Trump možda mogao zadovoljiti povećanim ulaganjima europskih saveznika u obranu, kao što se zadovoljio tijekom prvog mandata. Ali povećanja ulaganja imala su uporište u odluci, koja je na summitu NATO-a donesena još 2014., prije Trumpova dolaska na vlast, a koja je govorila da bi do 2024. svaka zemlja saveznica trebala doseći razinu izdvajanja za obranu u visini dva posto svog BDP-a.

RAZVOJ

‘Prodaja, operativa i financije konačno u istom ritmu’: Razgovor s Brigitom Kovačević (Intera) i Vericom Jurković (Datalab Hrvatska)

Konditorska industrija

Stevan Vujošević otkriva zašto je čokolada i dalje luksuz

Neki su europski saveznici do Trumpovog dolaska na vlast, i do njegove prijetnje povlačenjem Amerike iz NATO-a (izrečene na dramatičnom summitu u Bruxellesu u ljeto 2018.), doživljavali taj cilj vrlo ležerno, ne radeći zapravo ništa kako bi ga ispunile.

Ipak, u jednom trenutku većina saveznica trgnula se, povećala ulaganja u obranu i dosegla taj cilj. Hrvatska ga još nije dosegla, iako se sada ozbiljno očekuje da će ga doseći 2025. (godinu nakon roka zacrtanog na summitu 2014.). Portugal, Italija, Kanada, Belgija, Luksemburg, Slovenija i Španjolska također su ispod dva posto u 2024.

Minimum je dva posto
No, uskoro će se NATO-ov neformalni cilj od 2% možda povećati na tri ili čak četiri posto jer već se nekoliko godina unutar NATO-a se govori da bi ranije dogovorenih dva posto trebalo biti “pod, a ne plafon”. Odnosno, da taj 2-postotni cilj, nakon što ga se dosegne, treba gledati kao na minumim, a da novi cilj treba definirati ambicioznije.

Trumpovim povratkom na vlast takvo razmišljanje postaje glasnije, dominantnije i uskoro bi to mogla postati nova politička stvarnost. Pogotovo ako Trump, kako je i započeo, nastavi s tezom da na kolektivnu obranu mogu računati samo platiše, ne i neplatiše unutar NATO-a.

Izdvajanja za obranu dodatno uporište dobivaju uz sve više žarišta nadomak Europe, pa i u samoj Europi. Posljednje koje je buknulo upravo pred vikend, a završilo se brzinom kojom su se Amerikanci povukli iz Afganistana, vidjeli smo u Siriji čiji su se građani u ponedjeljak probudili s nadom u neizvjesnu budućnost koju će svijet pomno pratiti, nakon svrgavanja režima predsjednika Bašara al-Asada, 13 godina građanskog rata i više od 50 godina brutalnog nasilja tijekom vladavine njegove obitelji.

Munjeviti vojni napredak pobunjeničkog saveza predvođenog skupinom Hajat al-Tahrir al-Šam (HTS), bivšim ogrankom al Kaide, označio je jednu od najvećih prekretnica za Bliski istok u generacijama. Asadov pad izbrisao je uporište iz kojeg su Iran i Rusija vršili utjecaj na arapski svijet. Moskva je dala azil Asadu i njegovoj obitelji, potvrdio je na Telegram kanalu Mihail Uljanov, ruski veleposlanik pri međunarodnim organizacijama u Beču.

Međunarodne vlade pozdravile su kraj Asadove autokratske vlade, dok istodobno nastoje sagledati novi izgled Bliskog istoka. Aktualni američki predsjednik Joe Biden rekao je da je Sirija u razdoblju rizika i neizvjesnosti i da je to prvi put u godinama da ni Rusija ni Iran ni militantna organizacija Hezbolah tamo nemaju utjecajnu ulogu. SAD, Turska i Ujedinjeni narodi i dalje smatraju HTS terorističkom skupinom, iako je godinama pokušavala ublažiti svoj imidž kako bi umirio međunarodne vlade i manjinske skupine unutar Sirije.

Milijarde pomoći Siriji
Asadovo svrgavanje ograničava sposobnost Irana da šalje oružje saveznicima i moglo bi koštati Rusiju njezine pomorske baze u Sredozemlju. Pad režima mogao bi omogućiti milijunima izbjeglica raštrkanih više od desetljeća u logorima diljem Turske, Libanona i Jordana da se konačno vrate kući.

Pobunjenici se suočavaju s monumentalnim zadatkom ponovne izgradnje i vođenja zemlje nakon rata koji je za sobom ostavio stotine tisuća mrtvih, gradove pretvorio u prah, a gospodarstvo je uništeno sankcijama i već sad je jasno da će Siriji za oporavak trebati milijarde dolara pomoći.